Kada umre Sveti Otac, stupa na snagu poseban protokol do izbora novog poglavara Katoličke Crkve. Nakon što papa umre, počinje razdoblje sede vacante (“kada je stolica prazna”) ili sedis vacatio (“stolica je prazna”). Riječ je o vremenskom rasponu između papine smrti i izbora novog pape. Ovo razdoblje može biti dugo, ali u prosjeku je tri tjedna u zadnjih sto godina. Tijekom sede vacante gotovo svi kardinali gube svoju kurijalnu službu. Državni tajnik, broj dva Svete Stolice, također podnosi ostavku na dužnost. Ali njegova dva pomoćnika ostaju. Riječ je o tajniku za vanjske poslove i takozvani sostituto, koji se bavi svakodnevnim poslovima Vatikana. U tom razdoblju komornik (kardinal kamerlengo – lat. camerarius ili komornik svetog Kardinalskog zbora), kao neka vrsta privremenog upravitelja, ispunjava najvažniju ulogu u smislu organizacije sprovoda i konklave. Njegova je zadaća također vrlo ceremonijalna. 

Komornik prenosi vijest o smrti pape vjernicim

Komornik je taj koji obavještava generalnog vikara Rimske biskupije o smrti. On zatim prenosi vijest vjernicima. Zatim se obavještavaju ostali kardinali. Uloga komornika nije neograničena. Najnužnije odluke donose zajednički kardinali koji se svakodnevno sastaju na skupštini, u tzv. generalnoj kongregaciji. 

Svakim danom nakon papine smrti sve više kardinala dolazi u Rim i svakim danom povećava se veličina opće kongregacije. Na prvom susretu svaki sudionik dobiva primjerak apostolske konstitucije “Universi dominici gregis” iz 1996. godine, s najnovijim pravilima o sede vacante. Oni polažu zakletvu, polažući ruku na Evanđelje, zaklinju se da će se pridržavati pravila.

Desno krilo brončanih vrata – službenog ulaska u Vatikan – zatvara se. Zvona Sv. Petra daju znak da je papa umro. Nakon službenog prepoznavanja tijela, liječnici ga sređuju i oblače u papinske paramente: kazulu crvene boje (ta je boja znak žalosti za papom), palij, bijeli ovratnik s crnim križevima (simbolom dostojanstva), a na glavu mu stavljaju bijelu mitru. Nakon toga njegovo tijelo bit će tri dana izloženo u bazilici sv. Petra, kako bi mu vjernici mogli odati počast. Bez dozvole kamerlenga (komornika) nitko ne može slikati preminulog papu. Kamerlengo može dati dozvolu za fotografiranje tijela zbog dokumentacije, ali samo nakon što je obučeno u papinsko ruho.

Tri lijesa, jedan od čempresa, drugi od cinka i treći od oraha

U slučaju da papa ne umre u Vatikanu, kao što je bilo kad su umrli Pio XII. i Pavao VI., jer su obojica umrla u Castel Gandolfu, Kardinalski zbor sprema prijevoz njegova tijela u Vatikan. Kardinali devet dana prikazuju sv. misu za preminulog papu. U prijelaznom razdoblju između papine smrti i izbora novog pape Crkvom upravlja Kardinalski zbor koji obavlja redovite poslove. Kardinalski zbor je zadužen za uništenje ribarskog prstena koji predstavlja apostola Petra i u svoje je vrijeme služio kao pečat za odašiljanje apostolskih pisama. Pogrebne svečanosti moraju se održati u roku od četiri do šest dana. Tehničari Instituta za legalnu medicinu s Rimskog sveučilišta moraju provjeravati da tijelo ostane dobro očuvano. U prošlosti su se odstranjivali unutarnji organi kako bi balzamirano tijelo dulje trajalo.

Pontifikalna sveta misa odnosno pogrebna svečanost služi se u crkvi sv. Petra u nazočnosti predstavnika Diplomatskog zbora akreditiranih pri Svetoj Stolici. Posmrtni papini ostaci postavljaju se u trostruki lijes, jedan od čempresa, drugi od cinka i treći od oraha i pokapa se na mjestu koje je papa naznačio u oporuci. Posljednji su pape pokopani ispod bazilike sv. Petra. Pape mogu odlučiti da budu pokopani i na drugim mjestima i na druge načine. Pavao VI., primjerice, želio je biti pokopan u zemlju, a ne u sarkofag. Brojni su pape pokopani u katakombama, rimskim bazilikama i crkvama, posebno u crkvi sv. Ivana Lateranskog i svete Marije Velike.

Ako je papa napravio oporuku i imenovao oporučnog izvršitelja, dotični mora izvršiti taj mandat i kasnije obavijestiti novog papu. Nakon pogreba pape i za vrijeme izbora novog pape u prostorijama papina apartmana nitko ne može stanovati. Časne sestre, tajnik i ostala posluga mogu ostati u svojim prostorijama, dok ne bude izabran novi papa koji onda sebi izabire novo osoblje, piše IKA.

Razdoblje žalosti traje devet dana

Nakon sprovoda počinju novemdiales, to je razdoblje žalosti od devet dana (novem = devet i diales = dnevni). Nakon ovih devet dana obično počinje konklava koja se održava na definiranom mjestu, u Sikstinskoj kapeli. Kardinali ostaju cijelu noć u svojevrsnom hotelu (ali tek od 2005.). Pravo biranja pape imaju samo kardinali mlađi od 80 godina. Tajnovitost ostaje važno pitanje. Ne smije biti komunikacije s vanjskim svijetom. U ranim danima moderne komunikacije bilo je dovoljno izvući utikač na telefonu. Postoji crno-bijela fotografija na kojoj se vidi čuvar kako pažljivo promatra pet telefona. 

U današnje doba tehnologije kodeks tajnosti malo je teže provoditi. Mediji očito svojoj publici vole dati povlaštene informacije i dojaviti najbolje kandidate. To se u Italiji naziva papatoto: određivanje najboljih kandidata.

Konklava se sastaje petnaest do dvadeset dana nakon papine smrti. Toliko je potrebno da se održi sprovod i novemdiales, ali i da se obavijeste kardinali koji žive daleko i dopusti im se dolazak u Rim. Kardinali iz Sjedinjenih Država sudjeluju na konklavi tek od 1958. godine. Prije zrakoplova to je bilo jako teško izvesti.

Prvi dan konklave

Prvi dan konklave započinje misom “Pro eligendo papa” (“Za papin izbor”). Kardinali zazivaju Duha Svetoga pjevanjem himna “Veni creator” (“Dođi Stvoritelju”). U Sikstinskoj kapeli kardinali polažu prisegu najprije kolektivno, a potom osobno (“Obećavam i kunem se…”). Ukratko, zaklinju se da će se pridržavati pravila konklave. Tada voditelj ceremonije izgovara riječi: “Extra omnes!” (“Svi van!” ili “Izlazite svi!”) U kapeli ostaju samo kardinali (mlađi od 80 godina) te još nekolicina onih koji imaju neizostavnu funkciju. Tada može početi konklava. 

Prvog dana glasa se jednom. Sljedećih dana dva su kruga glasovanja ujutro i dva poslijepodne. Postupak glasovanja detaljno je razrađen. Najprije su kardinali među njima odabrali tri glasača koji će prebrojavati glasove, tri nadzornika koji će provjeravati glasače i tri infirmarija koji će skupljati glasove kardinala koji su previše bolesni da glasaju, što se u pravilu događa rijetko. 

Tih devet kardinala bira ždrijebom najmlađi kardinal-đakon. Posljednji nekardinali, poput voditelja ceremonije (ako nije kardinal) i tajnika Kardinalskog zbora, zamoljeni su da sada napuste Sikstinsku kapelu. Tada ključ ide trajno u bravu (međutim, tijekom glasovanja infirmari imaju pravo ulaziti i izlaziti iz kapele kako bi kardinali koji su prikovani za krevet mogli glasovati). 

Svi kardinali u kapeli dobivaju dva ili tri glasačka listića. Na pravokutnom glasačkom listiću otisnuto je “Eligo in summum pontificem” (“Biram za vrhovnog pontifeksa”), a ispod toga kontinuirana je linija na kojoj kardinal ispisuje ime po svom izboru. On ga savija prema unutra i odlazi s presavinutim glasačkim listićem jasno vidljivim svojim kolegama do oltara koji stoji nasuprot Michelangelovoj freski Posljednjeg suda. Listić se nalazi na pozlaćenom disku. Disk se zatim naginje tako da listić padne u duboku ovalnu zlatnu zdjelu koja je zapravo glasačka kutija. Nakon što su svi glasovi predani, zdjela se poklopi poklopcem i protrese. Zatim se glasački listići broje. Ako broj glasačkih listića ne odgovara broju kardinala s pravom glasa, izbor se odmah proglašava nevažećim.

Ako je broj točan, odbrojavanje može početi. Prvi glasač otvara listić i upisuje ime. Drugi prihvaća glasački listić i također zapisuje ime. Treći naglas čita ime napisano na listiću. Zatim probode iglu i konac kroz listić (točno kroz riječ “eligo”). Revizori provjeravaju postupak i glasovanje. Glasački listići spojeni su s papirom na kojem su kardinali vodili bilješke. Sve se to uzima i stavlja se u peć.

Crni dim

Peć je s druge strane Sikstinske kapele, a cijev peći prolazi kroz prozor visoko u kapeli i izbija iznad krova. Samo tijekom konklave cijev viri iz krova. Ideja je da okupljeni na Trgu svetog Petra mogu “čitati” dim. Ako kardinali nisu riješili stvari, komornik spaljuje sve papire. Iz dimnjaka izlazi crni dim kao znak da novog pape još nema. Svaki dan se održavaju najviše četiri kruga glasovanja (osim prvog dana). Nakon četvrtog dana glasovanja (tj. nakon trinaest glasačkih listića) ubacuje se dan odmora, s namjerom da se molitvom i razmatranjem postigne rezultat. Nakon toga slijedi sedam krugova glasovanja i svaki put dan odmora dok se nakon četrnaest dana ne upotrijebi novi izborni ključ. 

Bijeli dim

Da bi netko postao papa, potrebna je dvotrećinska većina. Taj se rezultat postiže prilično brzo. Ako kandidat iza sebe ima potreban broj kardinala, prodekan ga mora pitati prihvaća li izbor za summum pontifex. “Accepto”, obično je odgovor. “Kako želiš da te se zove?” sljedeće je pitanje. Pape u većini slučajeva uzimaju novo ime, slično kao redovnik koji ulazi u red. Zatim novog papu odvode u ono što se zove soba za plakanje, a to je sporedna prostorija pokraj Sikstinske kapele. Nazvana je tako jer nakon svih napetosti novi papa može pustiti svoje emocije sebi na volju. U sobi za plakanje daje mu se papinsko ruho. Sada papir iz zadnjeg kruga glasovanja ide u pećnicu, ali se u njega dodaje kemijsko sredstvo zbog kojeg iz dimnjaka izlazi bijeli dim.

Objava Kada papa umre hitno kreće izvanredan protokol: Tri lijesa, uništavanje prstena i oporuka pojavila se prvi puta na Posušje net.