UKOPANE ŽRTVE GENOCIDA: Košulju tuge, kojom smo odjeveni tog 11. jula 1995. godine, nikada nećemo skinuti
Srebrenica nas je poučila da zlo ne miruje; ono se primiri, pa iskrsne i okomi se na žrtvu. Živimo u vremenu narastanja zla i negiranja genocida. Protagonisti zla se nadaju da se lažima mogu pobrisati njegove granice i razlika između žrtve i zločinca. Računaju da će u našoj duši izazvati pometnju i ravnodušnost i da će nas natjerati da ustuknemo pred njihovim licem, rekao je u hutbi reis Kavazović
Piše: Ekipa Interview.ba
Nakon komemoracije u Memorijalnom centru Potočari, porodice, prijatelji, brojni zvaničnici iz BiH i svijeta položili su cvijeće pored Memorijalnog kamena i nakon vjerskog dijela programa s učenjem ilahija i Srebreničkog inferna, klanana je dženaza i namaz za sve žrtve genocida, među kojima je i sedam, koji su danas ukopani.
Dženazu je klanjalo hiljade ljudi, a predvodio ju je reisu – l – ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović.
– Bol nas nije slomila, nismo klonuli duhom niti pognuli glavu pred zlom. Naprotiv! Naučili smo kako da nosimo teret boli koja nam je zločinom okačena, i nama i našim najmilijima. Danas taj teret pritiska i njih, one u čije ime je zločin počinjen, a mi ćemo strpljivo čuvati sjećanje na njega – kazao je reis Kavazović.
Ljubav i snaga zapisani u bijelim nišanima
Naglasio je kako je prošlo trideset je godina od kulminacije zločina genocida nad ubogim ljudima srednjeg Podrinja, koje su zločinci iscrpili do granica izdržljivosti, a onda ih, nemoćne, satjerali u majušni prostor Srebrenice. To zlo je haralo u cijeloj Bosni i Hercegovini tih teških devedesetih godina prošloga stoljeća, a ovdje je, među ovim pitomim brdima, doživjelo svoj sramni vrhunac.
– Danas smo ovdje došli da se susretnemo i da se pogledamo, kao braća i sestre. U ovim bijelim nišanima, kamenim biljezima našega stradanja, zapisane su naša ljubav i naša tuga. Ovi bijeli nišani svjedoče i opominju o okrutnosti dušmana i bešćutnosti svijeta. Ovdje smo da dozovemo uspomene na naše najmilije, očeve i sinove, braću i sestre. Bol i tuga koju nosimo u sebi trajno će ostati u nama, jer se ne mogu nikada zaboraviti. Košulju tuge, kojom smo odjeveni tog 11. jula 1995. godine, nikada nećemo skinuti, a odjeću strpljivosti nosit ćemo kao vjernici, prihvatajući iskušenje koje nas je zadesilo – rekao je u hutbi.
Nikada i niko!
Kazao je kako je Srebrenica pouka.
– Srebrenica nas je poučila da zlo ne miruje; ono se primiri, pa iskrsne i okomi se na žrtvu. Živimo u vremenu narastanja zla i negiranja genocida. Protagonisti zla se nadaju da se lažima mogu pobrisati njegove granice i razlika između žrtve i zločinca. Računaju da će u našoj duši izazvati pometnju i ravnodušnost i da će nas natjerati da ustuknemo pred njihovim licem. Nikada i nikako! Duboko u nama ukorijenila se nesalomljiva snaga, koja nas je naučila da razlikujemo istinu od laži. Mi ćemo, s Božijom pomoći pobijediti jer ćemo zadržati prisebnost duha i snagu vjere da se odupremo. Danas su s nama i naši prijatelji iz cijeloga svijeta, hrabri ljudi, muškarci i žene, koji ne pristaju na zaborav; došli su da zajedno svjedočimo istinu o Srebrenici, jer ih se tiče – rekao je reis poglavar IZ u BiH.
Naglasio je kako polje bijelih nišana u Potočarima, potvrđuje da mržnja nikada ne može dovesti do ljubavi, ubistvo do života ni nasilje do slobode.
– Nema zlih namjera koje bi ljude vodile putevima dobra. Na putevima zla rastu samo smrt, očaj, tuga i bol. Na iznevjerenoj duhovnosti može se utemeljiti samo nesreća, a na mitu o odabranom nebeskom narodu samo zločin. U tome nema ništa sveto niti uzvišeno, samo sjeme smrti, ljudskom rukom posijano. Mezarje na kojem stojimo govori i opominje da se mržnjom i osvetom može stići jedino do zločina, prezira i bolesti duše. Ovo mjesto nas obavezuje da mislimo o budućnosti našeg naroda i naše Srebrenice… Naša je obaveza brinuti o Srebrenici, jer ona je rodno mjesto našeg naroda. U njoj vadimo rodni list. Ništa se na ovoj zemlji bosanskoj ne može mjeriti s njom. Iz zla koje nam se ovdje, u Srebrenici, ovjekovječilo, mora se roditi naša još čvršća snaga i odlučnost da se u dobru i Božijem zadovoljstvu, slobodni i jaki, uzdižemo i živimo i da to naše kosmičko dobro jednom za sva vemena prekrije i poništi sve brloge i nastambe zla koje stalno vreba – zaključio je reisu-l-ulema.
Našli svoj mir
Rodbina, prijatelji, mnogobrojni iz BiH i svijeta oprostili su se danas od Senajida Avdića (19) i Harisa Omerovića (19), Hasiba Omerovića (34), Fate Bektić (67), Sejdalije Alića (34), Rifeta Gabeljića (31) i Amira Mujčića (31).
Njihovi su posmrtni ostati pronađeni u grobnicama razasutim na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići i Kameničko brdo. A danas, tri decenije kasnije, pronali su svoj mir, dostajanstveno i s molitvom.
Nakon učenja dove, uz čitanje imena žrtava tabuti su poneseni ka mezarju gdje je obavljen ukop.
Jecaji i bolni uzdasi prekidali su tišinu
Žrtve su konačno našle svoj mir.
U Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava, dok su još 250 ukopane u mjesnim mezarjima prema željama porodica.
Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, žrtve genocida pronađene su u 87 masovnih i blizu 1.000 zajedničkih i pojedinačnih grobnica. Ukupno je 44 primarnih grobnica, od kojih je 30-ak otkopano po nalogu Haškog tribunala. Tijela su potom premještana u 39 sekundarnih lokacija kako bi se prikrili tragovi zločina, a identificirane su i tri površinske masovne grobnice, te jedna jama.
Još se traga za 7.581 osobom, a od toga se oko 1.000 žrtava vodi kao nestalo u vezi sa Srebrenicom.
The post UKOPANE ŽRTVE GENOCIDA: Košulju tuge, kojom smo odjeveni tog 11. jula 1995. godine, nikada nećemo skinuti appeared first on Interview.ba.