Širokobriješki Sliškovići: Hodočašće za pokojne u Posušje 1979.
Širokobriješki Sliškovići iz sela Trna i Mokroga masovno su hodočastili na Sliškovića groblje u Broćancu kraj Posušja 1. srpnja 1979. godine, kako bi odali počast svojim pokojnim precima i prisustvovali prvoj misi ikada održanoj na tom prastarom groblju. Ovaj povijesni događaj, čije su fotografije nedavno objavljene putem Digitalnog arhiva Široki Brijeg pod opisom “Svojim pokojnim – Sliškovići iz Trna i Mokroga 1979. godine”, a izvorni tekst Nika Sliškovića iz “Naših ognjišta” poslužio kao temelj, predstavljao je snažan izraz obiteljske povezanosti i očuvanja povijesnog sjećanja, navodi portal Vrisak.info.
Hodočasnici su stigli u velikom broju, ispunjavajući dva autobusa te desetak osobnih vozila, a sa sobom su ponijeli i oveći drveni križ kao znak neprekinute vjere. Misno slavlje, održano na groblju u Broćancu, predvodili su župnik i o. Ivan Slišković, jedan od svećenika iz tog roda, a tom je prigodom obavljen i blagoslov groblja. Na kraju mise, dr. fra Vencel Kosir iznio je kratak prikaz o Sliškovićima, ističući da “Danas Sliškovići nastanjuju najljepši dio sela Mokrog”, na što je jedna žena iz puka dodala: “To su i zaslužile ove kosti naših pradjedova.”
Ovo groblje, iako se u njemu već odavno nitko ne pokopava i prezime Slišković je na tom području potpuno iščezlo, predstavlja ishodišnu točku za današnje Sliškvoće – stari panj odakle su niknuli. Prije samog hodočašća i prve mise, mještani su svojim doprinosima prikupili potrebnu novčanu svotu za ograđivanje grobljanskog prostora i izgradnju kapelice, a ubrzo nakon toga izgrađena je i pristupna prometnica do tog prastarog počivališta.
Predaja Sliškoviće vraća oko dvjesto godina unatrag, u doba turskoga zuluma i stradanja kršćanskog puka, kada su se mnogi Sliškovići rasuli iz Broćanca po širokobriješkom području, ponajviše po selima Mokrom i Trnu. Govori se i o tome da su pojedini Sliškovići u to vrijeme mijenjali prezime radi zaštite gologa života. Upravo je ta duboka povijesna veza i želja da se prodre u zagonetne tajne o precima – tko tu leži, kako je umro, jesu li bili mučenici – motivirala potomke da dođu u tako velikom broju.
Nakon mise i blagoslova, mnoštvo se razmililo po hladovini radi okrijepe, a potom je uslijedila pjesma i kolo. Zadovoljni Sliškovići izrazili su namjeru da sljedeće godine, prvu nedjelju po Petrovdanu, dođu u još većem broju. Ovaj događaj zadivio je voljom i složnošću Sliškovića da se oduže svojim pradjedovima za žrtvu koju su svojedobno podnijeli, pokazujući da ni današnji naraštaj ne zaboravlja svoju prošlost. Niko Slišković u svom tekstu predlaže da netko od današnjih Sliškovića istraži i produbi znanje o korijenu nekadašnjih Sliškovića, poglavito o njihovu raseljavanju, gospodarskom položaju i vjerskom osvjedočenju.
Fotografije s ovog značajnog hodočašća, nastale 1. srpnja 1979. godine u Broćancu, Posušje, djelo su fra Ante Marića i čuvaju se u privatnom arhivu Antonija Ćorića. Tekst Nika Sliškovića, na kojem se temelji ovaj članak, objavljen je u “Našim ognjištima” (broj 55, srpanj-kolovoz 1979.) i nalazi se u arhivu Franjevačkog samostana Tomislavgrad, kako navodi portal Vrisak.info.
