Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine uspješno je identificirao šest žrtava rata koje su nestale tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Identifikacija je izvršena putem DNK analize u prostorijama gradskog groblja u Miljevićima, općina Istočno Novo Sarajevo, što predstavlja završetak višedesetljetne potrage za nestalim osobama.
Žrtve su nestale u razdoblju između 1992. i 1994. godine na područjima Sokoca, Srebrenice i Goražda. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su godinama kasnije na različitim lokalitetima, a identitet je potvrđen kombinacijom DNK analize i službene potvrde obitelji.
Među identificiranima su Džemila Kurtović, rođena 1913. godine u Foči, koja je nestala u travnju 1992. u Psihijatrijskoj bolnici Sokolac, te Hasan Suljić, rođen 1938. u Zenici, koji je nestao u istoj ustanovi tri mjeseca kasnije. Šefik Pecikoza iz Priboja, najmlađa žrtva rođena 1968., nestao je u prosincu 1994., također u sokolačkoj psihijatrijskoj bolnici.
Ostale identificirane žrtve su Vaso Parača, rođen 1903. u Danilovgradu, koji je nestao u srpnju 1992. u mjestu Krnići kod Srebrenice, te bračni par Božana i Milorad Vukašinović iz Goražda. Božana je rođena 1922., a Milorad 1913. godine, a oboje su nestali istog dana – 25. svibnja 1992. u Gornjoj Bukvici.
Posebno je složena bila identifikacija Šefika Pecikoze, čiji su posmrtni ostaci pronađeni na dvije različite lokacije – dio na groblju sokolačke bolnice, a dio na gradskoj deponiji Buća Potok u Sarajevu. Ostaci ostalih žrtava ekshumirani su na mjestima njihova nestanka ili u blizini – na grobljima bolnice u Sokocu te na lokalitetima izgorjelih objekata u Krnićima i Gornjoj Bukvici.
Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja rad na pronalasku i identifikaciji svih osoba koje se još uvijek vode kao nestale, pružajući konačan smiraj žrtvama i njihovim obiteljima nakon višedesetljetnog čekanja i neizvjesnosti.
