U Velikome tjednu, koji prethodi uskrsnim blagdanima, diljem Hrvatske i dalje se poštuju stoljećni tradicijski običaji koji zabranjuju rad na zemlji. Od Velikog četvrtka do Velike subote, a ponegdje i tijekom cijelog Velikog tjedna, poljoprivrednici ne sade, ne kopaju ni ne obavljaju rezidbu na poljima, vinogradima i maslinicima.
Ovi običaji usko su vezani za Sveto trodnevlje koje počinje na Veliki četvrtak nakon što utihnu zvona. Tradicija nalaže da se zemlja mora odmarati kako bi se suosjećalo s Isusom položenim u grob, a vjerovalo se da bi narušavanje mira tih dana moglo donijeti loš urod.
Običaj se protežu cijelom Hrvatskom, od sjevera do juga. U nekim malim mjestima ljudiišli su toliko daleko da su hodali isključivo u opancima ili bosi kako ne bi ranjavali zemlju. Mnogi čak ni životinje nisu vodili na pašu tijekom tog vremena.
Vrijeme se tradicionalno posvećivalo tišini, molitvi i kućanskim pripremama za najveći kršćanski blagdan. Iznimka je bila dozvoljena jedino za pomaganje siromašnima i nemoćnima koji inače ne mogu sami raditi na zemlji.
Zemlja se ponovno mogla dirati tek nakon što su se oglasila zvona na Veliku subotu, tijekom obreda Uskrsnog bdjenja. Službena zabrana rada u vrtu ili na polju, naravno, ne postoji – ovi običaji pripadaju vjerskoj tradiciji koju svatko može poštovati prema vlastitim uvjerenjima.
Mnogi ih i dalje njeguju kao dio kulturne baštine. S Velikim tjednom vezana su i vremenska vjerovanja – ako na Veliki petak pada kiša, godina će biti sušna, a ako je lijepo vrijeme na Uskrs, ljetina će biti dobra.
