Zdenko Lauc iz Vašarovića kod Ljubuškog vratio se u rodni kraj nakon 35 godina rada u Švicarskoj i započeo novi život baveći se stočarstvom. Njegovu priču prenosi portal Glas Hercegovine, a ona ruši mitove o “obećanoj zemlji” i pokazuje da sreća ne mora značiti život u inozemstvu.
“Mnogi misle da je to obećana zemlja, da je tamo sve lako. Mogu ti reći da jest uređeno i dobro, ali novac ne pada s grane. Moraš raditi 20, 30 godina da bi nešto ostvario”, iskreno objašnjava Zdenko, koji je u Švicarsku otišao 1979. godine sa samo 20 godina.
Poput mnogih iz Hercegovine, krenuo je trbuhom za kruhom u potrazi za boljim životom. Ipak, uvijek je znao da će se vratiti. “Rođen sam ovdje i uvijek sam znao da ću se vratiti. Djeca moraju razmišljati svojom glavom, kao što sam i ja. Ne mogu ja živjeti njihov život”, poručuje.
Po povratku kući, Zdenko se okrenuo stočarstvu. Kupio je ovce, uredio imanje i započeo život koji, kako kaže, ima svoju posebnu vrijednost. Njegovo gospodarstvo danas obuhvaća više vrsta ovaca, krave, voćnjak i vrt. Dan mu počinje rano, oko 6:30 sati, a radi cijeli dan.
“Ustajem oko 6:30, radim cijeli dan, navečer legnem i mirno spavam. Nije mi teško – ovo je moj život”, objašnjava. Iako priznaje da život na selu nije lagan, ističe kako mu donosi mir i zadovoljstvo koje nije imao u inozemstvu. “Nekad je naporno, ali kad vidiš što si napravio, sve se isplati. Ovdje si svoj na svome”, dodaje.
Govoreći o iskustvu života u Švicarskoj, Zdenko ističe kako su ljudi korektni i pristojni, ali da je način života drugačiji nego u Hercegovini. “Ima druženja, ali nije kao kod nas. Moraš se uklopiti, graditi odnose. Kod nas je to spontanije”, objašnjava.
Zdenko priznaje da njegov povratak nije uvijek naišao na razumijevanje okoline. “Netko te podržava, netko kritizira. Ali to mi nije važno. Ja znam zašto sam se vratio”, kaže. Danas živi jednostavno, ali ispunjeno – okružen prirodom, životinjama i obitelji.
Njegova priča potvrđuje kako se pravi život ne mjeri samo novcem, nego mirom, slobodom i osjećajem pripadnosti. “Švicarska je dobra, ali Hercegovina je moja”, zaključuje Zdenko.
