Božena Lončar iz Posušja jedna je od sve više hrvatskih emigranata koji se vraćaju u domovinu nakon što su ostvarili “njemački san”. Zajedno sa suprugom i djecom, prodala je stan u Njemačkoj kako bi sin prvašić školovanje započeo u rodnom kraju, nakon što je deset godina života i rada provela u tuđini.
Obitelj Lončar u Njemačku je otišla 2013. godine zbog preniske primanja i nesigurnih radnih uvjeta. “Suprug je u to vrijeme radio u nesigurnim uvjetima, bez prijave i adekvatnog osiguranja, a financijska kriza koja je tada vladala činila je budućnost neizvjesnom”, objašnjava Božena. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju otvorio im je vrata za lakše traženje posla s hrvatskim dokumentima.
Početni cilj bio je skroman – pronaći normalan posao s redovitom plaćom od koje se može dostojanstveno živjeti. Kad su to ostvarili i dobili stalne ugovore, kupili su stan u Njemačkoj s jasnim planom da ga što prije otplate i ostanu do mirovine. Međutim, prijelomni trenutak bio je početak sina prvašića u školi.
“U dubini duše vuklo nas je da svoje obrazovanje započne u rodnom kraju. Nismo htjeli čekati da krene u njemački sustav pa da ga za nekoliko godina ‘lomimo’ i selimo”, kaže Božena. Pandemia im je, paradoksalno, omogućila povratak zbog rasta cijena nekretnina koje im je prodajom stana stvorilo kapital za novo poglavlje.
Njemačka svakodnevica postala je posebno teška za supruga koji je radio u tri smjene i vikendima. “Rad u tri smjene i vikendima nakon deset godina postao je neizdrživ, i fizički i psihički”, opisuje Božena. Njoj je najviše nedostajala blizina roditelja i mogućnost povremenog predaha bez brige za djecu.
Najvažniji pokazatelj ispravnosti odluke bilo je dijete. Stariji sin imao je poteškoća u njemačkom vrtiću, teško je učio jezik i sklapao prijateljstva. Odgojiteljice su im tek poslije priznale da bi dijete nakon svakog povratka s odmora danima povučeno sjedilo u kutu. “Ovdje je potpuno procvjetao. Škola, okolina, prijatelji – sve je pozitivno, a ta dječja radost ne može se platiti nikakvim eurima”, ističe majka.
Nakon povratka, obitelj je pokrenula vlastiti obrt za personalizirane darove – izradu ukrasnih natpisa, plakata i graviranje. Početni kapital od prodaje stana omogućio im je da krenu s ciljem zarade za jednu pristojnu plaću, a danas njihov pogon ima već četiri stroja zahvaljujući podršci okoline.
Njemačko radno iskustvo pomoglo im je u vođenju obrta kroz naučenu disciplinu i radnu etiku, iako se morali prilagoditi drugačijem mentalitetu. “U Njemačkoj sve ide po dogovoru mjesecima unaprijed, dok se ovdje klijent često u zadnji tren sjeti da mu nešto hitno treba do večeri”, objašnjava Božena razlike u poslovanju.
Iz njemačkih dana sve manje im toga nedostaje, možda ponekad veliki zabavni parkovi i specifični sadržaji za djecu. Umjesto toga, pronašli su mir koji, kako kaže Božena, nema cijenu – opušteniji način života u svom okruženju gdje se ljudi međusobno razumiju.
