Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina – Moderno groblje Sajmište u Širokom Brijegu krije iznenađujuću tajnu: srednjovjekovnu nekropolu sa 14 stećaka, svjedočanstvo višestoljetnog kontinuiteta ukopavanja na ovom lokalitetu. Ovo značajno arheološko otkriće detaljno je opisao dr. Alojz Benac još 1952. godine u svojoj knjizi “Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, svezak III: Široki Brijeg”, izdanoj u izdanju Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Nekropola se nalazi na desnoj obali rijeke Lištice, neznatno uzdignuta ispod današnje nove osnovne škole, zauzimajući prvi ravan teren nakon izlaska rijeke iz dugačkog kanjona. Prema Benčevim zapažanjima, nekropola je danas vrlo razvučena i ne odaje izgled kompaktne cjeline, što ukazuje na to da su mnogi spomenici vjerojatno uništeni tijekom vremena zbog novih ukopavanja. Tome u prilog ide i veći kamen na obali Lištice koji odaje utisak da je nekada pripadao nekom stećku, pojačavajući teoriju o nestanku mnogih spomenika.
Lokalno stanovništvo dodatno potvrđuje dugu povijest groblja, pričajući kako se prilikom novih ukopavanja često nailazi na stare grobove ograđene kamenim pločama s pokrovom u obliku krova. Ova praksa sugerira da su na Sajmištu, pored grobova sa stećcima, postojali i drugi tipovi srednjovjekovnih grobova bez monumentalnih nadgrobnih spomenika, slično kao što je zabilježeno na poznatoj nekropoli Radimlja.
Analiza spomenika ukazuje na to da u ovom kraju, s obzirom na relativno slabu izradu i pretežan broj ploča, nije živjela neka moćnija feudalna obitelj. Benac je zaključio da samo mjesto Širokog Brijega u srednjem vijeku nije bilo veće naselje niti centar kraja, već je vjerojatno bilo manje naselje. U blizini su se nalazili Barevište i Trn, lokaliteti s nekropolama koje su imale ljepše nadgrobne spomenike.
Među 14 pronađenih stećaka na ovoj nekropoli, pet je ukrašeno. Riječ je o jednoj ploči, dva sanduka i dva sarkofaga. Ove spoznaje, utemeljene na istraživanju dr. Benca, pružaju dragocjen uvid u srednjovjekovnu povijest Širokog Brijega, a fotografije iz oko 1980. godine, autora fra Ante Marića, dodatno dokumentiraju ovo jedinstveno arheološko nasljeđe.
