Značajna historijska karta iz 1935. godine, praćena detaljnim istraživanjem inženjera Jove Popovića, pruža dragocjen uvid u pastoralni život i vlasničke odnose ljetnih stanova na planinama Plasi, Muharnici i Čvrsnici, posebno u području Dugog Polja. Objavljen u “Glasniku Zemaljskog muzeja BiH”, ovaj rad precizno ocrtava mrežu puteva kojima su pastiri gonili stoku do planinskih stanova i bilježi brojne obitelji koje su posjedovale ove sezonske nastambe ili pripadajuća ziratna zemljišta.
Popovićev tekst detaljno opisuje rute kojima su stočari putovali. Iz sela općine Široki Brijeg, poput Gornjeg Crnča, kretali su se sjeverozapadno kroz predio Dabio, preko Pavlove Jele i Rosne Poljane, do Klanca i Bara. Oni iz sela oko Mostarskog Blata išli su kroz Donje Bile do Bogodola, a zatim sjeverozapadno ispod planine Čabulje, preko Bogodolskog Gvozda do Rosne Poljane, odakle su nastavljali istim putem prema Barama. Stočari iz Raške Gore, Cima i Goranaca usmjeravali su se prema Gorancima, pa Bogodolu, a zatim istim putem do Bara. Putovanje od sela do Bara obično je trajalo jedan dan. Autor je naglasio potrebu za pojilima, preporučujući izgradnju čatrnja na Maloj Poljanici pod Bogodolskim Gvozdom i na Rosnoj Poljani, s obzirom na krševit i neplodan teren koji se prostire ispod zapadne kose Jelinka sve do Blidinjskog jezera.
Istraživanje donosi opsežan popis vlasnika stanova, otkrivajući geografsku rasprostranjenost i porijeklo obitelji. U Gornjim Barama svoje stanove imali su, između ostalih, brojni Šaravanje i Karlo Ljubić iz Crnča (općina Široki Brijeg), te Ćorići iz Goranaca (općina i srez Mostar). U Donjim Barama bilježe se obitelji Karačić iz Crnča, Gugić iz Uz
