Usprkos dnevnicama koje dosežu i do 150 konvertibilnih maraka, uz osiguranu hranu i prijevoz, poljoprivredni proizvođači u Bosni i Hercegovini suočavaju se s kritičnim nedostatkom sezonskih radnika. Višegodišnji problem dosegnuo je točku u kojoj pojedini proizvođači smanjuju ili potpuno odustaju od uzgoja kultura koje zahtijevaju fizički rad, upozoravajući da je pitanje radne snage postalo pitanje opstanka proizvodnje.
Sezona berbe jagoda u Semberiji je u punom jeku, a radna snaga predstavlja najveći trošak. Za berbu se plaća deset maraka po satu, što radnicima omogućuje zaradu od oko 100 maraka dnevno, a u jeku sezone cijena zna biti i viša. Unatoč tome, proizvođači tvrde da je sve teže doći do kvalitetne radne snage. “Ljudi jednostavno idu ondje gdje je lakše zaraditi novac”, objašnjava Đorđe Vakčić, proizvođač jagoda, dodajući da su im u pomoć prisiljeni uključivati i djecu kada nemaju školskih obveza.
Problem nije ograničen samo na sezonske poslove. Poslodavci u Bosni i Hercegovini posljednjih godina ne mogu pronaći ni stalne radnike, a poljoprivredom se sve više bave starije generacije. Milenko Todorović, tehnolog u AD “Duvan” Bijeljina, navodi da dnevnica u njihovoj tvrtki iznosi oko 110 maraka, dok je u Posavini znatno viša, što radnu snagu čini jednim od najvećih troškova.
Pojedini proizvođači već su donijeli drastične odluke. Čedomir Radovanović, proizvođač trešanja, planirao je zasaditi sedam do osam hektara voćnjaka, ali je zbog nedostatka radnika sadnju zaustavio na dva hektara. Svoje poslovanje prilagodio je berbi trešanja, koja zahtijeva manji broj radnika, pa se sada snalazi uz pomoć obitelji, prijatelja i stalnih radnika. Dok dnevnice iz sezone u sezonu rastu, broj onih koji su spremni raditi u poljoprivredi kontinuirano opada.
