Seid-ef. Smajkić, gostujući u emisiji “Naša južna baština”, koja će biti emitirana u utorak 26. svibnja na radiju i TV BIR, izjavio je da veliki križ na Humu i drugi dominantni simboli iznad Mostara kod dijela građana stvaraju osjećaj nelagode i političke dominacije, šaljući poruke podjele. Muftija je u intervjuu govorio o značaju nedavno usvojene Neretvanske deklaracije za mir i ravnopravnost, povijesnim iskustvima Bošnjaka u Hercegovini te aktualnim političkim izazovima u Mostaru i dolini Neretve. Istaknuo je kako vjerski simboli sami po sebi nisu problem, ali njihovo postavljanje na dominantnim lokacijama dobiva političku dimenziju.
Smajkić Neretvansku deklaraciju vidi kao suvremeni dokument koji afirmira ravnopravnost, ljudska prava, suživot i institucionalnu jednakost svih građana Hercegovine. Smatra da je ona nastavak procesa započetog početkom devedesetih godina, podsjećajući na Rezoluciju muslimana Hercegovine iz 1992. godine, koja se oslanjala na poznatu Rezoluciju muslimana iz 1941. godine. Dok je rezolucija iz 1941. bila odgovor na fašizam i progone Srba, Židova i Roma, ona iz 1992. predstavljala je reakciju na tadašnju politiku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i HVO-a.
Govoreći o političkim okolnostima, Smajkić povlači paralelu između 1941., 1992. i današnjeg vremena, upozoravajući na kontinuitet ideologija koje pokušavaju teritorijalno i politički podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Ističe da se ideja trećeg entiteta danas otvorenije zagovara nego ranije te da određeni politički projekti nikada nisu u potpunosti napušteni. Podsjetio je i na ratna iskustva iz Mostara, uključujući pokušaje deportacije Bošnjaka prema Zenici, što je spriječio dolazak delegacije UNHCR-a. Naglašava da Mostar mora ostati zajednički grad svih njegovih građana, a ne prostor ekskluzivnog nacionalnog svojatanja.
U Hercegovini su prisutni duboki problemi nepovjerenja, političkih blokada i institucionalne diskriminacije, posebno kroz obrazovni sustav, zapošljavanje i funkcioniranje javnih institucija. Kao jedan od najproblematičnijih primjera naveo je koncept „dvije škole pod jednim krovom“, ocjenjujući ga štetnim za buduće generacije jer djecu odgaja u podijeljenom društvenom ambijentu.
Smajkić se osvrnuo i na poratno razdoblje, podsjećajući na teškoće u procesu obnove džamija u Hercegovini. Lokalna administracija pod kontrolom hrvatske politike često je opstruirala izdavanje dozvola za obnovu porušenih vjerskih objekata Islamske zajednice, a kao poseban primjer izdvojio je obnovu Careve džamije u Stocu, gdje je lokalna vlast nudila dozvolu samo pod uvjetom da džamija ne bude obnovljena na izvornom mjestu. Mnogi projekti obnove realizirani su zahvaljujući federalnim institucijama i podršci pojedinaca iz Sarajeva.
Neretvansku deklaraciju ocijenio je kvalitetnim dokumentom koji promovira pomirenje, toleranciju, koegzistenciju i multietnički život bez odricanja od prava bilo kojeg naroda ili građanina. Posebno je naglasio da deklaracija ne zagovara podjele niti svojatanje prostora, nego zajednički život i ravnopravnost u Hercegovini i dolini Neretve. Smatra da bi deklaracija trebala biti važna platforma djelovanja bošnjačkih političkih predstavnika, neovisno o stranačkim interesima i predizbornim kalkulacijama.
Muftija je podsjetio da su Bošnjaci kroz povijest prolazili kroz različite oblike negiranja identiteta, jezika i nacionalnog imena, zbog čega trebaju imati dodatnu svijest o važnosti zajedničkog političkog djelovanja. Na kraju razgovora prisjetio se svibnja 1993. godine i početka velikih napada na istočni dio Mostara, kada su civili protjerivani, a bošnjački politički i društveni predstavnici masovno uhićivani. Javni pozivi da Bošnjaci ističu bijele plahte kao znak pokoravanja ocijenjeni su pokušajem poniženja i nametanja simbolike predaje. Upravo je jedinstvo Bošnjaka u tim trenucima, kako kaže, omogućilo organiziranje obrane Mostara i očuvanje morala. Kao ključnu poruku za današnje vrijeme, Smajkić ističe potrebu jedinstva, institucionalne odgovornosti i okupljanja oko zajedničkih principa sadržanih u Neretvanskoj deklaraciji, upozoravajući da političke podjele i međusobna izolacija mogu imati dugoročne posljedice za Bošnjake u Hercegovini i državu Bosnu i Hercegovinu.
