Jučer je obilježen Međunarodni dan žena na selu – žena koje svoj život posvete zemljoradnji, poljoprivredi, stočarstvu, ali i kućanstvu i svojoj obitelji, često zanemarujući vlastite

Ova priča odvela nas je u tri bh. sela u Općini Prozor-Rama: Here, Šćipe i Kute, gdje će vas osim nevjerojatne i gotovo netaknute prirode, čistog zraka i smirujuće tišine zadiviti i nepokolebljivi duh bh. žene, piše Klix.

Ova tri sela potpuno su uništena tijekom agresije na BiH, a nakon što su se vratile na temelje srušenih domova i nekadašnje sreće, obitelji predvođene ženskom snagom krenule su ispočetka.

Zaposlenost je i danas, trideset godina nakon rata, u ovim selima veoma loša. Nerijetko je zaposlen samo jedan član obitelji, a česti su slučajevi kada nijedan član obitelji nema stalno zaposlenje, te se i oni najmlađi i oni najstariji izdržavaju uglavnom od rada na njivama i u voćnjacima, te od uzgoja stoke i prerade mlijeka.

Tada su žene stubovi kuće. One su one koje ustaju u pet sati ujutro da bi najprije namirile stoku, okrenule se ka obavezama prema ukućanima, a potom prešle na radove na njivama i voćnjacima. U selima radni dan počinje rano, a završava kasno i baš uvijek fali još koji sat da se stignu izvršiti sve predviđene obaveze.

Tko je naučio raditi, naći će posla. Barem na selu posla nikada ne fali – suglasne su naše sugovornice koje smo zatekli okupljene u “Safe Spaceu“, objektu u selu Here koji im je ove godine izgradila Fondacija lokalne demokracije, uz podršku partnera iz Njemačke, a u sklopu projekta “Ustani: Za veću socijalni zaštitu“ čiji je jedan od ciljeva ekonomsko osnaživanje žena žrtava rata u BiH.

Za kratko vrijeme, ovaj je objekt posao njihovo omiljeno mjesto zajedničkog okupljanja, pripremanja hrane i namirnica, druženja, razmjene ideja i iskustva, osmišljavanja planova za zajedničko i jače djelovanje, te općenito ekonomsko osnaživanje žena na selu.

“Svjesne smo da udruženim snagama možemo postići puno više nego kada radimo pojedinačno. Ovdje smo, između ostalog, naučile kako što bolje da plasiramo naše proizvode na bh. tržište, formiramo jedinstvene cijene, osmislimo što bolju prezentaciju i djelujemo kao udruženje”, poručuju naše sugovornice, Enisa i Vernesa.

A da su u tome uspjele najbolji pokazatelj je nedavno održani 14. sajam “Hercegovački plodovi Mediterana” u Stocu na kojem su osvojile priznanje u kategoriji “Mliječni proizvodi“.

“Presretne smo što smo ove godine dobitnice priznanja za najbolje mliječne proizvode, što će nas dodatno motivirati u našem daljnjem radu i predstavljanju”, iskrene su naše sugovornice. 

U ovim selima pronaći ćete ono što je danas najviše na cijeni – organski uzgojeno povrće, voće, domaće mlijeko, najrazličitije vrste sireva i ostalih mliječnih proizvoda. Ne zaboravimo ni domaća jaja, te vrganj i druge vrste gljiva, borovnice i razne čajeve ubrane u obližnjoj šumi. Pronaći ćete pitku vodu s izvora, miris svježe pokošene trave i tišinu koja smiruje i dušu i tijelo. Pronaći ćete sve ono što gradovi odavno nemaju. Zato smo i pitali naše sugovornice da li bi selo ikada mogle zamijeniti gradom.

“Ne pruža se svakom prilika da bira gdje će živjeti. Čovjek živi ondje gdje misli da će mu biti najbolje. Ali što god da odaberete, morate raditi. Gradovi sigurno nude puno više pogotovo za djecu i omladinu. Ali selo ima svoj mir, svjež zrak, odmor za dušu i prirodne blagodati. Biram selo! Zato što nakon mnogih godina truda i rada mogu reći da sam uspjela. Na selu se osjećam sigurno. Doprinosim kućnom budžetu i znam da sam korisna. A tek kada na kraju dana prošetam i zastanem s susjedima, zaboravim na sav umor i sve što sam tog dana radila”, kaže nam Vernesa.

Možda grad ima puno više ponuda za svakodnevni život, ali su isto tako veća i odricanja. Enisa smatra da su i troškovi života u gradu veći nego na selu, a stres življenja u gradu nikada ne bi priuštila svojim najmilijima.

“Povratak selu je povratak sebi. Ovdje se možemo baviti poljoprivredom i uzgajati zdrave kulture. Kvalitetna ishrana presudna je za zdravlje i sve više se vraćamo prirodno i organski uzgojenim proizvodima. To ne možete proizvoditi u gradu. Ovdje imamo tu prednost da sami sebi proizvedemo domaće voće, povrće, meso, mliječne proizvode, med, jaja i poboljšamo ukupni kvalitetu života. Život na selu je život bez žurbe i stresa. Nadam se da ćemo to shvatiti jednog dana i da ćemo se sve više vraćati selu”, kaže Enisa.

Prema podacima Ujedinjenih nacija četvrtinu svjetske populacije čine žene na selu koje rade kao poljoprivrednice, radnice i poduzetnice. BiH spada u red najruralnijih zemalja Europe, gdje oko 60 posto stanovništva živi u ruralnim područjima, piše klix.ba.

e-hercegovina.com