Jedan naš čovjek, mladić iz zapadne Hercegovine, je svojedobno kada se vratio na rodnu grudu za „urlaub“ u kafiću navečer prepričavao jednu scenu iz Njemačke.

Sukus priče je bio da je neka Njemica, žena koja je bila na funkciji poslovođe, „ubacila“ neku svoju rodicu na radno mjesto u firmu gdje radi.

Možda se učinilo, ali kao da mu je u oku bila neka neodređena tuga.

Dok je o tome pričao, uglavnom sve je popratio komentarom; Znaš, “ima i toga tamo, ja sam mislio da nema, al ima, samo je u njih to nekako drukčije”.

A što to drukčije znači, tko će ga znati.

Možda je mislio na to kako je ovdje sve nekako organiziranije i sistematičnije, dok je tamo eto sporadično.

Ovdje (u BiH op.a.) se sve zna. Još dok nije nastupio masovni egzodus mladih, znalo se da ti je trebala štela za bilo kakav posao, pa se tako govorilo da se ne može ni čistačica zaposliti bez odobrenja s vrha stranke,  doduše neki uspiju i sami, ali barem u kafanskim razgovorima, vlada svijest da je sve “štela”, da se “štimaju” tenderi, da je čitava država premrežena korupcijom. Zato ne čudi što je jedna od rijetkih anketa među mladima u BiH pokazivala da su oni kao jedan od najčešćih razloga za odlazak iz zemlje navodili korupciju.

S druge strane, na ovim balkanskim prostorima Njemačka se već godinama doživljavala kao „obećana“ zemlja u kojoj je moguće lako naći dobro zaposlenje, te uz naporan rad vrlo brzo postići ekonomsko blagostanje.  Stoga naši i hrle u Njemačku koja je viđena kao zemlja vladavine prava, 2022. godine je objavljeno kako je Njemačka po tome na šestom mjestu, iza Danske, Norveške, Finske, Švedske i Nizozemske koje zauzimaju prvih pet mjesta na rang listi vladavine prava.

I kada, balkanski mozak, koji je tako kalibriran „da je kod nas sve štela, a tamo je sve rad i disciplina“, čuje informaciju da se i u Njemačkoj nešto „štima“, da i oni državnim parama preplaćuju neke poslove, prosto se zaprepasti i ne može povjerovati da „toga ima i kod njih“.

Zbog svega toga zanimljiva je vijest koju je objavio portal netzpolitik.org o cijeni državne web stranice za objavu zakona koju je njemačka vlada platila šokantnih milijun i dvjesto tisuća eura, a na kojoj se objavljuju i čitaju PDF-ovi. 

Što se tiče same stranice, riječ je o tome da je njemačka vlada, još i prije dolaska na vlast „semafor koalicije“ obećala digitalizirati proces objave zakona.  Kod njih je sve donedavno, slično kao i kod nas, svaki zakon koji je izglasan najprije morao biti objavljen u tiskanom izdanju u službenim novinama da bi mogao stupiti na snagu, ali su Nijemci sada uveli tu famoznu web stranicu na kojoj se zakoni objavljuju u PDF-u, i tu nema ništa sporno, osim cijene.

Novinari su se aktivirali i tražili da im se kaže koliko košta stranica, za čiju je implementaciju bilo zaduženo Ministarstvo unutarnjih poslova SPD-ove političarke Nancy Faeser, a odgovor na ovo pitanje kojeg su dobili zahvaljujući Zakonu o slobodi informacija, doveo je do, kako piše novinar  netzpolitika Ingo Dachwitz, „podizanja obrva“.

Troškovi su procijeni na nešto manje od 1,2 milijuna eura, a riječ je o stranici na koju se uploadaju i čitaju PDF-ovi. Svatko tko se imalo bavio web developmentom zna da vrlo lagano možete „zavrtiti“ stranicu s pluginom za čitanje PDF-ova i da to ne košta tako mnogo.

Stoga je stručnjak za administraciju Markus Drenger na Twitteru komentirao, “1,2 milijuna eura za CMS (op.a. sustav za upravljanje sadržajem) na kojem se objavljuju PDF-ovi”, dodajući da bi primjerenija bila neka četveroznamenkasta cifra. U državnim službama Njemačke su se branili kako stranica ima puno više funkcija.  “Mjera implementira sučelja preko više ustavnih tijela, ministarstava i drugih aplikacija”, poručeno je.

I dok se tako priča o tome je li stranica preplaćena ili nije, netzpolitik.org dalje piše kako vlasti namjeravaju uvesti dodatne funkcionalnosti na ovoj stranici pa tako kroz 2024. i 2025. godinu planiraju utrošiti dobrih četiri milijuna eura za daljnji razvoj ove stranice?!

Rekli bi zlobnici, „na Zapadu ništa novo“, piše Fejk.live.