Prema podacima Policijske uprave Trebinje, u prvih pet mjeseci ove godine zabilježeno je 14 prijava nasilja u obitelji, što je za osam više u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Međutim, prema izjavi glasnogovornika PU Trebinje, Jovane Cvijetić, ti statistički podaci nisu potpuno reprezentativni jer se veliki broj žrtava i dalje ne odlučuje prijaviti nasilje.

“Kada govorimo o statistici, ne možemo je smatrati pouzdanom jer postoje karakteristični slučajevi nasilja koji ostaju neprijavljeni, pa broj prijavljenih ne odražava stvarno stanje. Također, postoje počinitelji koji više puta vrše isto kazneno djelo. Što se tiče odnosa između počinitelja i žrtve, nema pravila, ali najčešće se nasilje javlja između supružnika, dok imamo i slučajeve nasilja među ostalim srodnim odnosima, poput djece nad roditeljima i obratno”, istaknula je Cvijetić za Hercegovina.info.

Nakon što policija evidentira kazneno djelo nasilja u obitelji, obavještava se Centar za socijalni rad. Zoran Anđušić, direktor Centra za socijalni rad Trebinje, ističe da postoji nekoliko uzroka nasilja u obitelji.

“Najčešći uzroci su nesređeni obiteljski odnosi, ljubomora, alkoholizam, neslaganje roditelja oko odgoj djece, loša materijalna situacija i slično. Što se tiče žrtava nasilja, najčešće su žene, djeca i stare osobe, iako se u praksi pokazalo da su žene pretežno žrtve, dok su počinitelji uglavnom muškarci, bez obzira jesu li bivši ili sadašnji supružnici, braća, očevi ili sinovi.”

Kada dođe do nasilja, Centar prvo radi na prevenciji, a zatim na zaštiti žrtve.

“Stalno pružamo psihološku podršku žrtvama nasilja, jer su one u stanju šoka nakon što su doživjele nasilje i nisu sposobne donositi racionalne odluke. Kada se radi o zaštiti žrtve, Centar se brine da pronađe siguran smještaj. Prvo se procjenjuje mogućnost povratka žrtve u obitelj iz koje dolazi, a ako to nije moguće, nude se alternativni smještaji kao što su hotelski ili apartmanski smještaj, ili smještaj u odgovarajućim zdravstvenim ustanovama. Ako stručni radnici procijene da žrtva neće biti sigurna ni na jednom od tih mjesta, onda se nudi smještaj u sigurnu kuću na području Republike Srpske, poput Bijeljine ili Banjaluke”, zaključuje Anđušić.

Nažalost, već godinama se govori o potrebi sigurne kuće na području istočne Hercegovine, ali do danas takav objekt još uvijek nije realiziran.