Ako mene pitaš: Prosti prst
Ošo nam premijer u “prijateljsku nam i nesvrstanu” Srbiju. Hrvati na iglama.
Oće li i on Brnabićki “poneti kitu cveća” kao onomad ljupkoj Kolindi poznati gentlemen i šarmer, Vučić?
Doduše, srbijanska bi premijerka mogla to shvatiti kao provokaciju, te ga javno osramotiti, pa i opaliti šamarčinu. Nije ti ona mimoza kao naša Barby, nego oplete onako muški, a bečka škola našeg A.P. ne bi mu dopustila uzvraćanje istom mjerom i eto ti belaja.
Ta, on, siroma, i ne zna inčije nego na finjaka, ko kakva bojažljiva curica. Sve se nešto dovijava, ustručava, zabremzava… najskoli kad iđe na noge države koja je nedavno slala tenkove na nas. Oš, neš moraš drćat, nu.
S obzirom na prijem koji mu je priredila na ćošku neke male, slijepe uličice, bez asfalta, a kamo li crvenog tepiha, u kojoj je on čekao nju, a ne ona njega, bilo bi krajnje glupo da joj još daje i cviće. Manjka joj cvića u Vojvodini, Bože prosti!
‘I diš to uspoređivat s Kolindom, žalosna ti majka! – zadevetio bi se pok. ćaća – Ne mere joj polit vode po rukama, vala!’
Prava šteta što nije doživio ono mahanje „prostim prstom“, ili po narodski, sramotnim prstom, pred kojim je ne bi opravdala ni činjenica što je „nako krasna i priko-krasna“.
Premijerka Srbije (ni baba, ni deda, kako joj Srbi tepaju) i „s karizmom kuhinjske krpe“, nije ni krasna, ni ženstvena, niti to želi biti (barem što se ženstvenosti tiče), ali ipak, makar i drčnija od naše Barby, nije do sada nikome pokazala srednji prst – barem ne javno, pa ukoliko to ne učini našem premijeru – piši propalo!
U povijesti će Hrvatska ostati zabilježena po najprostijoj predsjednici, ne samo u „regijonu“, nego na kugli zemaljskoj. A, jednom kad spomenuta krasota iščili, ostat će, bojim se, jedino taj „prosti prst“, kao i premijeru u vidu ovog bošsačuvaj-dočeka.
Bilo bi – meseščini – čudo bolje da se predsjednik zatekao na mjestu premijera. Možda bi štogod lanuo, pa bi se barem pisalo o tome. Vako… nit ti znaš ko je tu premijer, a ko premijerka. Pa čemu se čuditi babi kad za Anočku uvik pita: „Je l ovo muško jal žensko?“ kad ne zna ni ona sama, bošprosti.
Ma, brige me se je li ovo ili ono, ali da nam nako prima predsjednika Vlade… ko nekog tamo rokera s Moravu…
Ma, što rokeri s Moravu…? Da su oni došli, premijerka bi im, u narodnoj nošnji, okrenula janje ili prase dok je sritnom A.P.-u okrenula leđa prije neg se pošteno i rukovala. Taki je to doček bio. Ali, ništa zato.
Naš premijer toga nije ni primijetio. Otrpio bi on i po koje šamarče, ko onomad šćipanje za guicu, ma Vučićevi igrači (bio ga on baba ili deda), igraju kako on svira. On pak, da pokaže prezir, isključio mikrofon, kao vaktile gradske vlasti našim Vatrenima.
Drugi put bi možda bilo najpametnije poslati im kakvog influencera i jutjubera, poput onog njihovog retarda kojeg tamo štuje i šiš i goliš zbog čega ima više pratitelja, nego HDZ i članova i glasača i uhljeba zajedno. Za relevantno mišljenje se, dakle, treba obratiti njemu, a ne tamo nekoj, ni baba, ni deda, premijerki koju u njenoj zemlji cijene taman koliko i našega.
Možda ni on nju ne begeniše baš priviše i baš zato se, siroma, nadljudski trudi da to prikrije, pa onda prećera sa svečanim dočekom uz cjelokupnu Vladu u stavu „mirno“. Samo što joj još, sritnjaci, umjesto hrvatske himne, ne otpjevaju koju četničku popevku i opet joj ne valjaš.
Što ti je briselska kultura našeg A.P. naspram kulture rokera s Moravu njegove koleginice! „Ne gotivim te, bre, idi dođavola!“ Sad je li bolje, vako ili nako… teško je reći, ali nekako ne mogu zamisliti Plenkija kao nekog mangupa, et.
Objava Ako mene pitaš: Prosti prst pojavila se prvi puta na Tomislav City.