Bog ima svoje planove s velikima i s malenima. Veliki ne mogu uvijek obavljati određene poslove kao što to mogu maleni, a maleni nisu uvijek u mogućnosti raditi ono što mogu uraditi veliki. Maleni mogu biti veliki u svojim malenostima, a veliki maleni u svojim velikim poslovima, tj. skromni. Svatko je loš kada djeluje nesrazmjerno svome pozivu i poslanju kao i svojim sposobnostima, bilo onaj maleni, bilo onaj veliki. Isus je to najbolje objasnio u prispodobi o talentima. U raj jednako ulazi onaj s 5 ili 10 talenata, kao i onaj s iskorištenim jednim ili dva talenta, a u raj neće unići ni maleni ni oni veliki koji su talente pronevjerili, prikrili, zakopali u zemlju i sakrili od sebe i od drugih. Svi su pred Bogom veliki ako izvrše sve svoje obveze sukladno svojim darovima. I obrnuto, ako ne izvrše i veliki i mali sve svoje obveze izjadnačuju se u niskosti i Bog neće biti do kraja zadovoljan.

Isus ovdje govori malenima čija je vjera velika i jaka, zbori im o svojoj povezanosti s Ocem, a govorit će na drugim evanđeoskim mjestima o svojoj svezi s Duhom Svetim koji nas potiče na vršenje svojih obveza u duhu darovanih talenata i to do kraja. Kristu je Otac sve predao, te Sina poznaje samo Otac u svojoj božanskoj biti, ontološki (ontos: bit, bitak + logia: govor, znanost). Sin poznaje Oca i svaki onaj kome to Sin objavi, a On može objaviti ako hoće i kad hoće malenima i velikima. Nemoguće je posve spoznati Oca i Sina i Duha, nego moguće je naslućivati snagu jedinstvenoga i u odnosu prema nama ljudima trojstvenoga Boga. I Isus nam je govorio dio po dio da bismo donekle imali sliku Oca. Bog Otac i Bog Sin i Bog Duh (Trojstvo) međusobno se poznaju u sebi i u odnosima prema stvorenjima i svemu što postoji. Znaju sve u sebi i o sebi, kao i o stvorenjima od kojih je čovjek na prvom mjestu jer je čovjeka Bog stvorio po rođenome svome Sinu, Logosu/Riječi u vječnosti. Bog je izgovorio Logos, Riječ, a Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. Evanđelist Ivan piše: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ (Iv 1,14). Kao završno valja reći da smo svi pozvani na ostvaraj u sebi duhovnih vrijednosti koje nas čine duhovnim velikanima, jer dati sve od sebe u izgradnji vlastitoga bića u suživotu s drugima i ponad svega s Bogom dovodi nas do Neba, do najveće veličine u Bogu. Cilj je biti u Bogu svojom voljom i svojom zauzetošću.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity

Objava Nedjelja Božje riječi: Svi smo pozvani biti duhovni velikani (14. nedjelja kroz godinu) pojavila se prvi puta na Tomislav City.