“Mnogo sam puta rekao bez srama i bojazni da sam vjernik, da sam katolik i da za sve što sam napravio u životu zahvaljujem dragom Bogu i svojoj obitelji”, rekao je Dalić i dobio prvi veliki pljesak

Mladifest u Međugorju u punome je jeku i trećega dana nastavile su se kateheze i svjedočenja u prijepodnevnim i popodnevnim satima, na kojima sudjeluju mladi iz 70 zemalja, sa svih strana svijeta. Vrhunac svakoga dana, u večernjim satima, euharistijsko je slavlje i nakon njega klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, a poslije svega, na kraju programa, kao poslastica glazbeno slavljenje u izvedbi zbora i orkestra iz 20 zemalja, piše Večernji list BiH.

No, jedan će događaj s 34. Festivala mladih ostati zauvijek zapamćen, a to je gostovanje i svjedočanstvo najtrofejnijeg izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića.

Ne zaboravite roditelje

”Hvaljen Isus i Marija! Čast mi je i ponos biti ovdje danas s vama, hvala na pozivu da budem jedan od vas, da se pridružim Festivalu mladih i hvala svima vama koji ste došli svjedočiti svoju vjeru, pokazati da vjerujete i da se ne bojite to istaknuti”, pozdravio je hrvatski izbornik tisuće mladih koje su ga dočekale oduševljeno pljeskom na vanjskom oltaru međugorske crkve.

”Pred sobom vidim prelijepu sliku, mnoštvo vas mladih ljudi koji su došli ovdje u Međugorje svjedočiti, zahvaliti za sav blagoslov koji smo dobili Majci Božjoj, dragom Bogu i Isusu. Mnogo sam puta rekao bez srama i bojazni da sam vjernik, da sam katolik i da za sve što sam napravio u životu zahvaljujem dragom Bogu i svojoj obitelji”, rekao je Dalić i dobio prvi veliki pljesak.

”Dragi Bog je uvijek uz nas i ne bojte se vjerovati te svjedočiti vjeru i kad nastupe teški trenuci, kad dođete pred zid. I kad ne ide dalje, dragi Bog je tu i neće nas ostaviti, a mi moramo vjerovati”, poručio je mladima Dalić, opisujući kako je rođen u Livnu i prvi su mu susjedi bili fratri u Gorici te je cijelo njegovo djetinjstvo bilo vezano uz Crkvu.

”Moji roditelji, osobito pokojna mama, učila me, govorila mi i davala mi vjeru. Sve sam to od svoje kuće ponio u svijet sa 16 godina, kad sam krenuo za svojim ambicijama i ciljevima da nešto u životu napravim. Imao sam dvije stvari u glavi: da ne osramotim svoje roditelje i da ih ne iznevjerim svojim postupcima, a druge strane, da se ne vratim kući kao gubitnik, nego kao pobjednik. I to sam napravio 2018. kad sam se vratio u Livno (pljesak!) kao viceprvak svijeta, gdje je bilo oko 60.000 ljudi na dočeku. Iz ove perspektive to je lijepo i sjajno, ali moj put je bio težak, mukotrpan i zahtjevan, pun izazova i iskušenja i, hvala dragom Bogu, uspio sam se s obitelji svemu othrvati i postići nešto u životu”, kazao je Dalić, dodajući iskreno kako se nije nadao da će napraviti ovako velike uspjehe.

”Ali dragi Bog je to tako htio i on me stavio na pravo mjesto u pravo vrijeme i dao mi šansu da napravim taj uspjeh. I zato je moja poruka vama, mladima, nikad nemojte odustati! Svaka prepreka da se riješiti, morate vjerovati i imati svoje ambicije te cilj tome težiti. Molim vas, ne odustajte jer uvijek postoji nada, nešto što će vas potaknuti na nešto bolje. Dragi Bog je uz nas, a postoji i onaj koji želi da ne uspijemo i odustanemo, ali nikada nećemo odustati i postići ćemo ciljeve. Zato sam zahvalan Bogu jer mi je dao snagu da izađem iz teških trenutaka. Mnogo mi je pomogla obitelj, roditelji, supruga, djeca… Bilo je trenutaka kad čovjek zaluta i ode u pogrešnom smjeru, ali bitno je vratiti se na pravi put i naučiti na svojim pogreškama”, rekao je Dalić, naglasivši kako ga je majka učila vjeri i životu te da je sve u svijet ponio iz svoje kuće i obitelji.

”Nažalost, u prošloj godini dana ostao sam i bez oca i majke, koji su, Bogu hvala, doživjeli duboku starost, a doživjeli su i sve moje uspjehe. Bilo mi je, kad sam bio mlad, dovoljno nazvati samo i pitati – kako ste. I mislio sam da je to dovoljno. Tek posljednjih pet-šest godina kad sam se vratio u Hrvatsku, shvatio sam da moram više pažnje posvetiti obitelji i roditeljima jer su nam oni dali sve što imamo, a mi mladi, kakvi smo bili, idemo za nekim našim ambicijama i ciljevima, pa zaboravimo na roditelje i mislimo da je dovoljno samo pozvati telefonom i pitati kako ste. Nikad nemojte zaboraviti svoje roditelje, uvijek treba naći vremena za njih, oni su najvažniji i jednog dana kad odu, bit će vam žao. Iz moga iskustva, ne zaboravite roditelje koji su vam sve dali! Hvala dragom Bogu, obitelji, supruzi i djeci, kad dođu teški trenuci, oni su uz vas i oni vas nikad neće ostaviti”, rekao je Dalić i prolomio se gromoglasan pljesak.

Živim najljepše trenutke

On je kazao kako živi najljepše trenutke sportske karijere u posljednjih pet godina i želi iskoristiti prigodu i zahvaliti svima iz BiH, Hrvatske i iz svih drugih dijelova svijeta na ljubavi, emocijama i podršci nogometnoj reprezentaciji.

”Vi ste velika naša snaga, podrška i inspiracija te, kad vidimo vaše emocije, to nam daje još veću snagu da se borimo za našu Hrvatsku i hrvatski narod. Hvala vam na tome”, rekao je Dalić.

Nakon toga uvodnog dijela hrvatskog izbornika intervjuirao je međugorski fratar fra Ivan Hrkać pitajući ga za djetinjstvo i fratre, tj. ima li uspomenu na nekoga posebno iz toga doba.

”Svakodnevno bio sam prisutan u crkvi ili blizu nje, ministrirao sam, bio s fratrima i uvijek sam slušao što govore. Nisam uzimao osobne primjere da je netko bio baš idol i uzor, ali uvijek je važno saslušati starije od sebe, svećenike, njihovo iskustvo i uzeti što je za tebe najbolje. Uvijek sam birao u životu, uzimao najbolje od iskusnijih ljudi i koji su kroz svoja djela napravili uspjeh i to mi je bilo važno, a svakodnevna prisutnost Crkve u životu usmjerila me na pravi put”, odgovorio je Dalić.

Budući da je sa 16 godina otišao od kuće u svijet, upitan je kako pomoći mladima u donošenju odluka i osamostaljenju.

”To su sigurno najteži trenuci u životu, kad treba otići od kuće, u školu te mi, koji smo rođeni u malim mjestima i dolazimo u veći grad, veće iskušenje, grad prepun izazova i u tim trenucima jako se teško othrvati tome što nam nudi novi život. I tu treba pokazati svoju snagu i karakter te uz pomoć dragoga Boga sačuvati se od svega. Mladi moraju znati da roditelji strepe za njih i da ih ne smiju razočarati. Jer odlaze od kuće kako bi nešto napravili u životu, osnovali obitelj i krenuli pravim putem. Neko vrijeme hodao sam po rubu života, bilo na jednu ili drugu stranu, te, hvala Bogu i mojem karakteru, ostao sam na pravome putu i život me kasnije nagradio. Bog nam da koliko možemo podnijeti i istrpjeti, ali važni smo i mi kako izdržati u tome svemu. I ostati u vjeri u svemu tome”, rekao je Dalić.

Upitan o prijateljima, Dalić je rekao kako se čovjek mora u životu osloniti na nekoga, prijatelje, obitelj i imati podršku.

”Nije moguće sam napraviti nešto i uvijek govorim o tome. Velika je podrška kad imaš uz sebe dobroga prijatelja kojem se možeš povjeriti, koji će ti dati savjet i ispraviti te. Kad imaš Isusa uz sebe, dragoga Boga, jer znaš da te prati i da je u tvojoj blizini. Danas lako i brzo možemo sve uništiti oko sebe, ostati bez obitelji, prijatelja i to se događa. Ali je teško i veliki je trud okupiti ljude oko sebe, sačuvati obitelj i prijatelje u današnjim iskušenjima i tu svi skupa moramo raditi da ostanemo zajedno i kroz to zajedništvo i prijateljstvo ostvarimo svoj uspjeh. Zato treba čuvati ljude oko sebe jer se sve to da lako uništiti”, rekao je Dalić i dobio golemi pljesak.

Ispričao je kako je bio trener 12 godina prije hrvatske reprezentacije te je otišao u drugi svijet, kulturu i vjeru da bi sebe izgradio kao trenera, učinio boljim i riješio egzistenciju obitelji, no 2017. došao je poziv iz reprezentacije koji i jest i nije očekivao.

”Nisam ni u jednom trenutku dvojio o tome jer je to bio moj san i cilj. Imao sam u podsvijesti da želim biti izbornik i to je svima nama trenerima cilj. Reprezentacija je imala loš rezultat i lošu situaciju, došao je poziv i nisam razmišljao o neuspjehu i tom lošem trenutku, nego vjerovao u sebe i u svoj radi te u igrače i tako se postavio od prvoga dana. Pobijedili smo prvu utakmicu u Ukrajini 2:0 i nisam očekivao da ćemo osvojiti sve ove medalje, ali osvojili smo jer smo zaslužili. I to je uspjeh cijelog hrvatskog naroda! Možda ima i važnijih stvari od medalje, a to je da smo se 2018. ponovno ujedinili, osjetili hrvatski naboj i emocije i da su od tada djeca počela nositi ponovno hrvatske dresove i da je to najvažnija stvar. To da je Hrvatska osjetila naboj i identitet – veće je od medalje! Volio bih da Hrvatska uvijek tako živi: vjera, narod, domovina. Nisam očekivao ovakve rezultate, Bog me izabrao, stavio na pravo mjesto u pravo vrijeme i zahvalan sam na rezultatima i toj šansi”, rekao je Dalić i obratio se izravno mladima da moraju staviti naglasak na ustrajnost te da nema uspjeha i uspona bez padova, ali i tada moramo ostati jaki.

Hrvatska uradila nemoguće

”Naveo bih primjer reprezentacije kako se može postići uspjeh i napraviti ono što se čini nemogućim jer Hrvatska je postala druga ili treća na svijetu, što je bila nemoguća misija. Naši su nogometaši svojim primjerom pokazali da mali mogu biti veliki i da smo mala zemlja s velikim snovima. Oni su svojim ponašanjem, igrom i talentom osvojili cijeli svijet – da je navijao za Hrvatsku. Hrvatska reprezentacija živi vrijednosti svojeg naroda: vjeru, tradiciju, emocije, domoljublje… Bila je važna njihova kvaliteta i oni mogu biti primjer da se u životu može sve napraviti ako živiš ispravno, hrabar si i uspjet ćeš. Dogodi se pad, ali ne smijemo odustati i moramo uvijek vjerovati. Svoj ego stavili smo po strani i posvetili smo se istom cilju. Nije bio važan pojedinac, jedna osoba, nego tim, reprezentacija i rezultat, hrvatski narod i mi smo se tako postavili i zato smo napravili ovakva tri velika rezultata. Dragi Bog nam je dao te tri velike šanse da se probudimo i trgnemo. Nakon Domovinskog rata ovo su velike i važne stvari za ponovno buđenje identiteta, hrvatstva i važne su za hrvatski narod. To je primjer da mladi mogu uz vjeru i domoljublje ostvariti svoj rezultat”, rekao je Dalić.

Objasnio je i što znači pojam poniznosti, koji je koristio dok je Hrvatska nizala pobjede.

”U mojem svakodnevnom govoru nije bila prisutna poniznost često, to mi je nakon Argentine ostalo u glavi da moramo ostati ponizni. Što je netko pogrešno protumačio da smo slabi, to što vjerujemo u sebe, ne znači da klečimo pred drugima. Mi klečimo samo pred Bogom jer znamo da vrijedimo. Ali u našem poslu moramo biti ponizni i skromno i da nas ne prebaci da nismo najbolji, najkvalitetniji – onda je to kraj. Ponizan ne znači biti slab, nego da vjeruješ u sebe i druge ne podcjenjuješ. Zato je reprezentacija uspješna jer je ponizna”, rekao je Dalić.

Dodao je da je i prije često dolazio u Međugorje, na misu, molitvu i Brdo ukazanja.

”To je za mene bilo jako lijepo i dirljivo. Mir i duhovna snaga i obnova i donio sam odluku nakon jedne utakmice da ću ići u Međugorje pješice i nisam išao kako bih molio za nešto u budućnosti, nego da zahvalim za sav blagoslov koji sam dobio za život i karijeru (pljesak), za ono što mi je dragi Bog dao i omogućio. To je bilo najmanje što sam mogao napraviti. Manje od onoga što ste napravili svi vi iz dalekih krajeva. Kad sam došao uvečer, osjećao sam sreću, ponos i mir koji vam ne mogu opisati. Imao sam malu ozljedu i mislio sam da neću izdržati te, korak po korak, stigao sam ovdje i sve se zaboravi što je bilo prije. I, ako Bog da, i ove ću godine doći ponovno pješice zahvaliti Majci Božjoj za sav blagoslov i sve što nam daje”, rekao je Dalić.

Kazao je i kako je krunica uvijek uz njega.

”Jednostavno osjećam veću sigurnost, mir kad je imam uz sebe i u trenutcima utakmice, kad djelujem mirno i bezbrižno, to nije tako jer unutar mene velika je borba. Moram sačuvati mir i koncentraciju, osjećaje kako bih mogao donositi odluke. Moram biti miran.

Pripremim se s timom za utakmicu, a kad počne, kažem – u Tebe se uzdam, Gospodine, prepuštam se u tvoje ruke te, kad je teško, stavim ruku u džep i stisnem krunicu i znam da će biti sve dobro. Znam da je Bog uz mene i da će dati mojim igračima koliko smo zaslužili. Svaki dan sam u molitvi, svaki dan zahvalim na danu koji mi je Bog dao”, rekao je Dalić i dodao kako navečer zahvali Bogu za sve što mu je dao.

Večernji.ba