Moje je more, moj je brod,
Moji su vjetrovi, kiše i oluje.
Tebi ostavljam novi krov,
Novi asfalt i priključak struje.

Ponad gradske obilaznice u Posušju, u Karamatićima, već četvrtu godinu održavaju se moto-susreti u organizaciji moto-kluba Sinovi, Posušje. Vrhunac susreta ove godine dogodio se u subotu navečer koncertom Atomskoga skloništa.

Atomsko na atomski pogon

Jedan od najvećih hrvatskih rock-bendova već je prvim taktovima objasnio zašto spada u velikane rock-glazbe i kako uspijeva skoro pedeset godina opstati na sceni (osnovani su 1976.). Koncert je otvoren songom U vremenu horoskopa, a publika je odmah reagirala na izbalansiran zvuk u kojemu se osjetilo iskustvo pulskih majstora. Potom su išli hitovi iz sedamdesetih i osamdesetih, posebno s albuma Ne cvikaj generacijo, Infarkt i U vremenu horoskopa. Dobro poznate pjesme kao što su Na sred hridi, Čedna gradska lica, Do ponoći, od ponoći… publika je već odavno prihvatila.

Atomsko sklonište poznato je kao grupa koja tijekom koncerta pozivima ili riječima ne komunicira previše s publikom (bez pretjeranoga pozdravljanja i podilaženja) čime naglašava problem otuđenosti suvremenog čovjeka i krizu u međuljudskim odnosima zapadne civilizacije što je česta ideja njihovih pjesama. Poruke koje žele poslati već su ugradili u tekstove i glazbu, pa one dolaze do publike na najbolji mogući način (možda je u ovom dio odgovora kako Atomsko opstaje i djeluje već skoro pedeset godina u surovom svijetu show-biznisa).

Rock-tekstovi u sferi poezije

Pjesme kao što su Tražila je lice ljubavi, Afganistanac u svemiru i Na palubi jada, posebno stihovi:

Umrijet ću u luci
U kojoj se toče vina
Crvena ko jutra

očarali su sve nazočne, te je uz druge pjesme s albuma Mentalna higijena, Extrauterina i Zabranjeno snivanje postalo jasno u čemu je magična snaga rock’n’rolla. Zahvaljujući pjesmama Oni što dolaze za nama i Pakleni vozači pulski rock’eri su već odavno prepoznati kao autori hrabrijeg, čvršćega zvuka, bez bilo kakvih natruha narodnoga melosa, čime su postali pioniri hard-rocka i prvi nagovještaj heavay-metala na ovim prostorima.

U slijedećem nizu pjesama (Treba imat dušu, Ne cvikaj generacijo, Olujni mornar, Rahela…) primjetan je jak autorski pečat, a sami tekstovi spontano ulaze u prostor onoga što zovemo poezija i mogu samostalno egzistirati u pjesničkom svijetu. U cijelom opusu Atomskog skloništa veliki je doprinos i utjecaj duvanjskoga susjeda – Sinjanina Boška Obradovića, svojevrsnoga pokretača i spiritus movensa Atomskoga skloništa čije su ideje i stihovi postali trajna inspiracija i odrednica u djelovanju ove rock-skupine.

Bruno Langer, koji je već dobrano zašao u osmo desetljeće života, na bini je djelovao kao mladić u najboljim godinama. Svojim vokalnim sposobnostima i glazbenim umijećem, zajedno s drugim članovima benda, oplemenjivao je srpanjsku večer u Hercegovini. Pjesmama Na kraju stoljeća, Bez kaputa, Extrauterina (Što da se radi), Johny, Pomorac sam, majko… koncert je nastavljen, a mnogobrojna publika uživala je u majstorskim rifovima i solažama. Pred kraj koncerta nad zapadnom Hercegovinom razgrnut je Žuti kišobran, a koncert su Atomci pokušali završiti pjesmom Djevojka broj 8. Međutim, na skandiranje publike vratili su se na bis pjesmom Treba imat dušu, a onda opet na bis iza bisa, uz sudjelovanje momaka iz moto-kluba Sinovi, prikladnom pjesmom Pakleni vozači.

Koncert je odjavljen zahvalom Brune Langera organizatorima moto-susreta i pohvalom za osnivanje udruge mladih Atomsko sklonište u Posušju.

Predgrupa Atomcima bila je Metalurgija, posuški band na putu razvitka koji je pokušao podići atmosferu u publici.

M.M. i T.M. / TC

1 od 4

Objava KultArt nomad Zagora – Hercegovina – Bosna: Atomsko sklonište u Posušju pojavila se prvi puta na Tomislav City.