Klara potječe od plemićkih roditelja i kao mlada žena primljena je u Franjevački red, uvelike protiv želje obitelji, koja je htjela da se uda.

Po Franjinom je primjeru zavoljela život u siromaštvu te se 1212. godine zatvorila u strogi klauzurni samostan sv. Damjana pored Assisija. Franjo je sam svojim rukama taj samostan obnavljao.

Klara je, uz pomoć sv. Franje, osnovala drugi franjevački red kojeg tvore Sestre klarise. Često ju nazivaju “biljčicom sv. Franje”, što je zaista i bila. Klara je uspjela od Crkve i pape dobiti potvrdu svoga vlastitoga Pravila života, kojega je sama svojim rukama pisala.

Potom je pune 42 godine upravljala svojom zajednicom. Kad su Saraceni nahrupili uništiti samostan, Klara se, iako bolesna, dala iznijeti do izlaznih vrata, držeći u rukama posudicu s Presvetim oltarskim sakramentom.

Vidjevši to, Saraceni su se povukli. Slikari većinom oslikavaju taj trenutak Klarina života.

Umrla je 11. kolovoza 1253. godine i punih 600 godina njezino je tijelo počivalo duboko ispod crkve klarisa u Asizu, dok papa Pio IX. nije naredio da se njezin grob otvori i da se uzmu relikvije, piše Laudato.tv.

Poruka svete Klare vrijedi i za nas danas: Neka vas prividni sjaj ljudskih veličina ne opčara; taj sjaj prolazi kao sjena. Nedajte se svladati suprostavljanjem niti uzoholiti napredova­njem, jer je pravoj vjeri pridržano učiniti nas poniznima u uspjehu i čvrsti­ma u iskušenjima.

(www.jabuka.tv)