Tomislav i Antonio Ilić dvojica su braće koja su se prije otprilike mjesec dana odlučili krenuti na hodočašće od Austrije do Međugorja dugo više od 800 kilometara.

Bilo je vrlo zahtjevno i naporno, ali uz Božju milost, našu molitvu i molitvu drugih ljudi koje poznajemo i koje ne poznajemo uspjeli smo i ovom prilikom zahvaljujem tim ljudima što su molili za brata i mene da izdržimo taj put. Tako da smo nakon nekih tridesetak dana stigli živo, zdravo i konačno sretno u Međugorje i da smo sada tu, Bogu hvala, molimo i odmaramo. Moram reći da je taj zadnji dan hoda bio najteži, kušnje za tijelo i za duh su bilo toliko ekstremne da sam otprilike pet kilometara prije nego smo stigli u Međugorje mislio da ću odustati, jer je toliko jako bilo to sve.

Tada sam govorio bratu: „Ja sada skidam sve sa sebe i jednostavno ću sjesti tu gdje se nalazimo i ne mogu dalje.” Ali na kraju krajeva uspjeli smo. Kada smo došli bilo je tu i emocija i radosti i teško je sada opisati te osjećaje, možda zamislite da niste nekoga vidjeli dvadesetak godina iz obitelji i sada znate da ćete susresti tu dragu osobu i takav je otprilike bio taj osjećaj. U Međugorju smo planirali ostati desetak dana da se malo odmorimo i duhovno i tjelesno i da dođemo malo k sebi jer još uvijek smo malo u stresu od puta i vrućina, pogotovo ovih ovdje u Hercegovini, kazao je Tomislav za Radio-medjugorje.com te progovorio i o nakanama koje su imali tijekom hodočašća.

U putu sam od žene saznao da očekujemo četvrto dijete, hvala Bogu. Pošto je ona imala, nažalost, dva spontana pobačaja u zadnjih par godina, prvi posjet kod doktora sada isto je bila vijest da to ne izgleda baš onako kako treba, ali ja sam imao osjećaj u sebi da je to neka kušnja da se vidi hoću li ja nastaviti taj put ili ću odustati. I u tom trenutku kada je ona meni prenijela tu vijest da postoji mogućnost opet jednog spontanog pobačaja bilo je teško i mislio sam se vratiti, ali eto hvala Bogu nešto me je držalo da izdržim dalje i kao da mi je nešto reklo da idem dalje, da je to samo jedna kušnja.

I na kraju krajeva kada sam išao dalje bila je na još jednom pregledu i na tom zadnjem pregledu, hvala Bogu, rekao je doktor da je sve normalno. Opet vidimo da to nisu neke slučajnosti, iako može tumačiti svatko tko kako misli, ali ja ipak mislim da je to Božje djelo i da čovjek se uvijek mora pouzdati i ići dalje, a sve ostalo će se riješiti i biti dobro. Bogu hvala, ispričao je Tomislav za Radio-medjugorje.com.