Davno se u narodu uvriježila izreka: „Put do pakla popločan je dobrim namjerama!“ Tako bi se ukratko moglo reći i o propovijedi koju su vjernici mogli čuti na Mladu nedjelju, 20. kolovoza, na Plehanu.PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Misu koju je izravno prenosila Posavska TV, predslavio je fra Mate Vincetić, plehanski župni vikar i vojni kapelan u Vinkovcima. U izviješću o tomu za katoličke digitalne i tiskane medije nije se moglo iščitati ništa osobito. Poglavito ništa „skandalozno“. Međutim, nakon što je u javnost dospio video-isječak iz propovijedi razvidno je zašto su mnogi izrazito negativno reagirali.

Što je rečeno?

Naime, razlažući evanđeoski tekst o Isusovu susretu s Kanaankom (Sirofeničankom) koja ga je došla moliti da joj ozdravi kćer, a pri čemu joj je Gospodin – želeći očito otkriti njezinu vjeru – uputio „teške riječi“: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“ (Mt 15,21-28), fra Mate se dotaknuo migranata. „Ne možemo mi prihvaćati migrante u svoju kuću, dati im sve, a onda oni bezočno, drsko, bezobrazno i bezobzirno dođu i kažu: ‘Ja sam musliman, moraš mi dati hranu koju ja hoću da jedem.’ Vidi, molim te, došao si iz zemlje gladan, žedan, gol i bos. Tvoj Bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog. Došao si ovdje u moju kuću gdje je Bog Isus Krist, kojem ja zahvaljujem sve one blagodati koje ja imam na Zapadu. Ja zahvaljujem njemu. I sad ti meni naturaš svog Boga koji je tebe ostavio gladnog, žednog, golog i bosog, da ja njemu moram i tebi ispunjavati volju, umjesto da kažeš: ‘Halo, pa vidi se ‘ko je… Kome mi trebamo zahvaliti, sve ono bogatstvo i napredak Zapada? Pa Kristu i evanđelju“, kazao je uz ostalo kapelan Vincetić te zatim interpretirao Isusov odgovor Kanaanki. „Zato je Isus ovoj ženi rekao: ‘Halo, ne može to tako.’ Tvoj Bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog, došla si k meni, sad tražiš od mene da ti ja napravim dobro. Nije problem, napravit ću ti dobro, ali ti ćeš opet biti… klanjat se… Ne, ne može. Ostavi se svog boga, priznaj vjeru u pravoga Boga, pa ćemo ti onda dati sve…“

Isus se ne naslađuje tuđoj muci

Kad se ovo iščita nema sumnje da je potpuno pogrješan način i sadržaj tumačenja epizode iz evanđelja koja upućuje na univerzalnost Isusove poruke spasenja, veličinu majčinske ljubavi i učinkovitost vjere. (Što je bit toga svetopisamskoga teksta može se pročitati OVDJE.)

Ovako rečeno, izgleda kako se Isus naslađivao ženinoj nevolji – „Tvoj bog te ostavio…“ i inkvizitorski „istjerivao“ pravicu. A to je upravo suprotno od Njegove „revolucije ljubavi“. Jer nigdje, nikada i nikomu Isus ne kaže: „Moraš!“, nego „Ako želiš…“ Kršćanska poruka stoga uistinu NIJE PRINUDA NEGO PONUDA. To Gospodin objašnjava onom mladiću koji ga je pitao što treba činiti kako bi zadobio život vječni. Nakon obdržavanja Božjih zapovijedi kao sljedeći uvjet veli: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom“ (Mt 19,21).

Štoviše, jedina zapovijed koju Isus nalaže jest ljubav: prema Bogu i bližnjemu. I pri tomu ama baš nikakve razlike ne pravi među ljudima: ni rasne, ni vjerske, ni nacionalne, ni političke… Bližnji je, prema Njegovim riječima opisanima u prispodobi o Milosrdnom Samarijancu (Lk 10,30-37), svaki čovjek u nevolji.

Ako ikada itko na svijetu, onda je to Katolička Crkva u današnjem dobu tako jasno očitovala. Dovoljno se sjetiti – a što mogu potvrditi i mnogobrojni ljudi koji nisu katolici – koliko je samo Crkva preko Caritasa pomagala svima u posljednjem ratu na prostorima bivše Jugoslavije. A jedini je kriterij bio: čovjek u nevolji, što je i danas jedni parametar!

Blago i s poštovanjem

Dok fra Mato ukazuje na istinu da je Isus pravi Bog i jedini Spasitelj te da je Europa izrasla na kršćanskim korijenima, način kojim to čini naprosto ne odražava toga Isusa. Može se kazati da je nakana dobra, ali valja se imati na umu kako je put do pakla popločan dobrim nakanama.

Kršćanin se, kako potiče Sv. Petar, ne treba stidjeti svjedočanstva, ali mora voditi računa kako to čini. Zato jasno nalaže: „Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju“ (1 Pt 3,15-16). A onih koji ovakvo “starozavjetno” tumačenje Novoga zavjeta jedva dočekaju zasigurno na različitim stranama ima mnogo.

Činjenica da je u javnost dijelove fra Matine propovijedi iznio zastupnik u Parlamentu FBiH Sanel Kajan (DF), koji je dokazani kršćanofob i mrzitelj svega hrvatskoga (dovoljno se sjetiti njegovih bedastoća, kao novinara FTV-a, vezano uz Advent u Mostaru 2021.), uopće ne daje nikakve isprike rečenom propovjedniku.

Životni smjerokaz

Zato valja ponoviti i istaknuti da je Isusova Radosna vijest poruka i ponuda svijetu, a nikako propaganda ili prisila bilo koje vrste. Nje se ne treba stidjeti, ali ni njome mahati. Ponajbliže bismo mogli definirati da tu poruku treba: živjeti. Sv. Franjo Asiški je to uokvirio u rečenicu: „Propovijedaj evanđelje svaki dan, i ukoliko je potrebno koristi riječi!“ Ovo je načelo koje demografski ostarjela i kršćanski mlaka Europa treba ponovno uzeti kao životni smjerokaz. S time treba dočekati i sve one koji od Starog kontinenta svakim danom sve više čine uistinu misijsko područje.