Nastupila duvanjska sezona kiselih krastavaca.

Piše: Božo Krajina/Tomislavcity

Ova novinarska metafora kojoj sam zaboravio porijeklo, ali ne i značenje odnosi se na novinarski posao koji je najteži kada ima najmanje vijesti. Vijesti proizvode njeno veličanstvo politika, potom ekonomija, manje kultura. Sve ovo uglavnom zamre u vrijeme godišnjih odmora, u ljetno doba. Novine, portale televizijske i radijske programe valja popuniti, a nema se baš materijala. Nije da nema, već nema onoga pravoga, i možda važnoga. Kada nema, okrenimo se trivijalnim događajima i trivijalnim ljudima. Od nevažnih događaja grade se velike priče, a od  ljudi koji ništa važno nisu uradili zvijezde.

Velika, dugogodišnja ljetna priča je vrijeme. Ovih dana na snazi je žuti, a onda crveni alarm. I najava vrućina i upozorenje je na mjestu. Ali svaki Božji dan ista priča, prvo građanima krušku pod njušku uz pitanje kako podnose ove vrućine i koja je njihova strategija za preživljavanje. Onda ide struka, ona liječnička. Prvi su na redu oni s hitne. Uglavnom se svodi na „malo povećan obujam posao“, uz tegobe tipa vrtoglavica i dehidriranosti. Potom savjeti tipa ne izlaziti na sunce od tada do tada, uz opasku  ako se ne mora, ako se mora zaštiti glavu nekakvim pokrivalom,  obavezno piti puno tekućine, ali vode, ne nikako alkohol, gazirano. Onda ide red onih pravih meteoheroja koji moraju raditi po ovakvome suncu. Oni malo zbunjeno kažu kako im je teško i vruće,  brane se, iako nisu slušali savjete pijući litre vode. Ako popiju i štogod drugo, zataje, jer znaju da se ne smije piti piva na baušteli.

Drugi prilog su turističke gužve na cestama. I njima je vruće, pa opet o vrućini, sve dok ne stignu na odredište i bućnu u more. I tako svaki Božji dan.

U BiH, političari su na odmoru, osim jednoga ali vrijednoga – Milorada Dodika. Njemu bi novinari trebali podignuti spomenik već za života. Njegove izjave su svakodnevne, a ja sam uočio da se svako malo svađa s onima na odmoru. Tako i za vrijeme odmora polemizira s visokim  Predstavnikom ako mu ovaj ne odgovara. Mislim da i ne prati, na odmoru je.  Dodik ne odmara, PredSTAVNIK odmara, a ostali pola-pola, neda Dodik, umara ih na odmoru.

U mome Duvnu sezona kiselih krastavaca upravo danas nastupa. Većina Duvnjaka na „privremenom radu u inozemstvu“ odlazi nakon Gospojine, tjedan iza, gotovo svi. Do Gospojine se kosilo i mrsilo. Za našu provinciju događaju se velike stvari, fešte povodom ovoga i onoga, noćni život radnim i neradnim danima, uglavnom sve neradnim, osim onih koji se baš zbog feštanja upravo ovih dana i mjeseci lome od posla da udovolje općem šušuru. Tu su kulturne i sportske manifestacije i svega lijepoga i ugodnoga, pa time ljudima važnoga. S time ide i ono manje ugodno za konzumente, ali ne i za novinare,  kao što su razbijene glave u prometu i tučnjavama, nervoze izazvane „gužvama“ na koje nismo navikli. Zamisli devet minuta mi treba da prođem s kraja na kraj čaršije, neviđena gužva!  A politika i ekonomija? One miruju ljeti kao i drugdje, ali ovdje će mirovati  i ostatak godine.

Dolazi jesen i sezona kiselih krastavaca u Duvnu. Nema ništa znatnijega do Božića. A politika? Nema nikakvih izbora ove godine, a što se tiče županijskih vlasti one su implementirale prošle izbore tako da rezultate nisu implementirale. Vlada u tehničkom mandatu s Ivanom Vukadinom je gotova stvar, ostaje do idućih izbora. Mislim da novu vladu neće više ni pokušavati oformiti.

Teško je biti novinar u provinciji i to u vrijeme kiselih krastavaca. I tako do Božića.

Ne preostaje mi drugo nego se baviti trivijalnostima, ne dao Bog…, ali viša sila, ne izmišljati, ali malo nadotezati događaje i svako ljudsko gibanje bilježiti kao pothvat.

Možda bude kakva snijega-zarana? Onda udariti po ralicama, čistili ne čistili.

Ku’š o snijegu po ovolikoj vrućini!