Pred Disciplinskom komisijom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) danas je održano pripremno ročište za sudiju Suda Bosne i Hercegovine Branka Perića, koji je u nepravosnažnoj presudi u predmetu “Respiratori” imao izdvojeno mišljenje.

Kako je ranije rečeno iz Ureda disciplinskog tužioca (UDT), protiv sudije Branka Perića je pokrenut disciplinski postupak zbog “donošenja odluka kojim se očigledno krši zakon ili upornog i neopravdanog kršenja pravila postupka” i “neopravdanog kašnjenja u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvog drugog ponovljenog nepoštivanja dužnosti sudija”.

Odgovor Branka Perića na pripremnom ročištu po osnovu disciplinske tužbe prenosimo u cijelosti.

– Nakon 30 godina provedenih u pravosuđu izveden sam pred disciplinski sud pod optužbom da sam prekršio neke odredbe. Tužilac se u mom disciplinskom slučaju pojavljuje kao vrhovni autoritet u tumačenju odredaba ZKP-a i arbitar u ocjeni zakonitosti rada sudije. Ovaj disciplinski slučaj otvara niz važnih pitanja za pravosudni sistem i standarde nezavisnog pravosuđa i vladavine prava. Ured disciplinskog tužioca nije nezavisno pravosudno tijelo. U njemu nema nijednog disciplinskog tužioca sa sudijskim ili tužilačkim isustvom. Pred nama je slučaj iz kojeg se vidi kako izvršna vlast podriva pravosudnu nezavisnost. Da li je primjereno da sudije poziva na disciplinsku odgovornost neko ko nema nikakvog pravosudnog iskustva?

Nemam namjeru da podcjenjujem kolege koji zastupaju tužbu. Želim da ukažem na apsurd reformskog rješenja koje za prokolamovani cilj ima izgradnju nezavisnog pravosuđa. O odgovornosti sudija mogu odlučivati viši profesionalni autoriteti ili autoriteti ravni njima. Bez takvog standarda sudije su osuđene na procesna ponižavanja i osude prije suđenja. U nekim zemljama razvijene demokratije sudijama i predsjedniku države sudi najviši sud i u prvom i u drugom stepenu. Na taj način se daje značaj sudskoj profesiji, pravosudnim institucijama i vladavini prava. Danas u BiH mladi diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom može da izvede pred pravosudni sud, sudiju najvišeg suda.

Drugi problem koji otvara ovaj disciplinski postupak odnosi se na uplitanje disciplinskog tužioca u postupke koji teku pred sudom. Da li disciplinski tužilac ima takvu nadležnost? Iz čega disciplinski tužilac izvodi pravo da tumači da li sam ja kao predsjednik sudskog  vijeća pravilo obrazložio objavjljenu presudu u krivičnoj stvari i da li sam u vršenju sudijskih ovlaštenja doprinio zastari opoziva uslovne osude?

Sudite jednom sudiji zbog javno iznijetog mišljenja u sudskom postupku u kome je donosio odluku. Kako je moguće sudiji suditi zbog pravnog mišljenja? Sudija nema ništa drugo da ponudi javnosti osim mišljenja.

Iz činjeničnog opisa mog disciplinskog prekršaja koji se odnosi na izdvojeno mišljenje nije moguće zaključiti na koji način sam prekršio navedene procesne odredbe iz članova u kojima se uopšte ne spominje izdvojeno mišljenje. U čemu onda tužilac vidi postupanje koje je suprotno tim odredbama? Bio sam zaprepašten pravnim neznanjem i lakoćom sa kojom jedan mlad čovjek optužuje sudiju!

O načinu objavljivanja presude jednoglasno su odlučili sva trojica članova, nije to bila moja lična odluka. Bili smo prisiljeni da na taj način objavimo odluku zato što je dan ranije, a nakon što smo obavili vijećanje i glasanje, Dnevni avaz već objavio da je presuda donesena uz moje izdvojeno mišljenje. Smatrali smo da je nakon medijskog prodora u tajnost vijećanja i glasanja – javno objavljivanje pravnih mišljenja jedini način da javnost zna na koji način je presuda donesena i jedini način da zaštitimo ugled suda i autoritet sudskog vijeća.

U sistemima kontinentalnog prava sudska mišljenja se izdvajaju u ESLJP, Haškom tribunalu, ustavnim sudovima i u najvišim redovnim sudovima nekih evropskih država. Može li mišljenje sudije u vezi s pravnom stvari o kojoj odlučuje biti društveno opasno, zbog čega ga je neophodno držati u tajnosti? Šta bi bio legitimni cilj za zabranu iznošenja profesionalnog mišljenja i kažnjavane za njegovo javno saopštavanje?

Obaveza sudije je i da razvija pravo. Sudija ne djeluje u vakuumu. On ne živi u kuli od slonovače. Nema pravne kulture bez javnih mišljenja sudija.

Ovo nije suđenje meni. Ovo je suđenje sudskom mišljenju, slobodi pravne misli i dostojanstvu sudske profesije. U historiji pravosuđa ove zemlje ovaj slučaj će se pominjati kao mračna strana pravosuđa.

Imao sam osnovane razloge da osmišljenu javnu kampanju uporedim sa mafijom. Moje javno reagovanje je bio jedini način da se odbranim od medijskih napada i da upoznam javnost sa pozadinom neshvatljive medijske hajke. Ćutanje VSTV BiH i Suda BiH o medijskim napadima na mene uvjerilo me da niko neće stati u moju odbranu i odbranu ugleda pravosuđa upravo zbog umiješanosti u kampanju tužilaštva i moćnog medija koji trguje uticajem i upliće se u krivične postupke koji se vode pred Sudom BiH, poručio je Branko Perić.

Podsjetimo, prethodno se o disciplinskoj tužbi oglasio i sam Perić.

– Disciplinska tužba nije ponudila relevantne dokaze o prekršajima za koje me tereti. Već sam rekao da se radi isključivo o mišljenju i zaključivanju disciplinskog tužioca. Kao što znamo, mišljenja tužioca nisu dokaz. Smatram da u mom postupanju u krivičnim predmetima nema elemenata disciplinskog prekršaja. Predlažem tužiocu da tužbu povuče i na taj način zaustavi kompromitaciju sebe, institucije VSTV i UDT. Svako ima pravo da pogriješi ali treba biti častan pa grešku priznati, kazao je Perić.

Disciplinski tužilac je poručio kako neće povući tužbu. Nakon što je Perić ukazao na to da u odnosu na jedan prekršaj, isti nije činjenično opisan, Disciplinska komisija je odlučila vratiti optužnicu na doradu.