Polemika o postavljanju spomenika kralju Tvrtku, prije svega u pogledu lokacije podsjetila je na jednu, sada već zaboravljenu epizodu sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika.

Spomenuta komisija je dejtonska kategorija, odnosno proizašla je iz Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir. Riječ je o petočlanog komisiji koja se treba baviti zaštitom nacionalnih spomenika. Dva člana nominuje entitet Federacija BiH, jednog člana imenuje entitet Republika Srpska, dok dva strana člana imenuje Direktor ureda za obrazovanje i kulturu Ujedinjenih nacija.

Privremeno, ali ipak trajno

Petočlana komisija sa jednakim pravom glasa je funkcionisala gotovo besprijekorno do 2016. godine. Tada, iz nikad do kraja obrazloženog razloga tri člana Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić jednoglasno usvajaju odluku da se dva strana člana izbace. U tom trenutku to je trebala biti privremena odluka.

Da li je takav potez bio dio neke političke trgovine nije obznanjeno, ali politička praksa ukazuje da to može biti jedan od razloga. Izbacivanje stranaca iz bilo koje državne institucije je uvijek prisutni zahtjev iz RS-a. I koliko god obrazloženje išlo u pravcu da BiH mora sama i bez stranaca voditi svoje institucije, sadašnje stanje u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika pokazuje zašto to nije bio mudar potez.

Uostalom, to pokazuje i šta će se dešavati i sa Ustavnim sudom ukoliko se pristane na izbacivanje stranih sudaca.

Naime, od 2016. Komisiju čine samo tri domaća člana koji uz izmijenjeni pravilnik odluke donose konsenzusom. Do tada su se odluke donosile većinom glasova. A šta to u praksi znači vidjeli smo nedavno. Dakle, ako se podnese inicijativa za postavljanje spomenika ili bilo koja druga incijativa koja se tiče nacionalnih spomenika, bez sva tri glasa odluke nema.

Tročlana komisija je u međuvremenu jednoglasno donijela odluku o proglašenju Historijskog urbanog krajolika (HUK) koji se u Sarajevo najviše odnosi na teritorije općina Stari Grad i Centar. I sa takvim ovlastima bilo koji član komsije može blokirati bilo šta. Drugim riječima članovi su dobili neograničenu moć.

Zašto je Izetbegović 2016. pristao na takvu odluku nikada nije obznanjeno, ali je neminovno da je odluka bila dio neke šire trampe. Ni imenovanje novih članova Komsije prije dvije godine nije vratilo izbačene strane članove. Na njih se jednostavno zaboravilo.

Dakle, ako nema konsenzusa, onda nema ni odluke. A ako ima konsenzus, onda iza toga po nepisanom pravilu ide i neka trgovina po principu “podrži ti mene, podržat ću i ja tebe”.

Tako smo od jedne primjerene državne institucije koja je funkcionisala, od 2016. dobili čisto političku instituciju preko koje se lome najprizemnija politikanstva.

Treba istaći da je i novi saziv Predsjedništva prihvatio prethodnu odluku te strane članove u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika više niko i ne spominje.