Prava je šteta što HNK Tomislav na domaćem terenu pred solidno ispunjenim tribinama nije uzeo sva tri boda protiv FK Gornjeg Rahića. Rekli bismo: manjak sportske sreće i nešto kasnije uključivanja u utakmicu rezultiralo je podjelom bodova.

Ipak, da odmah naglasimo na početku, ovaj put tema neće biti vezana uz igru, taktiku ili nekog pojedinca, ovog puta dotaknut ćemo se onoga što nogomet zapravo je i kako nogomet u ljudima budi ono najbolje i najemotivnije.

Piše: Mario Jakovljević

Kao što je napisano na početku tribine Gradskog stadiona Tomislav bile su lijepo ispunjene, pa bismo mogli reći da je Tomislav dobio stalnu publiku koja cijeni rad i uspjeh te svojom nazočnošću podržava ovaj smjer. Naravno, lijepo vrijeme bila je idealna pozivnica za pogledati prvenstvenu utakmicu HNK Tomislav.

Realno gledano, najveći broj duvanjskog puka s ovom ligom i konceptom natjecanja upoznat je otkako se naš klub krenuo natjecati u njoj. Već u prvoj, debitantskoj sezoni dalo se naslutit o kakvoj ligi je zapravo riječ. Iako, na papiru slovi kao profesionalna liga, u praksi nas je to dosta puta demantiralo: od sudačkih odluka, onih namjernih i onih nenamjernih, do infrastrukture pojedinih klubova.

Nogomet u BiH dosta puta je oslikavao stanje društva u kojemu se nalazimo. Zadojenost mržnjom, nacionalistički naboj, kojekakve podjele… Zapravo, često nogometni tereni, tribine služe kao paravani za izljev frustracija, mržnje i nepravde koju pojedinac doživi, te sve to izbacuje izvan sebe u “nogometnom dvorištu”.

Kada pričamo i analiziramo Prvu ligu F BiH, takvi slučajevi u većim količinama nisu zabilježeni, a sitni navijački incidenti zbog sudačkih repova, uobičajeni su pratitelji svih natjecanja.

Tomislav u svojoj debitantskoj sezoni nije ostvario zapažene rezultate, sa svojom mladom i neiskusnom ekipom ostali su zapamćeni samo kao dobri domaćini. U toj sezoni Tomislav svoj renome nije izgradio kako su uprava i igrači htjeli, na način da budu konkurentni i da imaju konstantu dobrih rezultata u prvenstvu. Tomislav je svoj renome izgradio i dobio svojom kulturom domaćinstva na koju vjerojatno klubovi Prve lige FBiH nisu navikli. Druga stvar je infrastruktura koja nije dostignuta u ovoj ligi i sinonim je dobrog i kvalitetnog rada.

Tomislav je spletom sretnih okolnosti dobio drugu šansu za ostankom u društvu prvoligaša i opravdao je na najbolji mogući način. Izgradnjom reputacije kao “najboljeg domaćina” u ligi stekla se i reputacija i poštovanje i na rezultatskom nivou.

Salve pozitivnih komentara od strane gostujućih navijača nakon utakmice s Gornjim Rahićem na račun osoblja, infrastrukture, odnosa prema gostima, uvjeta i mnogo toga, kao što smo i ranije rekli, nisu slučajne, Tomislav je odavno stekao renome kluba koji daje zdrav i profesionalan odnos u ovoj ligi.

Ovo je dokaz da nogometu u nekim slučajevima rezultat nije ono presudno i ono najbitnije. Zadovoljstvo gostujućih navijača nakon odlaska s tribine nekad mnogo više znači za upravu i vodstvo kluba nego tri boda, jer to je znak da je klub u zdravom ozračju i okruženju.

Tomislav je pravi klub, Tomislav je kompletan klub koji iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu napreduje u svakom pogledu. Tomislav samo može biti primjer kako zdravom suradnjom i zdravim odnosima ova liga može napredovati, a liga zaslužuje napredak kako kvalitetom nogometa tako i epitetima uz dobru posjećenost, dobre sudačke izvedbe i rast i izgradnja infrastrukture.

Tomislavcity