Hrvatska prekršila prava pripadniku HVO-a koji je tražio razliku mirovine
Europski
sud
za
ljudska
prava
u
utorak
je
objavio
presudu
u
kojoj
je
5.
rujna
utvrdio
povredu
prava
na
pošteno
suđenje
zbog
“proizvoljne
odluke
hrvatskih
sudova”
bivšem
pripadniku
HVO-a
koji
je
u
Hrvatskoj
podnio
zahtjev
za
ostvarivanje
razlike
invalidske
mirovine
u
odnosu
na
onu
priznatu
u
BiH.
Podnositelj
zahtjeva
kao
bivši
pripadnik
Hrvatskog
vijeća
obrane
(HVO)
ostvario
je
status
ratnog
vojnog
invalida
u
BiH
zbog
pretrpljenih
tjelesnih
ozljeda
nakon
eksplozije
granate
tijekom
borbi
1994.
godine,
objavio
je
ured
hrvatske
predstavnice
pred
sudom
u
Strasbourgu.
Dodaju
da
je
u
Hrvatskoj
podnio
zahtjev
za
ostvarivanje
razlike
invalidske
mirovine
u
odnosu
na
onu
priznatu
u
BiH,
pozivajući
se
na
bilateralni
međudržavni
ugovor
sklopljen
2005.
koji
je
takvu
mogućnost
predviđao
za
vojnike
HVO-a
koji
su
imali
hrvatsko
državljanstvo,
a
čiji
je
invaliditet
nastao
ranjavanjem
ili
zarobljeništvom.
Hrvatski
zavod
za
mirovinsko
osiguranje
(HZMO)
je
njegov
zahtjev
odbio
zato
što
je
temeljem
vještačenja
utvrđeno
da
je
podnositeljev
invaliditet
prouzročen
“povredama“,
a
ne
“ranjavanjem”.
Upravni
sud
u
Osijeku
potvrdio
je
tu
odluku,
a
Ustavni
sud
je
odbacio
njegovu
ustavnu
tužbu
kao
očigledno
neosnovanu.
Pred
sudom
u
Strasbourgu
podnositelj
je
prigovorio
jer
nije
imao
mogućnost
učinkovito
osporavati
odluke
vještaka,
kao
i
zbog
toga
što
su
odluke
domaćih
tijela
bile
arbitrarne
i
nedostatno
obrazložene.
U
odnosu
na
meritum
spora,
ESLJP
je
naveo
da
njegova
zadaća
nije
utvrđivanje
je
li
šteta
koju
je
podnositelj
pretrpio
tijekom
vojnih
borbi
predstavljala
“ranjavanje”
u
smislu
ugovora
radi
dodjele
invalidske
mirovine
u
Hrvatskoj,
već
je
odgovor
na
to
pitanje
u
nadležnosti
domaćih
sudova.
Međutim,
primijetio
je
da
je
Ustavni
sud
u
nizu
svojih
odluka
utvrdio
povredu
prava
na
pošteno
suđenje,
smatrajući
da
je
tumačenje
domaćih
sudova
koje
razlikuje
“povrede”
i
“ranjavanja”
bilo
proizvoljno,
pretjerano
formalističko
i
suprotno
svrsi
ugovora.
Slijedom
navedenog,
a
imajući
u
vidu
da
domaće
vlasti
nisu
pružile
nikakve
razloge
glede
razlikovanja
spornih
pojmova,
ESLJP
je
utvrdio
da
je
zaključak
o
tome
da
je
podnositelj
koji
je
ozlijeđen
na
prvoj
borbenoj
liniji
uslijed
eksplozije
neprijateljske
granate
pretrpio
“povredu”,
a
ne
“ranjavanje”,
bilo
proizvoljno.
Sud
mu
je
dosudio
2800
eura
za
troškove
postupka,
no
nije
dodijelio
nikakav
iznos
s
osnove
naknade
štete
jer
je
smatrao
da
je
najprikladniji
način
popravljanja
štete,
obnova
domaćeg
postupka