Kuzmanović je to lani pokazao sjajnim obranama izborivši reprezentativni status, dok kod Mandića to nije bio slučaj. Njegov put je nakon odličnog juniorskog dijela lani bio zaustavljen zbog zdravstvenih problema.

Dugo nije bio na golu, premda se najavio kao veliki plus. Sve do početka ove sezone kada je s juniorima odigrao SP u Njemačkoj gdje je u tandemu s Kuzmanovićem nosio tim. Nastavio je s radom po povratku, prošao pripreme, a s talentom znate kako je. Ako ga ne pokažeš u nekom određenom periodu koji nije vječnost, talent prestaje puno značiti.

I zato je bilo jako važno da Mandić dobije priliku da ga se vidi u punom svjetlu i kao perspektivu Zagreba i kao perspektivu reprezentacije. Rekli bismo s obzirom na njegove godine, krajnje vrijeme, premda kod vratara neke stvari idu sporije. Odlično je ušao u sezonu, izborio prvu poziciju među odličnom Zagrebovom trojkom koju još čine Panjtar i Grbavac i utakmica protiv Kolstada bila je prava eksplozija njegove vrijednosti koja sada treba postati trajna.

Dugo Zagreb nije imao vratara koji ne prima lake golove, koji ne brani samo ono što ne treba i nemoguće, nego ono što mora, vratar koji je publiku u četvrtak podigao na noge u Areni. Mandić je raskoš pokazao na startu Lige prvaka, a Kolstad je bio samo najbolja potvrda vrijednosti.

Dugo je Zagreb čekao Mateja Mandića, sve dosad su bile naznake, ali ovakve utakmice kao s Kolstadom nije bilo?

– Lani sam bio zdravstveno loš, nisam se mogao sastaviti ni s treningom, ni s utakmicama. Godinu prije nisam se mogao opustiti, otišao sam od doma tek, velike promjene su bile za mene. Ove godine je sve OK, nadam se da je to početak. Dobro radim, zdrav sam i to je najvažnije.

Što je bilo presudno za novi uspon?

– Malo podrške od svih, jer kada je osjetiš, puno je lakše braniti. U domaćem prvenstvu sam dobio vjetar u leđa, znao sam da će se tako nastaviti. Prvenstvo s juniorima u Njemačkoj mi je dosta pomoglo, Kuzma i ja smo branili dobro, no bili smo tek osmi, više nije išlo.

Kolstad je razbijen na način na koji je malo tko očekivao?

– Dobro smo se pripremili, Andrija je dobro pojasnio što očekuje od svakoga i mi smo to na najbolji način odradili. Zaustavili smo im trčanje, a kada to napraviš onda su oni bez lakih golova, a šest na šest nisu tako dobri nikada. To trčanje mora postati navika, tako se danas igra rukomet, a napokon smo pokazali da i mi možemo to igrati protiv svakoga.

Na redu je Aalborg, novi veliki cilj je Mikkel Hansen. Usput, obranili ste 17 lopti Kolstadu, ali Gudjonssonu nijedan od sedam penala?

– Imamo tjedan dana više za pripremu utakmice, Aalborg nije nepobjediv, iako je bolja momčad od Kolstada. Važno je kakav ćemo gard imati od početka. Nadam se da ćemo privući ovakvim rezultatom ljude u Arenu. Sve se može kad se hoće.

Kako se pripremate za utakmicu?

– Gledam utakmice, režemo snimke, zapisujem. I pamtim. Prvi sam penal imao i Gudjonssonu, da sam ga tu srezao, ne bi zabio 11 komada, ali dobro. Idemo dalje.

Visoki ste iznimno, ali je nekad stil pogrbljen?

– Dok sam bio puno mlađi, dok sam počinjao, dosta sam radio s Milanom Tolićem, on me puno naučio i te stvari tada naučene postaju tvoj stil. A sad uz Arijana Jovića pokušavam neke stvari nadopuniti i ide jako dobro.

Stižu li čestitke nakon Kolstada?

– Nisam još pregledao poruke i pozive, a ima ih. Čuo sam se jedino sa svojima kući i to je to.

Liga prvaka je tek na početku, a bit će iznimno teška?

– Ima svega. Aalborg razbije Kielce, pa njega razbije Szeged, pa Kielce sredi PSG, pa se Pelister neočekivano suprotstavi Kielu… Klubovi još traže formu, tek je počela sezona. Naša skupina je teška i jedini recept je uvijek dati sve od sebe. Aalborg i Pelister su nam doma dvije dobre šanse koje sada dolaze da osvojimo još pokoji bod. I za to moramo biti spremni – zaključio je Matej Mandić, momak kojem se stojećki pljeskalo u Areni u četvrtak, kao u vrijeme Pušnika, Peribonija…