VLAST U LIVNU PAZI KINEZE Evo koliko će tko imati od vjetroparka Ivovik
Vjetropark
na
Ivoviku
se
gradi
rekordnom
brzinom.
U
proteklih
par
mjeseci
Grad
Livno
donosi
dvije
odluke
kojima
se
omogućio
priključak
na
mrežu
tom
vjetroparku.
Prvo
je
donesena
odluka
da
se
javnim
natječajem
proda
zemljište
za
gradnju
priključnog
dalekovoda,
zatim
se
usvojila
nova
odluka
da
se
zemljište
proda
direktnom
pogodbom
bez
javnog
natječaja,
saznaje
Hercegovina.info.
Također,
dva
vjetroagregata
su
napravljena
na
novoj
lokaciji
mimo
glavnog
projekta,
što
je
podrazumijevalo
brojne
izmjene
u
dokumentaciji
na
svim
razinama
vlasti.
Vidi
se
dobra
volja
vlasti
u
Livnu
da
se
kineskom
investitoru
izađe
u
susret
kako
bi
preskočili
administrativne
barijere
kad
je
ovaj
projekt
u
pitanju.
Na
stranicama
kineske
tvrtke
sa
sjedištem
u
Sarajevu
https://veivovik.ba/
dostupni
su
podatci
o
očekivanoj
godišnjoj
proizvodnji
vjetroelektrane
tako
da
je
sada
moguće
izračunati
koliki
će
biti
godišnji
prihod
Grada
Livna
od
vjetroparka.
Naime,
navedeno
je
da
je
očekivana
godišnja
proizvodnja
vjetroelektrane
259.000
MWh.
Ako
uzmemo
zajamčenu
otkupnu
cijenu
električne
energije
iz
obnovljivih
izvora
od
63
eura/MWh
ispada
da
će
vjetropark
imati
godišnji
prihod
16.32
milijuna
eura.
Koncesijska
naknada
koju
će
kineski
investitor
plaćati
po
ugovoru
je
1.5
posto
ostvarenog
prihoda.
Tih
1.5
posto
se
dijeli
50:50
na
proračun
Grada
Livna/Općine
Tomislavgrad
i
proračun
Županije.
Obzirom
da
je
11
vjetroagregata
na
prostoru
Livna,
a
9
na
prostoru
Tomislavgrada,
možemo
izračunati
da
će
Livno
godišnje
od
Ivovika
dobiti
nekih
67.308
eura.
Tomislavgrad
će
pak
dobiti
55.070
eura
po
ovom
temelju
plus
dodatnih
1.5
posto
od
ukupnih
prihoda
vjetroelektrane
ostvarenih
na
prostoru
Općine
Tomislavgrad
koje
su
dogovorili
s
investitorom,
što
iznosi
97.902
eura
ili
ukupno
152.972
eura
godišnje,
odosno
dvostruko
više
od
Livna.
Novac
koji
će
dobivati
ovakvim
pristupom,
kada
su
obnovljivi
izvori
energije
u
pitanju
je
minoran.
Posebno
ako
se
uzme
u
obzir
da
je
sjedište
ove
tvrtke
i
mnogih
drugih
kojima
se
dodjeljuju
koncesije
izvan
županije
pa
će
se
i
veliki
porez
na
dobit
plaćati
tamo
gdje
je
sjedište
tvrtke
a
ne
tamo
gdje
je
dobit
ostvarena.
Takvim
koncesijskim
ugovorima
lokalnoj
zajednici
nitko
ne
jamči
da
koncesionar
neće
svojoj
tvrtki
prodati
struju
po
minimalnoj
garantiranoj
cijeni
pa
je
onda
opet
preprodati
po
znatno
višoj
tržišnoj
cijeni.
U
tom
slučaju
lokalna
zajednica
je
zakinuta
za
dio
prihoda.
Da
bi
se
ovakva
manipulacija
s
koncesijskom
naknadom
izbjegla
nužno
je
u
sve
koncesijske
ugovore
za
obnovljive
izvore
energije
ugraditi
prosječnu
godišnju
cijenu
električne
energije
koja
se
ostvari
na
tržištu
za
obračun
koncesijske
naknade.
Ako
pretpostavimo
optimistično
da
će
vjetropark
struju
prodavati
na
tržištu
po
cijeni
koja
se
ove
godine
prosječno
kreće
oko
93
€/MWh
onda
će
Livno
od
Ivovika
dobivati
99.000
eura
a
Tomislavgrad
225.000,
eura
godišnje.
Mještani
se
opravdano
pitaju
koliko
vjetroparkova
treba
biti
izgrađeno
u
Livnu
da
bi
se
dovršio
vodovod
ili
napravila
kanalizacija,
ako
sa
proračunom
od
8.5
milijuna
vlasti
nisu
u
stanju
ni
osnovnu
infrastrukturu
održavati.
Postavlja
se
pitanje
zašto
nitko
u
interesu
Livna
nije
pregovarao
sa
predstavnicima
kineske
tvrtke
za
dodatnih
1,5
posto
od
prihoda
dok
su
se
izglasavale
brojne
odluke
i
suglasnosti
za
izgradnju
tog
vjetroparka.
Ili
im
je
bilo
mrsko,
ili
je
neki
drugi
razlog
u
pitanju?