Žene izlazak u medije vide kao zaštitu golog života

Solidarnost, dijeljenje iskustva, podizanje svijesti. Ovo su obično objašnjenja iza brojnih hashtagova i grupa na društvenim mrežama u kojima žene dijele iskustva preživjelog nasilja, zlostavljanja i seksizma. No, osim solidarnosti, sve su češće objave žena koje putem javnosti traže pomoć i zaštitu od nasilja.

– Izlazak u medije i traženje zaštite izlaskom u medije prema mom iskustvu zadnja je linija obrane za koju se žene odlučuju kada više ne vide druge opcije, a sve češće obraćanje medijima upućuje nas na to koliko je zapravo sustav zaštite žena od nasilja neučinkovit – kaže aktivistkinja Lana Bobić iz Hrvatske.

Nije određen pritvor Buntiću

Ona dodaje da je jezivo da žene izlazak u medije vide kao zaštitu golog života.

Od #metoo pokreta preko kojeg se javnost upoznala sa razmjerama seksualnog nasilja širom svijeta počevši od svijeta glume, pa sve do lokalnih akcija #Nisamtražila #Nisamprijavila i slične, žene se okupljaju na društvenim mrežama kako bi izrazile solidarnost, tražile savjet, ali i pomoć.

Pomoć od javnosti zatražila je i Klara Buntić iz Ljubuškog koja je “Jutarnjem listu” dala snimku u kojoj se čuje kako je suprug tuče. Prethodno ga je prijavila za porodično nasilje, a sud mu je dodijelio zabranu prilaza na 100 metara, ali ne i pritvor.

Rešad Tvrtković, odvjetnik Klare Buntić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako se ona sada nalazi pod stalnim nadzorom policije i da je njena sigurnost maksimalno osigurana.

– Treba obaviti medicinske preglede, ali sve u svemu je dobro fizički. Tu su psihološke traume koje sežu duboko dalje nego što je ovaj posljednji događaj – dodaje Tvrtković.

Ankica Čuljak, predsjednica Općinskog suda u Ljubuškom rekla je da su nasilniku Buntiću određene mjere  –  zabrane približavanja i mjere javljanja policijskoj upravi u Ljubuškom svaki dan.

– Nije mu određen pritvor. On je lišen slobode. Lišenje slobode je bilo, određeno od strane policije, na 24 sata – rekla je Čuljak.

Čuljak nije željela komentirati zašto Sud nije odredio pritvor Buntiću jer “odluka nije pravomoćna podložna je pravnim lijekovima.

– Poznato je da je Tužiteljstvo uložilo žalbu. Ovaj sud je obzirom na medijsku eksponiranost i činjenicu da je majka osumnjičenog dugogodišnja uposlenica ovog suda, kako bi se izbjegla bilo kakva sumnja, makar i neopravdana, u radu ovog suda, Raspravno vijeće ovog suda je podnijelo županijskom (kantonalni) sudu prijedlog za delegaciju nadležnosti drugom sudu u ovom predmetu – rekla je Čuljak.

U slučaju da prijedlog bude usvojen, nadležan će biti Kantonalni sud HNK-a.

Ohrabrivati žene žrtve

Preispitivanje odluke Općinskog suda u Ljubuškom o odbijanju pritvora nekadašnjem hrvatskom rukometnom reprezentativcu Denisu Buntiću za slučaj porodičnog nasilja zatražilo je i svih deset zastupnica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Zastupnice u Parlamentu Bosne i Hercegovine, u saopštenju za javnost 27. septembra, poručile su kako je odbijanjem pritvora Buntiću “ugrožen krivični postupak, s obzirom na ponavljanje krivičnog djela ili utjecaja na iskaze svjedoka”.

Naglašavaju i da sudovi, tužilaštva i policija u Bosni i Hercegovini svojim djelovanjem “moraju ohrabrivati žene žrtve porodičnog nasilja da prijave nasilje”.

‘Društvo sada barem sluša’

Kada je u nekoliko dana u decembru 2021. godine više od 16.000 tweetova objavljeno pod hashtagom #NisamPrijavila Dejana Stošić koja je među prvima poslala svoju poruku za RSE je rekla da nije prijavila napad jer ju je bilo sramota i da je znala da njen napadač “imao zaštitu, a da institucije ne rade svoj posao.”

No, ipak je odlučila da svoje iskustvo podijeli sa drugima na Twitteru, jer kako je rekla “dosta su ćutale”.

–  Da je dosta ćutala svaka od nas, da je ovo početak rešavanja problema. Problem su i institucije, problem je i društvo. Sad smo naterali da bar društvo koliko-toliko sluša o ovome – navela je tada.

Aktivistica Lana Bobić smatra da su grupe poput ovih u kojima je svoje svjedočenje podijelila i Dejana Stošić od velike pomoći jer upravo pružaju ženama prostor da podijele svoja iskustva, te da sve to utiče na “osvještavanje problema i pojavnosti nasilja.”

– Ne mislim da im pruža zaštitu, ali im pruža prostor u kojem mogu podijeliti svoja iskustva i vidjeti da nisu same. Da ne prolaze samo one to. Da nisu lude. A to je jako važno – ističe.

Važno je, dodaje, da u ovim grupama postoji dobra administracija, da je osiguran siguran prostor i onemogućena relativizacija nasilja ili osuda žrtve.

– I najvažnije da se žrtve u takvim grupama upućuju na stručna savjetovanja, specijalizirane servise za žene koje u pravilu vode ženske organizacije jer takve su grupe tek prvi kontakt gdje bi žene trebale dobiti informacije o stručnoj podršci – navodi Bobić.

Mučno i zabrinjavajuće

Jedna od umjetnica koje su pokrenula kampanju “Nisam tražila” kada su pozvale žene da govore o nasilju koje su doživjela, ponajprije žene iz javnog servisa, glumice, filmske radnice, je Nadin Mičić.

Ispričala je da im se za samo sedam dana javilo više od 3.000 žena iz cijelog regiona.

– Bilo je mučno i zabrinjavajuće. Nismo znale kako da kanališemo to i da tražimo pomoć. Mi smo 2021. uputile zahtjeve FBiH gdje smo tražile izmjenu krivičnog zakona s konkretnim zahtjevima i tada smo mislile da smo napravile nešto prilično veliko, jer smo došle do prednacrta zakona. Nismo mogle vjerovati da smo to uradile. Međutim, do danas nama se više nikad niko javio – ispričala je Mičić za RSE u augustu 2023. godine.

U studiji Europskog parlamenta objavljenoj u martu ove godine o uticaju korištenja društvenih mreža na žene i djevojčice navodi se da online prostor može također poslužiti kao prilika za podjelu iskustva i za razvoj širih kulturnih pokreta koji “imaju potencijal da borbu protiv seksualnog uznemiravanja i rodnog nasilja.”

Podsjećaju i kako je #metoo kampanja postala najpopularnija tema na Twitteru i Facebooku, ali i prekretnica u savremenoj feminističkoj politici.

‘Pritisak javnosti – pritisak na sudije’

Prema podacima Agencije za ravnopravnost polova BiH, svaka treća žena u državi je žrtva nasilja. Svaka druga žena starija od 15 godina je doživjela neki oblik psihičkog, ekonomskog ili fizičkog maltretiranja. No, mali broj žena i dalje prijavljuje nasilje.

Prema istraživanju OSCE-a tri od pet žena u BiH smatra da je nasilje uobičajena pojava u njihovim zajednicama. Gotovo polovina ispitanih žena smatra da je nasilje u porodici privatna stvar, a više od 40 posto njih ne zna šta treba činiti ako dožive nasilje.

Aktivistica Lana Bobić kaže da sve dok žene doživljavaju institucionalno nasilje, postojat će i nisko povjerenje u sistem.

– Bila bi najsretnija da ženu koja mi se povjeri o proživljenom nasilju uputim u sustav, no prije upućivanja u sustav ja je upućujem ženskim organizacijama koje pružaju specijalizirane servise za žene koje su preživjele nasilje kako bi se prije odlaska u sustav informirale o svojim pravima i bile spremne na sve ono što mogu prolaziti u sustavu – ističe.

Dodaje da i unutar samog sistema postoje ljudi koji odlično rade svoj posao, ali da sistemski odgovor na nasilje nije dobar.

Alarmantna situacija

Nakon slučaja femicida u augustu u Gradačcu, Odbor za praćenje provedbe i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu u BiH poručio je da je situacija u pogledu femicida i rodno zasnovanog nasilja alarmantna i da kao takva zahtijeva dužnu pažnju i hitnu reakciju svih nadležnih institucija.

Bosna i Hercegovina 2013. godine ratificirala je Istanbulsku konvenciju i obavezala se na poduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja prevencije i zaštite žrtava nasilja, te kažnjavanje počinilaca nasilja.

Odbor je tijelo Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, kojim rukovodi Agencija za ravnopravnost polova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, a koja, između ostalog, ima zadatak da analizira podatke o slučajevima femicida i daje preporuke za dalje postupanje u cilju sprečavanja ovog najtežeg oblika nasilja nad ženama.

Prema Istanbulskoj konvenciji, država je dužna postupati s dužnom pažnjom prema svim prijavljenim slučajevima nasilja nad ženama, što uključuje neophodne zakonodavne, odnosno druge mjere da spriječi, istraži, kazni i za djela nasilja obuhvaćena ovom konvencijom.

Istanbulska konvencija propisuje obavezu država članica da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da se za prijavljene slučajeve nasilja nad ženama, provede procjena rizika opasnosti od ubistva, ozbiljnosti situacije i opasnosti od ponovljenog nasilja, te da, ako je potrebno, bude osigurana koordinirana podrška žrtvama.

The post IZLAZAK U MEDIJE “Posljednja linija odbrane” za žene koje trpe nasilje appeared first on Interview.ba.