Pokušajmo
uroniti
u
dubine
poruke
evanđeoske
prispodobe,
koja
je
nastavak
na
prispodobu
o
dvojici
sinova
koji
imaju
različite
stavove
glede
odlaska
na
rad
u
očev
vinograd.
I
Isus
svoje
slušatelje
potiče
da
čuju
drugu
prispodobu,
koja
je
po
svojoj
poruci
vrlo
potresna,
prodire
duboko
u
ljudsku
psihu
i
ne
da
mira
dok
se
dobrano
ne
promozga
i
dok
joj
se
ne
uhvati
glavni
smisao
i
poruka.
Naime,
ovdje
se
spominje
da
je
bio
neki
odgovorni
domaćin
koji
se
dao
na
izgradnju
vinograda,
a
taj
posao
je
vrlo
zahtjevan,
jer
je
trebalo
najprije
pripraviti
tlo,
zatim
pronaći
odgovarajuću
sortu
grožđa
i
posaditi
loze,
te
potom
sve
to
ograditi
ogradom
kako
bi
se
loze
zaštitile
od
mnogočega,
a
najviše
od
životinja
koje
mogu
sav
taj
trud
uništiti
i
sve
dovesti
do
zastrašujućeg
nereda.
Još
je
u
svome
novom
vinogradu
iskopao
mjesto
za
tijesak,
odnosno
prešu,
stupu,
spravu
kojom
se
tiješti,
gnječi
grožđe,
zatim
masline
i
dr.,
te
je
podigao
kulu
i
sjenicu
za
odmor
i
ostavu.
Kada
je
sve
to
uradio,
iznajmio
je
svoj
novi
vinograd
pouzdanoj
osobi
da
se
time
bavi
za
njega,
te
za
sebe
i
svoju
obitelj,
jer
dobro
njegovani
vinograd
može
pristojno
doprinijeti
gospodarstvu
i
vlasnika
i
iznajmljenika.
To
je
bio
u
to
doba
jedan
od
načina
zarade
novca
i
drugih
dobara
za
pristojan
oblik
života,
a
uvijek
je
postojao
i
postoji
kao
svojevrsni
oblik
zarade.

Obavivši
sve
to
i
iznajmivši
svoj
vinograd
u
selu,
otputovao
je
zacijelo
u
mjesto
svoga
redovitoga
stanovanja
i
življenja,
najvjerojatnije
u
gradu.
Kod
Luke
se
kaže
da
je
on
otputovao
negdje
na
dulje
vrijeme
(usp.
Lk
20,9),
što
se
može
zaključiti
da
je
mjesto
njegova
prebivanja
tamo
gdje
je
i
oblikovao
svoj
vinograd,
tj.
u
selu
ili
u
blizini
grada,
jer
vinograd
je
uvijek
lijepa
slika
i
grada
i
sela,
a
izvrsna
metafora
za
životnost
i
život.
Kad
se
promatra
takav
lijepi
i
rodom
bujni
vinograd,
čovjeku
se
vraća
smisao
života
i
polet
za
radom
i
življenjem.
Uvijek
je
domaćin
i
gospodar
mislio
na
svoj
vinograd
i
pokatkad
bi
otišao
do
njega
i
razgledao
sve
razgovarajući
s
iznajmljenikom
i
vinogradarima
o
svim
poslovima
i
mogućim
uspjesima
cjelokupnoga
rada.

Međutim,
kad
je
stiglo
vrijeme
ubiranja
plodova,
tj.
grožđa,
poslao
je
svoje
sluge
u
selo
i
u
vinograd
kako
bi
pokupili
onaj
dio
uroda
koji
pripada
vlasniku,
a
da
ostavi,
prema
ugovoru,
ono
što
pripada
iznajmljeniku
i
njegovoj
obitelji,
kao
i
mogućim
njegovim
suradnicima
u
vinogradu
i
svim
poslovima
koji
su
povezani
u
lancu
proizvodnje
vina
i
ostaloga.
Ovdje
se
kaže
da
su
svi
ti
radnici
u
vinogradu
vinogradari,
koji
su
pograbili
poslane
sluge
po
spomenuti
urod,
te
jednoga
su
istukli,
drugoga
ubili
i
trećega
kamenovali.
Zamislite:
Ubili!
Bio
je
i
sprovod,
pokop
u
groblje,
molitve.
Priče
o
događaju
i
prosuđivanja
svega.
Bila
je
to
vrlo
teška
tučnjava
usred
vinograda,
koja
je
završila
i
smrću
jednoga
sluge,
a
ostali
su
bili
istučeni
i
kamenovani.
Kod
Marka
imamo
poprilično
slično
stanje.
On
bilježi
da
su
vinogradari
pograbili
prvoga
domaćinova
slugu,
istukli
ga
i
otposlali
bez
ubira,
praznih
ruku
(usp.
Mk
12,3).
Ovo
je
drama
svijeta
u
kojem
živimo
i
u
kojem
vlada
nered,
kaos,
strah,
prijetnja,
ubojstva…
Krista
se
stalno
udaljuje
od
svega
bitnoga
i
važnoga
za
dobrobit
čovječanstva.
No,
on
se
uvijek
vraća
i
pritječe
u
pomoć
onima
koji
je
traže,
a
ostali
grcaju
u
grijesima.

Don
Ilija
Drmić/Tomislavcity