U
razgovorima
o
Kosovu
vlasti
Srbije
nikad
ne
propuste
pozvati
se
na
Rezoluciju
1244
Vijeća
sigurnosti
UN-a
usvojenu
10.
juna
1999.
godine,
a
kojom
je
ozvaničena
vlast
UN-a
nad
Kosovom.
Iako
suštinski
katastrofalna
za
Srbiju,
Rezolucija
je
formalno
očuvala
njen
suverenitet
nad
Kosovom.

Dan
prije
usvajanja

Rezolucije
1244
predsjednik
SR
Jugoslavije
Slobodan
Milošević
prihvatio
je
Kumanovski
sporazum
kojim
je
okončano
tromjesečno
NATO
bombardovanja
SR
Jugoslavije.

Rezolucijom
1244
potvrđeno
je
međunarodno
vojno
i
civilno
prirustvo
u
Saveznoj
Republici
Jugoslaviji
i
uspostavljanje
Privremene
administrativne
misije
UN-a
ma
Kosovu
(UNMIK).
Iako
je
Rezolucijom
SR
Jugoslavija
izgubila
direktnu
kontrolu
nad
Kosovom,
zadržala
je
formalno-pravnu,
na
način
da
je
UN
konstatovao
da
je
Kosovo
sastavni
dio
SR
Jugoslavije.

“Uspostavljanje
privremene
administracije
za
Kosovo
kao
dijela
međunarodnog
civilnog
prisustva
pod
kojim
će
narod
Kosova
moći
da
uživa
suštinsku
autonomiju
u
okviru
SR
Jugoslavije
o
čemu
će
odluku
donijeti
Vijeće
sigurnosti
UN.
Privremena
administracija
treba
da
obezbijedi
prelaznu
upravu,
i
da
pri
tome
uspostavlja
i
nadgleda
razvoj
privremenih
demokratskih
samoupravnih
institucija
kako
bi
se
obezbijedili
uslovi
za
miran
i
normalan
život
svih
stanovnika
Kosova”,
navodi
se
u
Rezoluciji.

Privremene
institucije
Kosova

Institucije
UN-a
dobile
su
zadatak
da
formiraju
privremene
samoupravne
institucije
na
Kosovu,
skupštinu,
predsjednika,
vladu
i
pravosudni
sistem,
što
je
u
međuvremenu
i
urađeno.

Upravo
će
Skupština
Kosova,
kako
je
u
tom
trenutku
bilo
predstavljeno,
kao
dio
spomenutih
privremenih
institucija
2008.
godine
donijela
Deklaraciju
o
nezavisnosti
Kosova
koju
Srbija
kao
pravna
nasljednica
SR
Jugoslavije
nije
prihvatila.
Iste
godine
je
Skupština
Kosova
usvojila
i
Ustav
Republike
Kosovo.
Do
danas
je
preko
100
država
priznalo
nezavisnost
Kosova.

S
druge
strane,
Rezolucija
1244
je
utvrdila
da
političko
rješenja
za
krizu
na
Kosovu
mora
biti
zasnovana
i
na
spomenutom
principu
o
“suštinskoj
autonomiji”
u
okviru
SR
Jugoslavije.
Nezavisnost
se
u
tom
smislu
ne
spominje,
pa
samim
tim
Srbija
danas
kao
argument
koristi
Rezoluciju
1244
u
svim
pregovorima
sa
kosovskom
stranom.

Savjetodavno
mišljenje
Međunarodnog
suda
pravde

Generalna
skupština
UN-a
je
povodom
donošenja
Deklaracije
o
nezavisnosti
Kosova
2008.
zatražila
savjetodavno
mišljenje
od
Međunarodnog
suda
pravde
na
sljedeće
pitanje:
“Da
li
je
jednostrana
deklaracija
o
nezavisnosti
od
strane
privremenih
institucija
samouprave
na
Kosovu
u
skladu
sa
međunarodnim
pravom?”

Međunarodni
sud
pravde
je
u
svom
savjetodavnom
mišljenju
zaključio
da
jednostrana
deklaracija
o
nezavisnosti
Kosova
nije
prekršila
međunarodno
pravo,
rezoluciju
UN
1244,
ni
međunarodni
pravni
poredak
na
Kosovu.
U
konačnici
je
utvrđeno
da
privremene
institucije
na
Kosovu
formalno-pravno
nisu
ni
donijele
Deklaraciju,
niti
je
ona
objavljena
u
Službenom
glasniku,
već
da
su
lideri
Albanaca
sa
Kosova
donijeli
neobavezujući
dokument.

Iako
su
Deklaraciju
donijeli
zastupnici
Skupštine
Kosova
i
koji
su
se
u
tom
trenutku
nalazili
u
skupštinskoj
sali,
ona
nije,
formalno,
donesena
od
same
Skupštine
Kosova.

“Sud
je
već
čuo
da
proglašenje
nezavisnosti
nije
izdato
od
strane
Privremenih
organa
niti
je
stupilo
na
snagu
u
pravnom
poretku
u
kome
delaju
te
Privremene
institucije”,
navodi
se.

Ako
već
nije
donesena
od
Skupštine
Kosova
Sud
nije
ni
mogao
utvrditi
povredu
međunarodnog
prava.
U
političkoj
stvarnosti
Deklaracija
je
pokrenula
lavinu
priznanja
Kosova
od
drugih
država,
koja
je
u
međuvremenu,
lobiranjem
Srbije,
zaustavljena,
dijelom
spomenutim
argumentima.