Zamislite
da
imate
17
godina
i
da
ste
jedan
od
talenata
koji
najviše
obećavaju
u
sportu
kojim
se
bavite.
A
onda
zamislite
da
predstavljate
zemlju
koja
nikad
nije
osvojila
olimpijsku
medalju.
To
je
realnost
za
bosanskohercegovačku
plivačicu
Lanu
Pudar,
koja
cilja
na
pobjedničko
postolje
na
Olimpijskim
igrama
u
Parizu
sljedeće
godine.
“Naravno
da
želim
medalju”,
kaže
Pudar
u
intervjuu
za
DW
dok
se
njeno
lice
sjaji.
“To
je
nešto
posebno
za
moju
zemlju,
za
sve.
Ući
ću
u
sportsku
povijest”.
“Mislim
da
sam
blizu
medalje,
jer
sam
(na
Svjetskom
prvenstvu
–
op.
aut.)
u
Fukuoki
ove
godine
bila
četvrta.
Trebam
još
sudjelovanja
u
trkama,
moram
naučiti
kako
se
natjecati
s
najboljim
sportašima.
Moram
sve
poboljšati.
Moram
unaprijediti
svoj
trening,
moram
smanjiti
svoje
vrijeme
i
plivati
još
brže.
Ali
mislim
da
imam
taj
potencijal”,
kaže
Lana
Pudar.

Nema
sumnje
da
Lana
ima
potencijal
u
njezinoj
omiljenoj
disciplini,
200
metara
leptir,
iako
je
razlika
između
nje
i
jedne
od
njezinih
glavnih
suparnica
bila
jasna
na
nedavnoj
trci
u
okviru
Svjetskog
kupa
održanog
u
Berlinu.
Unatoč
tome
što
je
na
posljednjoj
dužini
osvojila
brončanu
medalju,
završila
je
gotovo
dvije
sekunde
iza
Kineskinje
Zhang
Yufei,
pobjednice
trke
i
aktualne
olimpijske
pobjednice.
Ipak,
utrka
joj
je
dala
dragocjeno
iskustvo
natjecanja
u
vrhunskom
međunarodnom
sportu.
“Jako
je
važno
jer
ovo
je
početak
nove
sezone”,
kaže
Pudar.
“Važno
je
vidjeti
gdje
sam
sada
i
što
još
moram
učiniti
da
napredujem,
da
budem
na
najboljoj
razini
na
Olimpijskim
igrama”.

Odricanja,
o
kojima
Lana
govori,
su
ogromna.
Dok
njezine
prijateljice
odlaze
u
šoping
ili
kino,
ona
se
podvrgava
napornoj
dnevnoj
rutini.
To
uključuje
buđenje
u
pet
ujutro,
kako
bi
obavila
prvi
dnevni
trening,
na
suhom,
nakon
čega
slijedi
nekoliko
boravaka
u
bazenu
od
dva
do
dva
i
po
sata
i
neko
vrijeme
u
teretani.
Stvari
komplicira
činjenica
da
njezin
rodni
grad,
Mostar,
nema
olimpijski
bazen,
što
znači
da
mora
putovati
dalje
da
bi
trenirala,
obično
u
glavni
grad
Sarajevo
ili
u
Banja
Luku.
“Moj
život
je
vrlo
težak
i
drugačiji
od
života
drugih
tinejdžera”,
priznaje
Lana
Pudar.
“Trebam
ići
na
plivačke
kampove
širom
Europe
i
svijeta,
tako
da
često
boravim
van
kuće.
To
je
stvarno
zamoran
raspored.
U
međuvremenu,
kada
sam
kod
kuće,
moram
ići
u
školu.
Stvarno
je
naporno”.
“Ja
sam
vrlo
jednostavna
dama”,
dodaje
ona,
smijući
se.
“Nemam
nikakav
hobi,
osim
plivanja.
Ali
to
nije
čak
ni
moj
hobi,
to
mi
je
kao
stalni
posao”.

Dakle,
je
li
to
sve
posao,
a
ne
sport?
“Nađem
malo
vremena,
ali
ne
baš
često”,
kaže
ova
17-godišnjakinja.
I
ovdje
važi
stara
poslovica,
‘no
pain,
no
gain’
,
posebno
imajući
u
vidu
da
mnogi
utrku
na
200
metara
leptir
stilom
smatraju
najtežom
plivačkom
disciplinom.
“Stvarno
je
bolno”,
rekla
je
Pudar
nakon
finala
u
Berlinu.
Ali
ona
ne
sumnja
da
ima
ono
što
je
potrebno
da
smanji
zaostatak
za
svojim
suparnicama.
“Vjerujem
u
sebe,
vjerujem
u
svoje
trenere
i
u
svoj
trening”,
kaže
ona.
“Ovo
je
stvarno
dobar
početak
sezone”,
kaže
u
intervjuu
za
DW
Lana
Pudar.

Izvor:
Bljesak.info