Travničanin
Gabrijel
Čabro
je
2013.
godine
trbuhom
za
kruhom
otputovao
u
Njemačku
sa
jednom
torbom
u
rukama
i
željom
za
boljim
životom,
a
10
godina
poslije
u
domovinu
se
vraća
kao
vlasnik
nekoliko
firmi
u
Hamburgu.

Gabrijel
je
autobusom
otišao
u
Njemačku,
a
u
rodni
grad
se
vratio
sa
skupocjenim
automobilom.
Vrijednim
i
predanim
radom
ostvario
je
svoj
san.

–
Meni
nije
bila
potrebna
Amerika
da
ostvarim
svoje
snove.
Ja
sam
to
postigao
u
Njemačkoj.
Naravno,
ništa
nije
došlo
preko
noći.
U
Njemačku
sam,
kao
i
hiljade
drugih
Bosanaca
i
Hercegovaca,
otišao
u
potrazi
za
boljim
životom.
Prvih
mjeseci
i
godina
nije
bilo
nimalo
lako…
Posebno
kada
sam
tek
došao.
Nova
zemlja,
kultura,
ljudi…
Učiš
jezik
–
govori
Čabro.

Život
u
Njemačkoj
počeo
je
kao
pomoćni
radnik
na
građevini
u
firmi
kod
prijatelja.

–
To
je
izuzetno
težak
i
naporan
posao.
Paralelno
sa
ovim
poslom
sam
se
usavršavao
i
školovao.
Moje
ruke
i
leđa
najbolje
znaju
šta
sam
sve
radio
i
koliko
sam
tereta
podnio.
Poslije
nekog
vremena
sam
napustio
prijateljevu
firmu
i
odlučio
da
pokrenem
svoju
građevinsku
firmu.
Sve
je
za
mene
bilo
potpuno
novo,
ali
sam
učio
korak
po
korak.
Počeo
sam
sa
tri
radnika,
a
i
dalje
sam
radio
sve
vrste
poslova.
Onda
sam
imao
5,10,
20,
50
radnika.
Sada
sam
došao
na
više
od
200.
Naravno,
bilo
je
i
uspona
i
padova.
Nije
lako
naći
posao
i
obezbijediti
redovne
plate
za
više
od
200
ljudi.
Još
uvijek
se
osjećaju
posljedice
velikih
poremećaja
na
tržištu
u
cijelom
svijetu
–
nastavlja
uspješni
Bosanac
sa
adresom
u
Hamburgu.

Tridesetdvogodišnji
Travničanin
pomagao
je
našim
ljudima
da
dođu
raditi
u
Njemačku,
ali
u
svojoj
firmi
trenutno
nema
zaposlenog
nijednog
Balkanca.

–
Imam
izuzetno
loša
iskustva
sa
našim
ljudima.
Nažalost,
to
je
tako.
Imam
najviše
radnika
iz
Poljske,
Rumunije,
Bugarske,
Ukrajine,
Rusije…
Naši
ljudi
većinom
sve
hoće
preko
noći
–
konstatuje
Čabro.

Pored
građevinske
ima
još
nekoliko
firmi,
a
jedna
od
njih
se
bavi
prodajom
i
iznajmljivanjem
skupocjenih
automobila.

–
Automobili
su
moja
velika
ljubav.
O
njima
sam
maštao
kao
dječak
i
te
snove
sam
ostvario
–
nastavlja
Gabrijel.

U
Travniku
i
okolini
je
poznat
kao
veliki
humanitarac.

–
Pomagao
sam
dosta
ljudi
na
razne
načine,
ali
to
nekako
čuvam
za
sebe.
Imao
sam
nekoliko
loših
iskustava
kada
sam
saznao
da
ljudi
zloupotrebljavaju
moju
dobrotu.
Jednoj
osobi
sam
tako
kupovao
skupe
tablete
za
terapiju,
a
onda
sam
saznao
da
ih
je
ona
preprodavala.
Naravno
i
dalje
pomažem,
ali
sam
dosta
oprezniji
i
provjeravam
ljude
koji
traže
pomoć.
Pokušavam
da
što
više
vremena
provodim
u
BiH
zbog
majke
i
sestre,
ali
i
prijatelja.
Prije
dvije
godine
mi
je
nakon
teške
bolesti
preminuo
otac
i
sada
želim
da
što
više
vremena
budem
sa
svojim
najbližim.
U
Sarajevu
se
najčešće
družim
sa
Sanelom
Brajlovićem,
najboljim
frizerom
Irfanom
Tepićem
i
strongmanom
Nedžminom
Ambeškovićem.
Oni
su
moj
mali
krug
probranih
prijatelja.
Tu
je
i
najpoznatiji
ugostitelj
na
Balkanu,
Sejo
Brajlović,
kojeg
sam
jednom
prilikom
iznenadio
pečenim
volom,
što
se
i
dan
danas
prepričava.
To
je
bila
Sejina
velika
želja
da
ispeče
bika
na
parkingu
ispred
restorana
na
Ilidži.
Kada
sam
to
saznao
od
njegovog
sina
Sanela,
organizirao
sam
sve
ispred
restorana.
To
je
bilo
čudo
neviđeno
–
kroz
smijeh
kaže
Čabro.

https://fb.watch/nmgoxIDXcs/?mibextid=Nif5oz

Gabrijel
se
druži
sa
brojnim
estradnim
zvijezdama.
U
svojoj
garaži
ima
nekoliko
luksuznih
automobila
koji
su,
uz
tetovaže,
njegov
zaštitni
znak.
Zanimljivo
je
da
je
veoma
aktivan
na
Instagramu,
gdje
ima
58.000
pratilaca.

–
Imam
šest
tetovaža
i
svaka
od
njih
ima
posebno
značenje
za
mene.
Instagram
mi
je
na
neki
način
razbibriga.
Mnogi
su
ljubomorni,
ali
se
ne
osvrćem
na
njih.
Živim
svoj
život
i
ako
nekom
ne
mogu
pomoći,
neću
ni
odmoći.
Iako
mnogo
volim
svoj
Travnik,
ljudi
me
više
cijene
u
Sarajevu,
Zenici,
Bihaću
–
kaže
na
kraju
Gabrijel
koji
je
prijatelja
Nedžmina
Ambeškovića
podržao
u
otvaranju
buregdžinice
u
sarajevskom
naselju
Stup.

Centralna.ba