S
povećom
svotom
novca
u
Tursku
se
zaputio
Almir
Sarajlić,
bivši
pripadnik
bošnjačke
Armije
BiH,
koji
je
nedavno
nepravomoćno
osuđen
za
masakr
nad
zarobljenim
Hrvatima
u
Križančevu
Selu.
Kako
doznaje
Večernjak,
Sarajlić
je
u
petak
stigao
u
Zračnu
luku
Sarajevo,
otkuda
je
planirao
očito
skloniti
se
u
Tursku
nakon
što
se
suočio
s
presudom
koja
je
i
prva
takva
s
višegodišnjom
zatvorskom
kaznom
za
niz
ratnih
zločina
počinjenih
u
središnjoj
Bosni.
Nakon
što
je
protiv
njega
izrečena
nepravomoćna
presuda,
kako
se
doznaje
iz
sigurnosnih
izvora,
Sarajlić
je
pokušao
utjecati
na
promjenu
iskaza
zaštićenih
svjedoka
koji
su
konačno
rasvijetlili
mračne
tajne
vojne
operacije
Armije
BiH,
čiji
je
modus
operandi
bio
kako
ne
smije
biti
živih
svjedoka.

Zaštićeni
svjedoci
Pri
tome
je
imao
logistiku
dijela
bošnjačkih
ratnih
udruga
koje
su
sustavno
radile
pritisak
tijekom
postupka
prema
svjedocima
koji
su
odlučili
posvjedočiti
o
Krvavom
Badnjaku,
kako
su
Hrvati
središnje
Bosne
nazvali
operaciju
čiji
je
cilj
bio
njihovo
uništenje.
Zanimljivo
je
kako
je
ovaj
slučaj
otkrio
i
da
u
sustavu
postoje
krtice
koje
otkrivaju
informacije
za
optužene
ili
osumnjičene
za
ratne
zločine.
Pa
ipak,
u
posljednji
je
trenutak
svim
službama
javljeno
da
postoji
opasnost
od
bijega,
nakon
čega
su
bivšeg
pripadnika
Armije
BiH
uhitili
pripadnici
Granične
policije
u
Zračnoj
luci
Sarajevo.
Kod
sebe
je
imao
putne
isprave
te
veliki
iznos
novca.
Nakon
što
je
priveden
u
Tužiteljstvo
BiH,
Sarajlić
se
pravdao
kako
je
teško
bolestan
te
da
ide
na
liječenje
u
Tursku,
što
nije
mogao
ničim
potkrijepiti.

Zbog
toga
mu
je
određeno
zadržavanje
u
pritvoru
od
deset
mjeseci
u
kojem
vremenu
bi
se
mogao
okončati
drugostupanjski
postupak
protiv
njega,
ali
i
ostalih
optuženih
za
smaknuće
najmanje
12
zarobljenih
pripadnika
Hrvatskoga
vijeća
obrane
koji
su
se
prethodno
predali
te
dviju
žena
koje
su
također
ubijene
u
pokušaju
slamanja
Hrvata
u
okolici
Viteza.
Moguće
je
da
se
Sarajlićeva
obrana
žali
na
određivanje
pritvora
kako
bi
se
eventualno
sa
slobode
branio
u
drugostupanjskom
postupku.
Nije
Sarajlić
prvi
koji
se
pokušao
skriti
u
Tursku
od
kaznenog
progona
zbog
ratnih
zločina.
Prije
njega
to
je
uspjelo
nekadašnjem
zapovjedniku
7.
muslimanske
brigade
Sakibu
Mahmuljinu
koji
je
pobjegao
iz
države
unatoč
tome
što
je
on
bio
pravomoćno
osuđen
za
zločine
koje
su
počinili
pripadnici
te
postrojbe
koju
su
činili
islamistički
borci
iz
svijeta,
nerijetko
povezani
s
terorizmom.

Unatoč
tome
što
je
iz
BiH
zatraženo
njegovo
izručenje,
vlasti
u
Ankari
nisu
uopće
odgovorili
tome
upitu.
Inače,
zločin
u
Križančevu
Selu
kod
Viteza
jedan
je
od
najtežih
u
hrvatsko-bošnjačkome
ratu,
a
dogodio
se
22.
prosinca
1993.,
samo
dan
nakon
što
je
humanitarni
konvoj
“Bijeli
put
za
Novu
Bilu
i
Bosnu
Srebrenu”
napustio
središnju
Bosnu,
koja
je
mjesecima
bila
pod
opsadom
bošnjačkih
snaga.
U
napadu
Armije
BiH
na
sela
Križančevo
Selo,
Šafradine
i
Dubravicu
kod
Viteza
ubijena
su
64
Hrvata,
od
čega
dvije
starije
žene.

Uloga
sutkinje
Prvostupanjskom
odlukom
Suda
BiH
pripadnik
325.
brdske
brigade
Armije
BiH
Almir
Sarajlić
proglašen
je
krivim
za
strijeljanje
najmanje
12
pripadnika
HVO-a.
Tužiteljstvo
je
za
ovaj
zločin
i
zataškavanje
teretilo
i
zapovjednika
325.
brdske
brigade
Armije
BiH
Ibrahima
Purića,
zatim
Ibrahima
Tarahiju,
koji
je
bio
zapovjednik
III.
bataljuna
iste
brigade,
Nijaza
Sivru,
koji
je
tada
bio
pomoćnik
zapovjednika
za
sigurnost
brigade,
kao
i
Rušita
Nurkovića,
koji
je
obnašao
dužnost
zamjenika
zapovjednika
za
moral,
informativno-propagandnu
djelatnost
(IPD)
i
vjerska
pitanja
325.
brigade
Armije
BiH.

No,
oni
su
prošli
bez
osude.
Koordinacija
udruga
Domovinskog
rata
HVO-a
te
Hrvatska
udruga
logoraša
u
zasebnom
reagiranju
sramotnom
i
ponižavajućom
označili
su
presudu
Suda
BiH.
“Tijekom
suđenja
utvrđeno
je
kako
su
se
Tarahija
i
Sivro
nalazili
na
mjestu
napada
bošnjačkih
vojnika
na
hrvatska
sela
Križančevo
Selo,
Šafradine
i
Dubravicu
te
da
su
naložili
da
12
zarobljenih
pripadnika
HVO-a
odvedu…

Zabrinjavajuće
je
da
sutkinja
nije
primijetila
kako
Tarahija
i
Sivro
poslije
uopće
nisu
postavljali
pitanja
o
ljudima
koji
su
kasnije
ubijeni,
a
naložili
su
da
ih
se
pošalje
u
pritvor.
Frapantno
je
da
sutkinja,
koja
se
očito
rukovodila
nakanom
osloboditi
po
zapovjednoj
odgovornosti
pripadnike
bošnjačke
vojske,
nije
prihvatila
kao
vjerodostojan
dokument
Armije
BiH
u
kojemu
se
navodi
da
je
“po
zapovijedi
Sivre
strijeljano
12
ustaša”,
naveli
su
iz
koordinacije
udruga.

Večernji.ba