Najprodavanija novina u Njemačkoj, Bild, od terorističkog napada 7. listopada na Gazu izrazito podržava pravo Izraela na obranu te relativizira humanitarne probleme koji proizlaze iz vojnog obračuna – stradavanje civila; žena i djece.

U nizu pokušaja da pruže što jaču podršku židovskoj populaciji u Njemačkoj, koja se zbog anti-izraelskih prosvjeda osjeća ugroženo, sastavili su i objavili Manifest u 50 točaka u kojem opisuju što bi svima koji žive u Njemačkoj trebalo biti (ne)prihvatljivo. Ne radi se o ozbiljnom dokumentu, kakav bi trebao opisati temeljne etičke principe moderne liberalne demokracije, nego o članku koji spominje sve što se urednicima Bilda čini prihvatljivim ili poželjnim načinom ponašanja, a zapravo se radi o porukama njemačkim imigrantima muslimanskog porijekla da u Njemačkoj od 7. listopada neki njihovi vjerski i narodni običaji više nisu prihvatljivi. Primjerice, Bild odlučno poručuje kako u Njemačkoj ljudi ne hodaju maskirani (osim na maskenbalima ili zbog kovida) ili da se pozdravljaju rukovanjem.

Filozofska ili politološka težina Bildovog Manifesta u 50 točaka ispodprosječne je razine za štivo koje pretendira biti ‘sveto pismo‘ liberalnog načina života u Njemačkoj, ali ima izuzetnu težinu zbog Bildovog medijskog utjecaja te uređivačke politike koja je odmah uz manifest plasirala ogromni programski članak s bombastičnim i eksplicitnim tezama, kao i izjavama 12 teškaša njemačke politike, uključivši šeficu Europske komisije, Ursulu von der Leyen, koja je zdušno podržala Bildovu inicijativu. Naslov članka pisanog i plasiranog tako da izazove snažne reakcije te pokrene krupne promjene u tretmanu doseljenika – imigranata i stranih radnika – glasi „Predugo bili smo naivni, slijepi i tolerantni“.

„Da, većina ljudi – bez obzira odakle potječu – pridržava se njemačkih zakona i običaja našeg društva. Ali sada nas ima previše koji ne vjeruju u demokraciju, slobodu vjere, slobodu izražavanja ili vladavinu zakona i vjeruju da mogu živjeti svoju mržnju prema našoj zemlji i našim vrijednostima bez inhibicija… reakcije su ogromne, dragi čitatelji. Milijuni Nijemaca pročitali su naše članke, mnogi su nam poslali e-mail ili nas nazvali. Hvala vam puno“, piše Bild.

Manifest Bilda u 50 točaka štivo je koje za svakog tko je porijeklom Nijemac, ili je rođen u zapadnoj Europi, može djelovati kao pomalo šaljivo tkivo koje pecka radikalne i nazadne došljake koji se teško prilagođavaju zapadnoj kulturi, a upravo ta površnost može ga pretvoriti u glavni alat netolerantnih ksenofoba, rasista, pa i neonacista. Drugi je problem Manifesta što je očigledno da ne zastupa univerzalne principe; onakve kakvi bi mogli vrijediti u svakom društvu, na svakoj geografskoj lokaciji. No, ono što je nejasno jest da cijeli Bildov Manifest ne prepoznaje humanizam kao jedno od temeljnih pretpostavki funkcionalnih liberalnih demokracija, a na testu humanizmu Njemačka je već jednom, recimo to jako blago, dobila jedinicu. Od tada je prošlo 78 godina, pa su valjda zaboravili.

Njemački Bild je kao 50-tu točku Manifesta naveo „Volimo život, a ne smrt“, ali u cijelom Manifestu zapravo nema bilo kakve relativizacije onoga što je Izrael griješio u Gazi u zadnjih nekoliko desetljeća, a niti bilo kakve asocijacije na humanitarnu katastrofu u Gazi. Možda se netko od vrlo velikog broja pametnih urednika tabloidnog Bilda dosjetio kako bi neke od zapovijedi trebale glasiti „Ne podržavamo ubijanje civila“ ili „Ne podržavamo ubojstva tuđe djece“, ali to očigledno nije dio uređivačkog koncepta nakon 7. listopada.

Nema provjerljivih informacija o točnom broju palestinskih žrtava u Gazi nakon 7. listopada. New York Times danas prenosi informacije glasnogovornika Ministarstva zdravstva u Gazi (kojim upravlja Hamas) prema kojima je od početka sukoba stradalo ukupno oko 8000 ljudi, od čega 3000 djece. U recentnoj povijesti dokumentirano je da radikalne organizacije poput Hamasa tendiraju preuveličavati broj žrtava jer to mrtve koriste kao alat ratne propagande. Međutim, određeni broj civila, pa i djece, doista pogiba. Čak i da je Hamas uspio toliko zastrašiti doktore da prijavljuju 2-3 puta više brojeve poginuli od stvarnih, ipak u Gazi treba računati s 2500-4000 ukupno mrtvih, od čega 500-1000 djece. A možda su i brojevi mrtvih u Gazi koje objavljuje Ministarstvo zdravstva Gaze ipak bliže onom što oni tvrde. Usporedbe radi, 7. listopada teroristi Hamasa su brutalno, na psihopatološki način, likvidirali 1400 Izraelaca, a 200 ih oteli. Da li svatko tko ne uočava nesrazmjer u broju civilnih žrtava staje na stranu političke propagande i napušta teritorij u potpunosti objektivnog novinarstva? Pri ovome treba voditi računa da je teritorij Gaze u informativnoj blokadi duže od 48 sati. Prema američkim obavještajnim izvorima, navodi New York Times, za informacijsku izolaciju pobrinule su se izraelske službe. Zbog te izolacije još su teže dostupne informacije o razmjerima humanitarne katastrofe u Gazi nakon prelaska operacije Izraelskih oružanih snaga u novu fazu.

Šefica EK, Ursula von der Leyen, u Bildu naglašava da je otvorenost demokratskih društava njihova velika snaga, ali najednom poručuje da nas ta otvorenost „čini ranjivima“, pa k tome kaže: “Zato se moramo oduprijeti počecima gdje god se pokaže mržnja prema onima koji drugačije misle, bilo na internetu ili na našim ulicama. Navijanje za terorizam, antisemitizam ili nasilje nad manjinama je podlo i nema mu mjesta u Europi… Prijatelji Židovi kažu da se boje.” Nejasno je tko to u Europi toliko navija za terorizam, iako to šefica Komisije predstavlja kao zamalo pa dominantni društveni trend. Čini se da se narativ o „unutrašnjem neprijatelju“ demokracija koristi kako bi se zaustavilo otvaranje ozbiljnih humanitarnih pitanja, kao i utišali glasovi onih koji smatraju da je najbolje rješenje pacifikacija – trenutačni prestanak svakog nasilja te potraga za političkim rješenjem. Kad naoko ovako gruba teza ne bi bila točna, onda bi jedna od 50 Bildovih zapovjedi glasila:

„Tvoje pravo na obranu ne podrazumijeva pravo na ubojstvo tuđeg djeteta“.

Manifest Bilda u 50 točaka

1. Članak 1. temeljnog zakona odnosi se na sve koji žive u Njemačkoj: “Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo”!

2. Za nas nema nevjernika! Svatko može vjerovati u što god hoće – uključujući i Djeda Mraza.

3. Svatko tko naš ustav i naš pravni sustav smatra zbirkom neobvezujućih savjeta trebao bi napustiti Njemačku što je prije moguće.

4. Ako želite stalno živjeti kod nas, morate naučiti njemački. Samo ako govorimo istim jezikom, razumjet ćemo se.

5. Svatko može mirno prosvjedovati za svoja uvjerenja u Njemačkoj. Sloboda govora ne uključuje prijetnje ili premlaćivanje ljudi, bacanje kamenja, paljenje automobila ili slavljenje ubojica.

6. Ne maskiramo se i ne prekrivamo, gledamo se u lice (osim ako je karneval ili Corona).

7. Poštovanje i milosrđe održavaju naše slobodno društvo.

8. U pozadini najmračnijeg poglavlja naše povijesti, sigurnost Izraela je njemački raison d‘être! To znači da se o zalaganju za sigurnost židovskog naroda ne može pregovarati. Kritika izraelske politike je naravno dopuštena.

9. Molimo, budite ljubazni: Kažemo molim i hvala.

10. Volimo se rukovati kada se pozdravljamo ili ispraćamo.

11. Policiju doživljavamo kao „prijatelje i pomagače“, a ne kao represivni aparat ili neprijatelja, i ne kao protivnika.

12. Mnogi Nijemci jedu svinjetinu. Inače, vegetarijanaca ili vegana ovdje ima gotovo 10 milijuna. Sloboda dolazi i kroz želudac.

13. Država ima monopol nad nasiljem. Osim državnih tijela, nitko nema pravo vršiti nasilje nad ljudima ili imovinom.

14. Prihvaćamo da naš slobodno izabrani parlament postavlja pravila za naš suživot, koja mogu pregledati neovisni sudovi.

15. Muškarci smiju voljeti muškarce, a žene smiju voljeti žene. Svatko tko ima problem s tim, sam je problem. Voli i pusti ljubav!

16. Čak i ako se netko ne osjeća ni ženom ni muškarcem, neće biti progonjen niti kažnjen. Kod nas je građanima dopušteno razmišljati izvan okvira i živjeti nastrano.

17. Socijalne vlasti ne doživljavamo kao poslodavce, već kao instituciju koja pomaže ljudima u financijskim poteškoćama, ljudima koji ne mogu raditi. Ne ljudi koji ne žele raditi.

18. Poštujemo pravosuđe jer ono sudi bez obzira na osobe.

19. Žene nose bikinije ili kupaće kostime u bazenu. A ako biste se htjeli goli kupati u Baltičkom moru – i to je u redu!

20. Žene i muškarci imaju jednaka prava u svakom pogledu.

21. Jednakost u plaćanju za rad (još moramo sustići!)

22. Kontroverzno i ​​strastveno raspravljamo, ali ne vrijeđamo drugačije misleće.

23. Tolerantni smo s tolerantnim ljudima.

24. I nema tolerancije za netoleranciju!

25. Petarde koristimo samo u novogodišnjoj noći, tj. kada je to dopušteno.

26. Ne spaljujemo zastave država koje nam se ne sviđaju. Ovo je kazneno djelo!

27. Poštujemo svaku vjeru, ali jasno odvajamo vjeru od države.

28. Žene koje varaju ne izbacuju se i sigurno se ne tuku ili čak kamenuju! U slučaju razvoda, djeca imaju zajedničko skrbništvo. Nije važno tko je uzrokovao propast braka.

29. Ne morate biti djevica da biste se udali!

30. Svatko tko traži zaštitu od političkog progona ili rata, dobit će je. A čak i onima koji na to nemaju pravo često se dopusti ostanak. Za to ne očekujemo zahvalnost, čak i ako bi bila primjerena. Ali ono što zahtijevamo je da se naši zakoni strogo poštuju i da se poštuju naše vrijednosti i naš način života.

32. Žene – kao i muškarci – same odlučuju kako će se oblačiti, s kim će biti prijatelji, koga vole, hoće li radije ići u disko ili u crkvu, za koga će glasati i koju će karijeru izabrati.

33. Njemačka je zemlja roštilja. Nakon piknika u parku, svoje smeće nosimo sa sobom.

34. Noževima je mjesto u kuhinji, a ne u džepovima naših hlača.

35. Plaćamo poreze jer znamo da su oni temelj države.

36. Kad žena kaže ne muškarcu, to se podrazumijeva. Sve drugo predstavlja kazneno djelo spolnog uznemiravanja ili silovanja.

37. Očekujemo da svatko tko može i smije pokuša pronaći posao i sam sebi podmiriti život – čak i ako je socijalna pomoć ili naknada u startu veća od plaće.

38. U Njemačkoj postoji obavezno školovanje. Vjerujemo u važnost obrazovanja i učenja.

39. Oslobađamo mjesto u autobusima i vlakovima za starije osobe i osobe s invaliditetom.

40. Živjeli, Njemačka! Pivo i vino su dio kulture ovdje. To treba poštovati i ako ne želiš piti, nemoj.

41. Koliko će suknja biti duga ili kratka odlučuje isključivo žena koja je nosi.

42. Svatko tko ne može tolerirati karikiranje političara, zvijezda, bogova ili proroka nije u pravu u Njemačkoj.

43. Mediji propituju političare, ali mi u osnovi vjerujemo da oni koji su izabrani donose odluke istinito i za dobrobit ljudi.

44. Čast ne znači pravo jačega.

45. Poštovanje i uvažavanje jednako su prirodni na društvenim mrežama kao iu supermarketu ili u uredu.

46. ​​​​Pokušavamo zaštititi okoliš i očuvati resurse. Održivost je budućnost.

47. Njemačka ima srce za djecu. Ne tuku ih, nego bodre.

48. Dozivanje ‘mačke,‘ tj. zviždanje ili vikanje na žene je uznemiravanje.

49. Kod nas je dječacima i djevojčicama dopušteno da idu zajedno na školske izlete, na sportske i sate plivanja.

50. Volimo život, a ne smrt.