Dok
je
u
proteklih
pola
godine
pod
lažnim
imenom
živio
u
luksuznom
apartmanu
u
elitnoj
četvrti
Üsküdar,
Nenad
Petrak
nije
niti
slutio
da
je
vrući
trag
koji
će
ga
koštati
uhićenja
bio
posjet
njegove
supruge
i
djece.
Četrdesetdvogodišnji
električar
iz
Zagreba,
koji
je
živio
na
splitskom
Žnjanu,
uhićen
je
nedavno
u
Istanbulu,
a
kako
doznaje Jutarnji
list, bio
je
visokorangirana
meta
hrvatske,
turske,
španjolske
i
njemačke
policije.
Upravo
je
obiteljski
susret,
kako
je
prošle
subote
obznanio
turski
ministar
unutarnjih
poslova
Ali
Yerlikaya,
bio
ključan
za
njegovo
uhićenje.
Njihov
odlazak
tamo
nije
promaknuo
hrvatskoj
policiji,
no
bila
je
to
samo
jedna
u
nizu
prikupljenih
informacija
koje
su
suzile
obruč
oko
bjegunca
koji
je
11.
travnja
napustio
Hrvatsku.

I
dok
je
Petrak
relativno
poznat
hrvatskim
i
europskim
tijelima
kaznenog
progona,
Zagrepčanin
Christian
Palić,
čije
se
uhićenje
dogodilo
samo
dan
poslije,
prilična
je
nepoznanica.
Kada
je
prošle
nedjelje
objavljen
spektakularni
video
uhićenja
i
cijele
akcije
turske
policije,
mnogi
su
se
zapitali
tko
je
zapravo
taj
čovjek.Utvrđeno
je
da
je
Palić
bio
jedan
od
čelnih
ljudi
kartela,
zadužen
za
opskrbu
Europe
kokainom
iz
Južne
Amerike,
te
da
je
surađivao
s
kartelima
koji
djeluju
u
Europi,
uspostavio
veze
s
kriminalnim
organizacijama
u
Južnoj
Americi
i
igrao
važnu
ulogu
u
pranju
novca
stečenog
kriminalom.
Doznajemo
i
da
je
Palić
imao
lažni
identitet
pod
imenom
Martin
Temeraj.
Dio
turskih
medija
tvrdi
da
je
upravo
on
bio
ključan
u
tim
nezakonitim
aktivnostima.
Christiana
Palića
turske
su
službe
pratile
neko
vrijeme,
a
uhićen
je
u
akciji
kodnog
imena
Kartel-3
u
Beşiktaşu.

Petrakovu
uhićenju,
kako
ekskluzivno
doznaje
Jutarnji
list,
prethodio
je
operativni
sastanak
hrvatskih
i
turskih
detektiva
u
sjedištu
instanbulske
policije.
Analizirajući
razgovore
i
poruke
koje
je
Petrak
vodio
na
kriptiranoj
aplikaciji
Sky
ECC
sa
svojim
turskim
neimenovanim
partnerom,
otkriveno
je
da
je
svaka
tura
krijumčarene
droge
donosila
milijune
eura
zarade.
Sam
je
Petrak,
utvrdili
su
istražitelji,
bilježio
prihode
i
rashode.
Zahvaljujući
informacijama
koje
su
dobili
od
svojih
hrvatskih
kolega,
turska
je
policija
krenula
u
akciju.

Jer,
kao
odgovor
na
djelovanje
Petrakove
narkomreže
već
neko
vrijeme
u
sjedištu
Europola
djeluje
radna
skupina
“Balkan
kartel”
koja
okuplja
policijske
istražitelje
Balkana,
članica
EU,
Turske
i
drugih
zemalja
kako
bi
učinkovito
razbila
tu
narkoskupinu.
Petrak
je
bio
označen
kao
osoba
koja
je
povezana
s
organizacijom
pošiljke
tone
kokaina
za
Europu,
zaplijenjene
u
Španjolskoj
2020.
godine.
Palić
je,
pak,
bio
također
visokopozicionirana
meta
iste
akcije
koja
ima
za
cilj
razbiti
tu
organizaciju.
Iako
je
izmicao
policiji,
Petrakova
mreža
doživjela
je
11.
listopada
velik
udarac
kad
je
na
splitskom
području
uhićeno
12
osoba,
a
u
Njemačkoj
njih
devet
zbog
krijumčarenja
kokaina.
Osim
toga,
zaplijenjeno
je
osam
automobila,
puške,
mitraljezi,
streljivo,
prigušivači,
velika
količina
novca,
droge,
mobitela
i
razne
druge
komunikacije.
Razvoj
operativnih
obavještajnih
podataka
otkrio
je
opsežnu,
tajnu
mrežu
koja
djeluje
diljem
kontinenata
i
zemalja,
priopćili
su
u
četvrtak
iz
Europola.

Formalno,
turska
policija
uhitila
je
Nenada
Petraka
zbog
sudjelovanja
u
pokušaju
ubojstva
Josipa
Čubelića
Čube
(36),
počinjenom
11.
travnja
ove
godine
na
splitskim
Skalicama.
Petrak
je
isti
dan
automobilom
napustio
Hrvatsku
i
otišao
u
BiH,
a
onda
iz
Sarajeva
u
Tursku.
U
elitnom
dijelu
Istanbula
unajmio
je
apartman
2802.
Nije
oskudijevao
novcem
i
utopio
se
u
elitnoj
četvrti
Üsküdar,
smještenoj
na
azijskoj
strani
turskog
megalopolisa.
To
je
jedan
od
najstarijih
istanbulskih
kvartova.

No,
Petrak
kao
suprug
i
otac
četvero
djece
evidentno
nije
lako
podnosio
samački
život
u
megalopolisu
u
kojem
je
već
šest
mjeseci
uspješno
izmicao
policijskoj
potjeri.
Planirao
je
početkom
školske
godine
opet
biti
u
Splitu
s
obitelji.
Ali,
nije
došao.
Najvjerojatnije
je
presudilo
to
što
ga
je
čekalo
puno
ozbiljnije
suočavanje
s
optužbama
USKOK-a
da
je
bio
na
čelu
narkoskupine
koja
je
odgovorna
za
krijumčarenje
oko
tone
kokaina,
prema
čemu
je
vožnja
osoba
koje
su
sudjelovale
u
pokušaju
ubojstva
Čube
“mačji
kašalj”
i
za
što
je,
objektivno,
mogao
relativno
brzo
na
slobodu.U
međuvremenu
se
još
jedan
Hrvat
svjetskog
narkokalibra
našao
u
Istanbulu.
Christian
Palić
dečko
je
iz
zagrebačke
Dubrave.
Unajmio
je
stan
u
četvrti
Beşiktaş,
a
to
je
bila
samo
jedna
od
usputnih
stanica
njegova
itinerara.
Iako
formalno
na
zagrebačkoj
adresi,
više
od
dva
desetljeća
izbivao
je
iz
Hrvatske.
Turska
policija
tek
treba
ustanoviti
kad
se
skrasio
u
Istanbulu
jer
je
tamo
živio
pod
lažnim
imenom,
a
Martin
Temeraj
nije
jedini
lažni
identitet
kojim
se
koristio.

Istanbul
je
bio
često
odredište
još
jednog
visokopozicioniranog
krijumčara
kokaina
koji
trenutačno
čeka
suđenje
u
remetinečkom
zatvoru.
Petar
Ćosić
Šarac
52-godišnji
je
bivši
specijalac
MUP-a
koji
također
slovi
kao
jedan
od
visokopozicioniranih
krijumčara
kokaina
iz
Južne
Amerike
u
Europu
i
Hrvatsku.
Prijatelj
je
“balkanskog
narkobosa”
Darka
Šarića.
Grad
na
Bosporu
pohodio
je
i
Viktor
Milaković,
jedan
iz
plejade
“mlade
garde”
krijumčara
droge
koji
sada
također
čeka
suđenje.

Svi
su
oni
bili
korisnici
aplikacije
Sky
na
kojoj
su
razmjenjivali
poruke
o
isporukama
droge,
ubojstvima
i
kriminalnim
poslovima
i
koja
je
“došla
glave”
već
desetke
krijumčara
droge
u
regiji,
ali
i
visokopozicionirane
suce,
tužitelje,
policajce
i
političare
u
susjednim
državama
BiH
i
Crnoj
Gori.

Petraka
sumnjiče
da
je
u
Južnoj
Americi
dogovorio
nabavu,
prijevoz
i
primopredaju
kokaina
koji
je
prodavao
kupcima
iz
država
članica
EU.
S
Tomislavom
Miletićem,
Antom
Varnicom
i
Jerkom
Radićem
osigurao
je
potreban
novac
za
kupnju
kokaina,
a
s
osobama
iz
Srbije
dogovorio
je
da
će
obaviti
prijevoz
droge
za
osam
posto
njezine
vrijednosti.
Uz
njega
su
u
grupi
koja
se
bavila
švercom
droge
i
boksač
Ante
Varnica
te
Jerko
Radić.

Kako
tvrdi
USKOK,
Petrak
je
organizirao
kupnju
većih
količina
hašiša
i
marihuane
u
Španjolskoj
i
Crnoj
Gori
te
prodaju
u
državama
EU.
Navodi
se
da
je
on
dogovarao
i
cijenu
prijevoza
te
određivao
kada
će
se
i
gdje
obavljati
utovar
i
isporuka
naručene
droge,
kao
i
rute
kretanja
teretnih
vozila
radi
izbjegavanja
policijskih
ophodnji
i
pronalaska
droge.

Petraku
je
u
Hrvatskoj
blokirana
parcela
od
17.123
četvorna
metra
u
poslovnoj
zoni
Prisike
u
Gornjem
Muću,
na
kojoj
se
nalaze
četiri
zgrade
od
3187
četvornih
metara,
dok
se
ostatak
od
13.936
kvadrata
vodi
kao
neplodno
zemljište.
Osim
te
nekretnine,
sudskom
odlukom
privremeno
mu
je
zabranjeno
raspolaganje
i
motociklom
marke
Yamaha
150
NMAX,
vrijednim
oko
četiri
tisuće
eura,
a
blokirani
su
mu
i
poslovni
udjeli
u
vrijednosti
od
po
1327
eura
koje
ima
u
tvrtkama
Boxing
promotion
Salona
i
Ersa
Adriatic.
Prema
javno
dostupnim
podacima
iz
sudskog
registra,
osnivači
tvrtke
Ersa
Adriatic
četvorica
turskih
državljana,
a
Petrak
se
navodi
kao
član
društva,
odnosno
prokurist
koji
tvrtku
zastupa
zajedno
s
još
jednim
direktorom
ili
prokuristom.
Temeljni
kapital
tvrtke
iznosi
20.000
kuna.
U
registru
Trgovačkog
suda
navodi
se
da
je
Ersa
Adriatic
sa
sjedištem
u
prizemnici
na
Radničkoj
cesti
20
u
Zagrebu
osnovana
20.
svibnja
2021.
godine
i
da
joj
je
glavna
djelatnost
građevinarstvo,
ali
ima
širok
spektar
djelatnosti,
od
prometa
nekretninama,
do
usluga
čišćenja,
prijevoza
putnika,
trgovine,
promidžbe
i
poljoprivrede.Kao
osnivači
su
navedena
četvorica
turskih
državljana.
Bülent
Saruhan
Sarayli
prijavio
je
adresu
u
Hrvatskoj
u
Kaštel
Sućurcu,
a
ostali
osnivači
Zekeriya
Ersin
Öktem,
Reşit
Tolga
Babüroğlu
te
Uğur
Erdoğan
naveli
su
hrvatsku
adresu
u
Nazorovoj
ulici
u
Slatini.
Erdoğanu
je
u
sudskom
registru
upisana
i
istanbulska
adresa.
Svi
oni,
Petrak
i
turski
državljani,
vlasnici
su
još
nekoliko
tvrtki
u
Hrvatskoj
i
Turskoj.

U
izvještaju
koji
je
Trgovačkom
sudu
za
2022.
predala
Ersa
Adriatic
d.o.o.,
u
kojem
se
kao
adresa
navodi
Martićeva
ulica
u
središtu
Zagreba
i
koji
je
potpisao
direktor
Bülent
Saruhan
Sarayli,
tvrtka
je
imala
gubitak
od
378.153
kune:
uprihodila
je
samo
43.336
kuna,
a
rashodi
su
joj
bili
421.489
kuna.
Knjigovodstvena
vrijednost
materijalne
imovine
na
dan
sastavljanja
financijskih
izvještaja
iznosila
je
5,968.641
kunu
i
odnosila
se
na
vrijednost
zemljišta.
To
je
bila
jedina
vrijednost
te
tvrtke
koja
je
od
države
i
drugih
institucija
kratkoročno
potraživala
5507
kuna,
a
na
dan
izvještavanja
iznos
novca
u
banci
koji
čine
salda
na
kunskim
i/ili
deviznim
računima
te
novac
u
blagajni
iznosio
je
20.978
kuna.

Izvještaj
o
poslovanju
za
prošlu
godinu,
pak,
predan
je
na
zagrebačkom
Trgovačkom
sudu
29.
travnja
ove
godine
i
kao
sjedište
navedena
je
adresa
u
Radničkoj
20.
I
poslovanje
Erse
bio
je
dio
analitičkog
paketa
kojim
su
se
bavili
istražitelji
koji
su
o
trojici
turskih
poslovnih
ljudi
razmijenili
podatke
s
turskim
kolegama.

U
akciji
koja
je
rezultirala
uhićenjem
višečlane
skupine
na
čelu
s
Petrakom
istražitelji
su
ustanovili
da
su
radi
organiziranja
krijumčarenja
droge
iz
Španjolske
kupljena
tamošnja
trgovačka
društva
u
čije
su
vlasništvo
uneseni
kamioni
s
posebno
prerađenim
spremnicima
za
transport
droge.

Među
nadimcima
osoba
koje
se
navode
u
aplikaciji
Sky
su
“John
Gotti”,
s
kojim
je
komunicirao
Petrak
i
u
kriminalnom
miljeu
sasvim
sigurno
bi
bio
“kum”,
ali
i
“Vladimir
Putin”
(sve
to
bilježi
se
još
2020.
godine).
Petrak
je
na
Skyu
imao
više
nadimaka:
Modric,
Tom
Hardy,
Tom
Hardy
new,
George
Clooney,
Raketa,
Modric
gute
Nacht,
Michael
Jordan,
El
Pajaro,
Raketa
i
Commodore.
Preko
Skya
slao
je
i
slike
malodobnog
sina,
a
jednom
je
Turčinu
poslao
svoje
fotografije
sa
sinom,
ali
i
brojačem
novca,
sefom
i
fotografiju
svoje
osobne
iskaznice.

Slao
je
i
fotografije
bake
s
balkona,
ali
i
upozorio
jednog
od
svojih
suradnika,
sada
drugookrivljenog
39-godišnjeg
bjegunca
Tomislava
Miletića,
vodoinstalatera
iz
Splita,
na
njegovu
suprugu
i
njezino
ponašanje.
“Lipi,
obrati
ženi
pozornost
da
ne
priča
svima
i
sve
i
da
ne
uzima
bez
potrebe
švabe
u
usta,
ne
treba
nam
reklama
nikome”,
piše
Petrak
te
dodaje
kako
njegova
žena
“šuti
i
ne
priča
nikom
ništa”.
Zanimljiva
je
još
jedna
poruka
od
20.
kolovoza
u
kojoj
Petrak
pita
sugovornika
da
li
“on
i
Snješko
imaju
onu
kartu
koju
im
je
dao,
ako
im
padnu
pare,
od
onog
advokata,
bankara”.Petrak
i
ekipa
koju
sada
istražuje
USKOK
nisu
niti
slutili
da
su
bili
pod
nadzorom
policije
i
dok
su
dogovarali
i
krijumčarili
980
kilograma
kokaina
iz
Brazila
jedrilicom
Majic.
Skiper
Jozo,
Jozefina,
odnosno
Zoltan
Kovač
uhićen
je
9.
rujna
2020.
godine
kod
Kanarskih
otoka
i
s
još
dvojicom
uhićenih
Hrvata
već
je
osuđen
u
Španjolskoj.
Njegovu
suprugu,
koja
je
sada
među
okrivljenima,
tješili
su
i
čestitali
joj
na
hrabrosti
te
joj
obećavali
15.000
eura
i
još
1000
eura
mjesečno
za
život.

Kako
je
vijest
o
tome
brzo
dospjela
i
u
medije,
Petrak
bratu
javlja
da
im
je
pao
čovjek
s
tonom
kokaina
i
da
o
tome
ništa
ne
priča.
Ali,
nisu
im
padale
samo
pošiljke
kokaina,
nego
i
hašiša
i
marihuane,
a
plijenili
su
im
i
novac
zarađen
od
droge
koji
su
namjeravali
oprati
investiranjem
u
nekretnine.
Iz
USKOK-ove
istrage
proizlazi
česta
komunikacija
Nenada
Petraka,
koji
je
ujedno
i
vlasnik
teretane
u
Splitu,
s
jednim
turskim
državljaninom,
uz
to
što
je
s
još
četvoricom
bio
suvlasnik
tvrtke
na
zagrebačkoj
adresi.
Pošiljke
droge
plijenili
su
im
španjolski,
talijanski,
njemački,
nizozemski
i
hrvatski
policajci.

Iz
svega
što
je
dosad
prikupljeno
nije
slučajno
što
su
i
Nenad
Petrak
i
Christian
Palić
zahvaljujući
vezama
s
tamošnjim
narkodilerima
mislili
da
će
u
Turskoj
naći
utočište.
Povijest
krijumčarenja
i
turske
veze
hrvatskog
narkomiljea
sežu
još
od
početka
sedamdesetih,
a
nastavile
su
se
i
devedesetih
kada
je
“palo”
30
kilograma
heroina
kod
Delnica.
Njega
je
do
Rijeke
dopremio
autobus
kojem
je
polazište
bio
istanbulski
hotel
Ikbal
u
četvrti
Laleli.

U
tom
je
hotelu
28.
rujna
1995.
godine,
u
trenutku
kad
je
otključavala
vrata
sobe
507,
ubijena
30-godišnja
vlasnica
butika
u
Feričancima
Ljiljana
Lijić,
a
njezin
ubojica
nikad
nije
otkriven.
I
dan-danas
nepoznati
ubojica
udarcima
nožem
zadao
joj
je
smrtonosne
ozljede.
Jedna
od
verzija
glasila
je
da
je
bila
kolateralna
žrtva
i
zamijenjena
za
ženu
koja
je
trebala
biti
ubijena,
a
koja
je
otputovala
prvim
zrakoplovom
za
Zagreb.
Enigma
zločina
u
hotelu
koji
ima
mračnu
prošlost
zbog
povezanosti
s
pošiljkom
30
kilograma
heroina
zaplijenjenog
kod
Delnica
u
veljači
1995.
nikad
nije
razjašnjena,
kao
što
će
poslije
biti
ubijen
vozač
autobusa
koji
je
dopremio
drogu
na
parkiralište
jednog
riječkog
hotela.

Tamo
su
je
preuzeli
zagrebački
narkodileri
koji
su
u
ludoj
policijskoj
potjeri
izbacivali
iz
BMW-a
pakete
heroina.
I
dok
je
Ljiljana
Lijić
platila
glavom
kobnu
zabunu,
41-godišnja
Splićanka
i
njezin
sugrađanin
krajem
1995.
svjesno
su
otišli
po
heroin
u
Istanbul.
Posrednik
je
bio
izvjesni
Toni,
“splitska
veza”
koja
im
je
dogovorila
primopredaju
heroina
u
hotelu
u
četvrti
Aksaray.
Uhićeni
su
u
zračnoj
luci
na
Staru
godinu
1995.,
a
diler
koji
im
je
prodao
drogu
bio
je
vjerojatno
policijski
suradnik.

Da
su
veze
hrvatskih
i
turskih
krijumčara
droge
stare
desetljećima,
svjedoči
i
Dubravko
Klarić,
diplomirani
kriminalist
i
bivši
inspektor
za
droge,
koji
se
u
svojoj
praksi
često
susretao
s
krijumčarima
droge
s
tog
područja.

–
Što
se
tiče
samog
krijumčarenja
droge,
Turska
je
bila
na
tom
pravcu
od
davnih
dana,
još
od
kraja
70-ih
godina
prošlog
stoljeća.
Mijenjali
su
se
oblici
droga,
a
krijumčarenje
se
nastavilo.
Turska
je
dio
“zlatnog
polumjeseca”,
Iran,
Pakistan…
Mijenjala
se
struktura
krijumčara
i
povezanost
s
krijumčarskim
miljeom
u
Turskoj.
Budući
da
su
na
tom
području
i
u
susjedstvu
prisutne
krize
i
ratni
sukobi,
ni
kriminalne
strukture
nisu
mirovale,
nego
postoji
sprega
sa
zapadnoeuropskim
krijumčarima
droge.
To
više
nije
dominantno
područje
za
krijumčarenje
heroina,
opijata,
marihuane,
nego
su
prisutni
i
kokain
i
sintetičke
droge
koje
se
proizvode
na
tim
područjima
–
kaže
Klarić.
Sprega
s
turskim
državljanima
je
uvijek
postojala.
Posljednjih
desetljeća
to
je
područje
vrlo
pogodno
za
dulje
obitavanje
u
slučaju
kriminalnih
aktivnosti
i
potražnih
djelatnosti.
To
su
veliki
gradovi
gdje
policiji
i
sigurnosnim
službama
nisu
toliko
u
fokusu
zapadnoeuropski
državljani,
nego
su
više
fokusirani
na
otkrivanje
onih
koji
su
potencijalna
teroristička
prijetnja.

Kad
je
riječ
o
našim
državljanima
ili
državljanima
drugih
zemalja
iz
Europe,
ako
imaju
novac
i
legalne
poslove
kojima
prikrivaju
krijumčarenje,
oni
mogu
dugo
biti
na
tim
područjima
i
izvan
radara
policije.
No,
to
ne
jamči
im
da
se
neće
naći
na
udaru
policije
i
kroz
međunarodnu
policijsku
suradnju,
kao
što
je
to,
pretpostavljam,
bilo
i
u
slučaju
uhićenja
dvojice
hrvatskih
državljana.
U
zemljama
u
kojima
djeluju
tradicionalne
skupine
organiziranog
kriminala,
poput
mafije
u
Italiji,
domicilni
kriminalci
mogu
ostati
skriveni
godinama,
pa
i
desetljećima,
što
smo
imali
prilike
vidjeti
u
praksi
–
zaključuje
Klarić.