Nova popravna prigoda bit će dostupna vlastima BiH do ožujka, kada će Europsko vijeće ponovno odlučivati o njezinu statusu. U međuvremenu će u Sarajevo otputovati hrvatski premijer Andrej Plenković, nizozemski Mark Rutte i predsjednica Komisije Ursula von der Leyen kako bi potaknuli vodstvo BiH da poduzme dodatne korake u cilju otvaranja pristupnih pregovora. – S predsjednicom Komisije i nizozemskim premijerom otići ću u Sarajevo da ih podržimo da učine konačne napore koji su preostali do odluke o otvaranju pregovora – rekao je Plenković nakon završetka summita EU-a.

Shuttle diplomacija

Čelnici država članica u četvrtak su odlučili otvoriti pregovore s Ukrajinom i Moldavijom, a Komisiju su zadužili da u ožujku napravi novo izvješće o napretku BiH kako bi se onda na summitu mogla donijeti odluka o otvaranju pregovora. – Doveli smo ih pred sam gol, sada treba napraviti još dva dodavanja i zabiti gol, nakon toga se otvaraju pregovori, što je u strateškom interesu Hrvatske i svih nas koji godinama radimo na tome da BiH ulovi korak s ostalim zemljama – rekao je Plenković. Malo je, doduše, nedostajalo da se i BiH progura s Ukrajinom i Moldavijom, za koje je otvaranje pregovora isključivo rezultat geostrateške važnosti s obzirom na to da je Ukrajina pod izravnom agresijom Rusije, dok pak Moldaviji prijeti sličan rasplet zbog ruskog utjecaja ili pak preokret situacije u slučaju da najviše tijelo EU-a nije donijelo ovakvu odluku. Stoga je bilo posve jasno kako su se Ukrajina i Moldavija našle u skraćenom postupku na putu prema Europskoj uniji kao rezultat solidarnosti, dok je pak BiH odavno izgubila takvo značenje te, u biti, velika središta u EU, Berlin, Pariz, Amsterdam…, pretjerano ne zanimaju njezini unutarnji problemi. Zbog toga su čak u dijelu javnosti počeli “žaliti” što su bile lažne objave kako je Rusija otvorila vojne kampove u RS-u. Naime, ministar obrane Zukan Helez u posljednjih mjesec dana tvrdio je kako ruski vojni kampovi postoje na više mjesta Republike Srpske, no ubrzo je takve informacije demantirao i EUFOR, koji nadzire sigurnost u zemlji. Bolno prizemljenje iz Bruxellesa iznimno je važno i očekuje se kako će pomoći da i vlasti u Bosni i Hercegovini više ne mogu igrati na kartu posljednjeg rata, žrtve i, zapravo, svega na čemu se godinama gradila pozicija. Ne samo države BiH, nego prije svega pojedinih naroda. Za pravi uspjeh BiH nije dovoljno ispunjavanje četiriju manje ili više značajnih zakona, koji su samo znak spremnosti ispunjavanja očekivanja iz Europske unije, nego, prije svega, promjena unutarnjih odnosa. A to su spremnost na dijalog i konsenzus. Ali uz očuvanje temeljnih postavki Daytonskog mirovnog sporazuma te istodobnog ostvarenja europskih standarda. I upravo na tome putu najveći je problem u tome što ponajprije dvije strane, Sarajevo i Banja Luka, smatraju kako bi taj transformacijski put prema EU trebao poslužiti za jačanje jednog ili drugog koncepta – unitarizma i centralizma, a s druge strane separatizma, koji je uglavnom posljedica, odnosno reakcija na pokušaje s druge strane entiteta.

Snaga transformacije

Posve je iluzorno očekivati kako će Bosna i Hercegovina biti jedinstvenija, odnosno da će se unutarnje prilike stabilizirati u slučaju novih nametnutih rješenja kojima bi se narušila daytonska arhitektura, oslabjela pozicija entiteta i nižih razina vlasti bez mogućnosti da te niže razine utječu na donošenje odluka na razini države BiH. Ne treba, međutim, umanjiti značaj i formalnog ispunjavanja uvjeta za sljedeću etapu, otvaranje pregovora s EU-om. Jer će to usmjeriti energiju vlasti u BiH prema sljedećoj fazi i što prije ih suočiti s potrebom da počnu tražiti rješenja između birokratskih zahtjeva iz Europske komisije te potrebe da se unutar zemlje pronađe kompromis između triju naroda i političkih stranaka. Samo takvo što daje dugoročno održiva rješenja, a nikako nastavak intervencionizma ili pak trpanja u vlak s državama koja su izložene ratu i agresiji.

Dnevnik.ba