Ljudi
se
moraju
vratiti
Bogu
i
molitvi,
poručio
je
u
božićnom
intervjuu
za
Anadoliju
fra
Velimir
Bavrka,
župnik
župe
svetog
Juraja
mučenika,
koja
je
najveća
župa
u
Vrhbosanskoj
nadbiskupiji.

–
Prije
Božića
imamo
vrijeme
Adventa.
Adventus
je
latinska
riječ
i
znači
dolazak.
Da,
dolazak
Isusa
Krista.
Ali,
ja
bih
stavio
pozornost
najprije
da
mi
moramo
doći.
Isus
je
došao.
Mi
moramo
doći
k
njemu.
On
čeka
kod
naših
vrata
da
uđe
u
naše
srce.
Zapravo
mi
moramo
doći
do
vrata
i
otvoriti
Isusu
ta
vrata.
Mi
smo
se
i
mi
se
pripremamo
ovdje
u
Vitezu
misama
zornicama.
Mise
zornice
su
tradicionalne.
Imamo
na
dva
mjesta
u
šest
sati
i
malo
simbolično
dolazimo
kada
je
noć
i
kada
odlazimo
razdani
se.
I
doista
je
predivno
vidjeti
ljude
koji
dolaze,
ustaju
rano,
žrtvuju
se
da
bi
pripremili
Isusu
Kristu
mjesto
u
svom
srcu
–
kaže
fra
Velimir.Osim
misa
zornica
tu
su
i
velike
ispovijedi,
gdje
ljudi
čiste
svoju
dušu,
gdje
se
zapravo
mire
s
Bogom,
a
onda
i
s
čovjekom.

–
Zapravo
tu
negdje
leži
smisao
Božića.
Isus,
mali
Bog,
dolazi,
učovječuje
se,
on
koji
je
najveći
postaje
najmanji.
To
je
ona
poruka
da
i
mi
moramo
biti
maleni
da
bi
bili
veliki.
To
su
poruke
praštanja.
Poruke
ljubavi.
Poruke
nade.
Poruke
vjere.
Poruke
da
ovaj
svijet
nije
naše
konačno
odredište.
Mi
putujemo.
Mi
smo
samo
putnici
ovdje
na
zemlji.
Idemo
kući.
Vraćamo
se
u
nebo.
I
Bog
hoće
kazati:
ja
sam
s
vama.
Ne
bojte
se.
Jer,
365
puta
u
Bibliji
nalazi
se
ta
riječ:
Ne
bojte
se,
ja
sam
s
vama
do
svršetka
svijeta.
I
evo
poruka
i
ovoga
Božića
bit
će
dragi
moji
–
ne
bojte
se,
Bog
dolazi,
Bog
je
s
nama,
Bog
nas
nije
ostavio.
Bog
nas
ljubi.
E,
sada
samo
treba
uzvratit
na
tu
ljubav
isto
ljubavlju
–
naglasio
je
fra
Velimir.

Sve
više
Djeda
božićnjaka,
a
sve
manje
Isusa

Istakao
je
da
smo
se
udaljili
od
tradicionalnih
vrijednosti
i
obilježavanja
blagdana.

Oglas

–
Mislim
da
je
sada
taj
konzumerizam,
rekao
bih
ipak
hedonizam,
zauzeo
mjesto
u
Adventu.
Rekao
bih
da
je
svijet
nama
na
neki
način
ukrao
Advent.
Da
je
svijet
ukrao
i
Božić.
Budimo
iskreni,
taj
bogati
svijet
najviše
zaradi
u
Adventu
i
Božiću.
Sve
je
manje
poruka
o
Isusu
Kristu.
Sve
je
manje
Isusa,
a
sve
je
više
nekih,
reći
ću
Djeda
božićnjaka,
koji
uopće
ne
postoje.
To
je
izmišljotina
i
amerikanizacija
Božića.
Mi
smo
nekako
na
to
nasjeli.
Lijepo
je
otići
na
fritule
i
na
kobasice,
sve
je
to
lijepo,
ljudi
se
druže
i
treba
radosti
u
našoj
Bosni
i
Hercegovini,
treba
veselja.
Međutim,
ako
se
izgura
Isus
to
nije
dobro.
Ima
ona
jedna
priča
kada
je
žena
krstila
dijete
i
dolazili
su
gosti
u
kuću.
Dijete
je
spavalo
u
sobi.
Kako
su
dolazili,
svatko
od
njih
svoj
je
kaput
bacao
na
krevet.
Niko
nije
vidio
dijete.
I
dijete
se
ugušilo.
Dakle,
ovo
je
baš
plastična
priča
šta
mi
radimo.
Dakle,
Isus
dolazi,
ali
nitko
ga
ne
primjećuje.
Nitko
mu
ne
čestita
rođendan.
Jer,
smisao
Božića
je
upravo
to,
čestitati
Isusu
rođendan.
Upravo
to
je
najveći
događaj,
najveći
poklon
koji
je
ikada
čovječanstvo
dobilo,
a
to
je
Isus
Krist
–
ističe
fra
Velimir.

Bog
je
došao
navodi,
da
pomiri
zemlju
s
nebom.

“I
svake
godine,
kako
je
gore
i
gore,
evo
mi
ovdje
pozivamo
svoje
župljanje
i
govorimo
im.
Sve
je
uredu,
treba
pripremiti
kuću,
napraviti
kolače
i
sve,
ali
nije
to
smisao
Adventa
ni
Božića.
Dođe
Božić,
a
mi
ispražnjeni,
očistili
kuće,
sredili
sve,
a
srca
nam
ostala
prazna.
Zato
i
Gospa
u
Međugorju
poziva
stalno
da
molimo,
da
susretnemo
Isusa.
Evo
recimo
svaki
vjernik
treba
imati
svaki
dan
pola
sata
tišine
i
mira
–
da
čujemo
Isusa.
Mi
trebamo
ćuti,
a
onda
tek
djelovati.
I
onda
biti
naravno
svjedoci
Isusa
Krista”,
kaže
fra
Velimir.

Bog
jedini
autor
mira

Dao
je
i
smjernice
o
tome
kako
i
na
koji
način
treba
obilježiti
blagdan
Božića.

Oglas

–
Mnogi
idu
na
mise
zornice.
To
je
jedna
velika
priprema.
Treba
obitelj
da
moli.
Mi
imamo
četiri
svijeće,
četiri
vijenca.
Svaka
kuća
ima
vijenac
i
svake
nedjelje
se
pali
po
jedna
svijeća
na
vijencu
i
tu
se
moli.
Kako
će
jedna
obitelj
dočekat
Isusa?!
Molitveno.
Na
koljenima,
rekao
bih.
Ovo
je
vrijeme
kada
mi
sami
vidimo
promjene
u
svijetu.
Vidimo
da
je
čovječanstvo
preuzelo
stvar
u
svoje
ruke.
Nikako
nije
dobro.
Znači
mi
hoćemo
svojim
znanjem,
svojim
mudrovanjem,
svojim
domišljanjima
riješiti
stvari.
Vidimo
i
sami
koliko
sastanaka
u
svijetu
ima
pa
nema
mira.
Jedini
autor
mira
je
Bog.
Ne
može
novac,
blagostanje,
jahte,
kuće
na
moru
dati
mir.
Samo
Bog
daje
mir.
Zato
mi
isto
ovdje
pozivamo,
hvala
Bogu
imamo
ovdje
jako
lijep
svijet,
naš
svijet
u
Bosni
i
Hercegovini
je
jako
lijep
svijet,
tradicionalni
svijet
koji
ljubi
Boga.
Međutim,
sve
više
je
pritisaka
sa
strane
da
i
mi
popustimo.
Obitelj
ovdje
kršćanska,
viteška
ne
da
se
još.
Još
ima
molitve.
Još
ima
vlage.
I
ljudi
na
Božić,
a
mi
ćemo
imati
na
području
župe
na
četiri
mjesta
mise
polnoćke,
idu
na
njih.
Kada
se
vrate,
sutradan
je
blagdanski
ručak,
gdje
su
svi
zajedno.
Zapravo
Isus
dolazi,
a
da
mi
budemo
zajedno.
A,
on
glava
a,
mi
njegovi
udovi
–
naveo
je
fra
Velimir.

Govorio
je
i
o
tome
na
koji
način
zadržati
obitelji
u
svojim
mjestima,
u
Bosni
i
Hercegovini.

–
Postoje
možda
pozvaniji,
ali
sa
svoje
strane
mogu
reći
kao
svećenik:
mi
radimo
s
ljudima.
Ostvarili
smo
kontakt
i
ljudi
nam
vjeruju
hvala
Bogu
i
slava
mu.
Ljudi
dolaze,
traže
savjete.
Puno
je
sada
i
depresije
i
straha
za
budućnost.
Ali,
Isus
kaže:
‘ja
sam
s
vama
do
svršetka
svijeta’.
Isus
je
s
nama.
Gdje
je
izlaz?
Po
mom
sudu
izlaz
je
povratak
vrednotama,
vrijednostima.
Poljuljane
su
vrijednosti.
Grijeh
kao
da
više
ne
postoji.
Sve
je
normalno.
To
je
genetika,
slabost
dakle.
Zbog
čega
je
Isus
došao
i
umro?
Zbog
grijeha.
Da
bi
nas
vratio
k
sebi.
I
mislim
da
je
tu
negdje
i
povratak
Isusu
zadržavanje
obitelji.
Obitelji
ne
idu
više
samo
iz
ekonomskih
razloga.
Nego
i
svih
drugih
razloga.
Ja
bih
volio
da
naša
Bosna
i
Hercegovina,
koja
je
predivna
zemlja
bude
mjesto
dobrog,
ugodnog
življenja.
Da
živimo
jedni
a
drugima,
da
poštivamo
jedni
druge.
A,
da
bi
to
mogli,
to
ne
može
bez
Boga.
Jer,
ako
Bog
nije
na
prvom
mjestu
onda
nije
ništa
na
prvom
mjestu.
Mislim
da
je
tu
negdje
odgovor.
Pričam
s
raznim
branšama
pa
i
političarima.
Svi
oni
imaju
dobre
namjere,
ne
sumnjam
u
to.
Ali,
mi
trebamo
stvoriti
uvjete
našem
čovjeku
da
radi
–
ističe
fra
Velimir.

Zapuštena
zemlja

Moramo
se,
naglašava,
vratiti
zemlji.

Oglas

–
I
ovo
je
možda
jedna
kritika.
Mi
smo
zapustili
zemlju.
Bog
nam
je
dao
zemlju
da
je
obrađujemo,
da
radimo
na
njoj,
da
ona
rađa.
Međutim,
sve
je
manje
toga
više.
Nema
ni
životinja.
Za
dvadesetak
godina
mi
ćemo
kravu
vidjeti
samo
u
muzeju.
I
govorit
će
se,
ovo
je
nekada
bila
krava.
Mi
se
moramo
vratiti
zemlji.
Mislim
da
je
i
tu
negdje
razlog
ostanka.
Toliko
zemlje
leži
neiskorišteno.
A,
mi
možda
tražimo
sreću
negdje.
Svako
ima
svoje.
Ja
sam
govorio
svoje
mišljenje.
Ako
neko
misli
da
je
bolje
otići
u
neku
drugu
zemlju,
uredu.
Sretno,
želimo
mu
sve
najbolje.
Ali,
mislim
da
mi
imamo
sve
dobre
uvjete.
I
kada
bi
se
posložile
stvari,
kada
bi
se
konačno
i
politike
dogovorile
mislim
da
bi
ova
naša
zemlja
bila
ljepša
od
Švicarske
–
ističe
fra
Velimir.

Upozorava
da
su
danas
društvene
mreže
preuzele
sve.

–
Budimo
iskreni,
naša
djeca
nekada,
evo
kada
smo
se
pričešćivali,
krizmali
dobiješ
sat
ili
trenerku
i
to
ti
je
to.
Danas
ako
nisi
dobio
mobitel,
romobil
dijete
je
nezadovoljno.
Imamo
danas
puno
više
nego
prijašnji
ljudi.
Tada
su
ljudi
bili
sretni,
a
mi
smo
nesretni.
Dakle,
šta
god
ti
dobiješ
za
par
dana,
kaže
nisam
ja
tvoj
Bog.
I
tako
stalno
vrtimo
se
u
krug.
Ovaj
svijet,
a
to
je
zapravo
đavo,
koji
nam
ovako
nudi
priču:
on
nas
učini
ovisnim,
a
onda
nas
liječi.
Ne
ide.
Zna
se
tko
je
jedini
liječnik
i
tko
je
lijek.
To
je
Isus
Krist.
Mi
ovdje
imamo
dosta
informaša
mladih,
dosta
s
djecom
radimo.
Problem
društvenih
mreža
je
jako
veliki.
Lako
je
dostupan.
Ako
hoćeš
dijete
smiriti
daš
mu
mobitel,
on
gleda
nešto
i
on
se
smiri.
Dokle
smo
došli.
Roditelji
su
tu
glavni
stupovi.
Roditelji
bi
trebali,
kao
i
cijelo
društvo,
obratiti
više
pozornosti
na
školovanje.
Nama
je,
čini
mi
se,
sve
nekako
palo.
Sve
su
vrijednosti
pale.
Kada
je
u
pitanju
škola
samo
nam
je
nek
završi,
neka
prođe.
A,
šta
mi
od
toga
imamo?
Gdje
je
izlaz
iz
ovoga
mraka,
tame?
Isus
je
ovako
rekao:
ja
sam
svjetlo
svijeta.
Tko
ide
zamnom
imat
će
život.
Međutim,
kako
piše
u
Ivanovom
Proslovu:
Ljudi
su
više
voljeli
tamu.
I
zato
svjetlo
nema
šanse.
Ljudi
vole
tamu
–
stava
je
fra
Velimir.

Ljudi
moraju
da
shvate,
kaže,
da
mi
sami
biramo.

Oglas

–
Isus
je
dao
slobodu.
Svaki
dan
mi
ustajemo
i
biramo
hoćemo
li
ovaj
dan
provesti
uz
slavu
Božiju,
hoćemo
li
biti
njegovi
svjedoci,
pozitivni
ljudi.
I
to
je
bitno
kazati.
Dosta
se
naglašava
negativnost.
Kao
da
je
sve
negativno.
Nije
sve
negativno.
Ima
svjetla.
Ima
sunca.
I
ovdje
se
nad
našom
Bosnom
i
Hercegovinom
sunce
svaki
dan
rađa.
Na
nama
je
da
dignemo
pogled
i
kažemo
–
Bože
hvala
ti
na
ovom
suncu.
A
mi
samo
kukamo.
Ne
trebamo
se
osvrtati
na
one
koji
stalno
kukaju
i
govore
šta
nemamo.
A
toliko
stvari
imamo.
Mislim
da
je
obiteljska
molitva
kod
nas
izumrla.
Kod
nas
to
je
povratak,
da
se
djeca
vrate
sebi.
Isus
kaže:
kakvo
stablo,
takav
plod.
Ako
roditelji
nisu
primjer,
ako
mi
nismo
primjer
čitavo
društvo,
a
društvo
je
danas
u
kaosu,
svijet
je
u
kaos,
onda
je
loše.
Niko
više
ne
spominje
rat
Ukrajine
i
Rusije.
Imamo
mi
ovamo
drugi
rat.
Vidi
se
kako
to
ide.
Velike
sile
se
igraju
s
nama.
Međutim,
moramo
znati
ovo.
Svi
ćemo
doći
jednoga
dana
pred
sudište
Božije.
Svi
ćemo
doći,
pokloniti
se
i
reći
Isus
Krist
je
gospodin.
Zato
pozivam
i
hrabrim
obitelji:
ne
bojte
se,
niste
sami,
vratite
se
molitvi.
Vratite
se
crkvi.
Vratite
se
razgovoru.
Vratite
se
razgovoru
s
djecom.
Mi
se
borimo,
crkva
se
bori,
za
tu
nedjelju
neradnu.
Da
ne
radimo.
Da
roditelj
ima
više
vremena
s
djecom
razgovarati,
čuti
svoje
dijete.
Jer,
dijete
odjednom
naraste,
a
ti
si
propustio
pola
toga.
Ali,
kasno
je.
Kada
je
mali
hrast
možeš
ga
okretati,
kada
naraste,
teško
ga
je
više
okretati
–
cijeni
fra
Velimir.

Mijenjati
sebe

Navodi
da
“mi
ne
možemo
promijeniti
tokove
u
svijetu”.

–
To
kada
govorimo
o
našoj
državi.
Međutim,
mi
možemo
sebe
mijenjati.
Mi
moramo
sebe
mijenjati,
na
sebi
raditi.
Početak
promjene
kreće
od
mene.
Da
bi
Vitez
bio
bolji,
ja
se
moram
početi
mijenjati.
Moj
susjed.
Tako
ide
taj
lanac.
I
taj
lanac
se
širi.
Ali,
ako
mi
mislimo
da
je
u
drugom
problem
e
onda
ne
može.
Ovako
ću
to
plastično
kazati:
svi
smo
u
rovovima,
dva
rova,
na
nišanu
smo,
niko
ne
puca,
ali
kao
ja
tebe,
a
ti
mene
nanišanio.
I
to
je
kao
mir.
Nije
to
mir.
Jedini
mir
dolazi
kada
mi
priznamo
da
smo
pogriješili.
I
tražimo
oprost.
Tko
danas
to
radi?
Danas
je
svatko
u
pravu.
Šta
god
kažeš,
u
pravu
je.
Zato
i
pozivam
ljude,
evo
i
Božić
je
poruka
toga,
da
se
pomirimo.
Papa
Franju
puno
toga
govori
pa
i
papa
Benedikt
blagopokojni
je
to
isto
govorio
pa
i
Ivan
Pavao
II
veliki,
najveći
možda
papa,
govorio
je
o
miru,
išao
je
hodočastio
je,
mirio
je.
Međutim,
svako
mora
sebe
vidjeti
u
svjetlu
Isusove
istine.
A,
šta
je
istina?
Istina
je
samo
jedna.
Došla
je
na
svijet,
ljudi
je
nisu
prepoznali,
istina
je
otišla
na
križ,
eto
gdje
ide
istina
–
ističe
fra
Velimir.

Pita
se,
navodi,
ima
li
ljudi
koji
su
spremni
otići
na
križ?
Ima
li
ljudi
koji
su,
kaže,
spremni
sebe
uložiti?

Oglas

–
To
nama
nedostaje.
Lako
je
pričati
priče.
Svi
mi
dobro
znamo
pričati.
Ali,
da
te
vidim
na
križu,
da
vidim
jesi
li
ti
sebe
tu
uložio,
da
svatko
sebe
dadne,
ono
najbolje
što
može.
Tu
je
izlaz
iz
svih
ovih
kriza
ratova,
koji
daj
Bože
da
prestanu.
Mi
molimo
stalno.
I
to
su
strašne
scene
i
u
Izraelu,
i
u
Gazi,
i
u
Ukrajini.
I
mnogi
drugi
ratovi,
koji
mi
ne
znamo
da
traju.
Mi
znamo
samo
za
ono
što
nam
televizija,
mediji
daju.
Rekao
sam
ljudima
ovoga
vremena:
prestanite
gledati
više
medije.
Okrenite
se
najvećem
hodajućem
mediju,
najvećem
influenseru
svih
vremena
–
Isusu
Kristu.
To
je
influencer
najveći.
Njemu
se
okrenite.
Njega
molite
za
mir.
I
Gospa
u
Međugorju
kaže:
kada
bi
vi
molili
i
ratovi
i
neveri
bi
se
zaustavili.
Ali,
nažalost
ljudi
ne
mole,
ljudi
ne
žele
Boga,
ne
žele
ga
čuti.
Radije
slušaju
druge
medije
svjetovne.
Zato
nema
prestanka
rata
i
nemira
u
svijetu
–
ističe
fra
Velimir.

Kaže
da
imaju
zacrtane
programe,
vjerske
programe
kada
govorimo
o
misama
polnoćkama,
blagoslov
kuća…

–
Blagosivljamo
domove,
ljude
susrećemo,
razgovaramo,
pričamo.
Imamo
dosta
novih
planova
s
mladima,
s
djecom.
Imamo
mi
dječije
zborove,
Framu,
dječji
red.
Nama
je
cilj
biti
blizu
ljudima.
Jer
Bog
je
čovjek
za
drugoga.
To
je
možda
poruka,
kada
bi
mi
bili
svi
ljudi
za
druge.
Ljubi
bližnjega
svoga
kao
sebe
samoga.
To
je
genijalna
poruka
Isusa
Krista.
Prvo
ljubi
Boga
svim
srcem,
svom
dušom,
a
onda
ljubi
bližnjega
kao
sebe
samoga.
To
je
pravi
mir.
Mi
svećenici,
nas
u
Vitezu
ovdje
ima
četvorica
i
đakon,
mi
ćemo
na
tome
raditi.
I
pozivamo
ljude
da
budemo
doista
ljudi
dobre
volje,
jer
Isusa
nosimo
u
srcu,
koji
je
spreman
praštati
i
spreman
ljubiti
–
poručuje
fra
Velimir.

Oglas