Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti prije nekoliko je dana dodijelilo nagrade za 74 studenta i studentice za izuzetna postignuća tijekom akademske 2022/2023 godine. Studente su predložili različiti fakulteti u sklopu javnih visokoškolskih institucija diljem Federacije Bosne i Hercegovine. Među nominiranim ustanovama su Univerzitet u Sarajevu, Franjevačka teologija Sarajevo, univerziteti u Tuzli, Zenici i Bihaću, kao i Univerzitet „Džemal Bijedić“ i Sveučilište u Mostaru.
 
Među nagrađenim kandidatima su dvije sestre. Iva i Leonarda Ereš rođene su u Studencima pored Ljubuškog, a obje studiraju na Sveučilištu u Mostaru. Evo i što su izjavile za Hercegovina.info nakon što se „slegla“ slavljenička euforija u domu obitelji Ereš.

 
Od malih nogu znale su da je pomaganje drugima njihov poziv.

„Još od malena smo znale da želimo biti u medicini. Uvijek smo „liječile“ naše medvjediće, lutkice, ali i roditelje. Kad god bi se igrale, nekako bi se igra svodila na pomaganje i liječenje, tako da nije bilo teško za pretpostaviti u kojem ćemo smjeru ići kasnije u životu. Usudila bih se reći da je ovo gdje smo sad bio nekakav logičan slijed događaja“, ispričala je za Hercegovina.info mlađa sestra Leonarda.

 
„Obje smo pohađale Gimnaziju u Ljubuškom i tu smo malo po malo, uz pomoć naših profesora i profesorica, otkrile smjer u kojem želimo nastaviti. Iva je upisala fakultet 2018. godine, a ja sam joj se pridružila dvije godine kasnije“, dodala je.
 
Iz razgovora s njima saznali smo da, unatoč tome što nitko u njihovoj užoj obitelji nije aktivan u području medicine ili srodnim znanstvenim granama, obje su bespogovorno znale da je to savršen izbor za njih. Iva je odlučila upisati Medicinski fakultet, fokusirajući se na opći smjer. S druge strane, Leonarda je upisala Radiološku tehnologiju na Fakultetu zdravstvenih studija. Starija sestra trenutno je šesta, završna godina, a mlađa je upisala prvu godinu diplomskog studija.

 
Znale su da žele studirati u Mostaru kako bi bile blizu svojim najmilijima

„Odlučile smo se za studij u Mostaru jer smatramo da ćemo tu dobiti sve što nam je potrebno. Međutim, glavni razlog zbog kojega smo odabrale studirati ovdje jest blizina roditeljima. Za nas dvije je posebno važno biti u blizini obitelji. Lijepo je imati opciju posjetiti svoje češće od dva ili tri puta tijekom cijele akademske godine, iskreno ne mogu ni zamisliti kako se osjećaju naši kolege i kolegice koji su u toj situaciji. Naša obitelj je mala ali bogata, tu smo naši roditelji i nas dvije. Znamo da im nedostajemo kad krenemo za Mostar i da s nestrpljenjem iščekuju svaki vikend kako bi nas vidjeli“, ispričala nam je Iva.
 
Ivi Ereš ovo nije prava nagrada koju je osvojila za izuzetan akademski uspjeh. Svoju Dekanovu nagradu zasluženo je dobila već 2020. godine i nastavila je impresionirati svojim postignućima, osvojivši čak i Rektorovu nagradu dvije godine kasnije, sve zahvaljujući izvrsnim ocjenama od 5.0.

Nova godina je za Ivu i Leonardu počela itekako dobro.

Prema kriterijima koje je utvrdilo i objavilo Ministarstvo obrazovanja i znanosti nagrađeni su najbolji studenti i studentice završnih godina I ciklusa studija, odnosno integriranih studija, koji su imali najbolji prosjek ocjena, od 10 ili blizu 10, odnosno 5 ili blizu 5, u prošloj akademskoj godini.

 
„Lijep je osjećaj dobiti priznanje za sav trud koji smo uložile, a vjerujte mi poteklo je mnogo suza da bismo došle do ovoga gdje smo sada. Međutim, ne žalimo ni za čim. I Iva i ja smo itekako sretne jer smo uspješne u onome što volimo raditi i u onome što za što smo se na kraju krajeva i opredijelile. Drago nam je da netko i priznaje vidi taj naš trud“, prokomentirala je Leonarda priznanje koje su nedavno dobile.

Obje sestre uživaju u velikoj podršci svojih roditelja.

Svi smo vrlo vjerojatno svjesni činjenice da je imati podršku obitelji tijekom avanture zvane obrazovanje izuzetno je važno, jer pruža emocionalnu potporu i osjećaj povezanosti.

 
„Naši roditelji su mnogo ponosni na nas i zajedno s nama slave sve naše uspjehe. To je nešto što se ne može sakriti, jer obje to osjećamo na našoj koži. No, ono što jednostavno moram naglasiti je da smo i Leonarda i ja veoma zahvale našim roditeljima na svemu što su nam pružili. Hvala im za svaku žrtvu koju su uložili u nas i u naše obrazovanje. Bez njih ovo definitivno ne bi bilo moguće“, naglasila je Iva.
 
Unatoč svim obavezama, ove dvije lijepe Ljubušanke nisu izgubile međusobnu bliskost.

„Vjerojatno ću to ponoviti još bezbroj puta, ali kao i kod svega drugog u životu, ključ za svaki uspjeh je dobra organizacija. Jednako vrijedi i za međuljudske odnose. Uz posložene prioritete i pravu organizaciju uvijek je moguće odvojiti vrijeme za prijatelje i obitelj. Budući da smo obje u zdravstvu olakotna je okolnost to što možemo međusobno pomagati jedna drugoj prilikom učenja“, dodala je.
 
Studenti raznih fakulteta oduvijek raspravljaju o tome tko više uči, čiji je fakultet teži i slično. No, unatoč različitim stajalištima, postoji općenito uvjerenje da studenti medicine provode najviše vremena „grijući stolicu“.
 
„Obje smo složne oko toga da naša profesija traži odgovornost i trud, tako da nam nije žao odvojiti i „trošiti“ svoje vrijeme na učenje, zaključile su ove dvije Ljubušanke.

Objava Razgovor s najboljim studenticama u FBiH: Sestre Iva i Leonarda iz Ljubuškog koračaju prema blistavoj budućnosti pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.