Prije 20 godina moja supruga Katica, inače kardiologinja, i ja otvorili smo privatnu internističku ordinaciju “Sunce” u Širokom Brijegu kaže u razgovoru s Franom Vukojom za Večernji list vlasnik internističke ordinacije “Sunce” u Širokom Brijegu.

Na početku školske godine trećeg razreda gimnazije u Širokom Brijegu moj stric dr. Žarko Šantić, poznati pulmolog i sveučilišni profesor, koji je uvijek bio jako ambiciozan, inicirao je da usporedno učim i gradivo četvrtog razreda, tako da sam na kraju školske godine u lipnju završio treći i četvrti razred, maturirao i položio prijamni ispit na Medicinskom fakultetu u Sarajevu

Prije 52 godine u večernjem Dnevniku tadašnje televizije objavljen je prilog o najmlađem liječniku u tadašnjoj državi. Javnosti je predstavljen Širokobriježanin dr. Zlatko Šantić koji je sa samo 22 godine života diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Da bi netko završio medicinski fakultet, treba mu 17 godina školovanja – osam godina osnovne škole, četiri razreda srednje i pet godina studija na medicinskom fakultetu. Bio je to povod za razgovor s kardiologom dr. Zlatkom Šantićem, suvlasnikom internističke ordinacije “Sunce” u Širokom Brijegu.

Prije 52 godine ste u 22. godini života postali najmlađi liječnik u bivšoj državi. Bila je to jedna od tema na tadašnjoj televiziji i u drugim medijima. Kako ste to postigli s obzirom na to da osnovna škola i gimnazija traju 12, a studij medicine pet godina? Poznato nam je da ste u jednoj godini završili treći i četvrti razred zahtjevne širokobriješke gimnazije?

– Rodio sam se 1950. godine, a diplomirao sam na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1972. godine. Imao sam tada 22 godine. Školovanje sam počeo sa šest godina kao šumarev sin u širokobriješkom selu Dužice, gdje sam završio tri razreda, a potom se moja obitelj preselila u Široki Brijeg (tadašnju Lišticu), gdje u obiteljskoj kući živim i danas. Rado se sjećam početnog školovanja, drvene ploče s pisaljkom i malom spužvom umjesto olovke i bilježnice, prvih prijatelja. Kada o tom vremenu pričam djeci, čude se, kao da sam živio u Africi. Uvijek se rado vratim u Dužice, kada stignem, i nešto radim oko loze i voćaka. Na početku školske godine trećeg razreda gimnazije u Širokom Brijegu moj stric dr. Žarko Šantić, poznati pulmolog i sveučilišni profesor, koji je uvijek bio jako ambiciozan, inicirao je da usporedno učim i gradivo četvrtog razreda, tako da sam na kraju školske godine u lipnju završio treći i četvrti razred, maturirao i položio prijamni ispit na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Tada se na prijamnom ispitu usmeno polagalo gradivo iz biologije, kemije i fizike iz sva četiri razreda gimnazije.

Kao najmlađi student na godini (bili ste mlađi dvije godine od ostalih) dobili ste priznanje rektora sveučilišta?

– Bio sam vrlo dobar student te dobio Srebrnu značku i Rektorovu nagradu sarajevskog Univerziteta.

Prvo radno mjesto najmlađeg liječnika u bivšoj državi imali ste u širokobriješkom Domu zdravlja.

– Nakon studija i pripravničkog staža počeo sam raditi u Domu zdravlja u tadašnjoj Lištici. Kao vojnik, s obzirom na to sam već imao radnog iskustava dvije godine, služio sam u Kardiološkoj klinici VMA u Beogradu, što je sigurno usmjerilo moju ljubav na kardiologiju.

Tada ste, koliko znamo, počeli specijalizaciju interne medicine, a potom ste završili specijalistički studij kardiologije i obranili doktorsku disertaciju.

– Nakon pet godina rada u širokobriješkom Domu zdravlja počeo sam specijalizaciju iz interne medicine i završio opet u Sarajevu 1983. godine. Kao i kod većine drugih liječnika, tu nije bio kraj učenja. Još dvije godine učio sam kardiologiju u Sarajevu. Za mene je bio impresivan odlazak u Sremsku Kamenicu, gdje je 15 dana mjesečno dolazio čuveni kardiokirurg prof. Radovanović, koji je inače bio na službi u Švicarskoj i u to vrijeme radio impresivne operacije na srcu, kojima se divimo i danas. U Zagrebu sam učio ehokardiologiju. Nakon toga sam magistrirao i doktorirao iz kardiologije.

Značajno je i vaše znanstveno djelovanje na području kardiologije?

– Redovito sam sudjelovao na gotovo svim seminarima i kongresima kardiologije, često s vlastitim radom.

Napisao sam poglavlje kardiologije u udžbeniku “Gerijatrija”. Član sam udruga kardiologa BiH, Hrvatske i Europske udruge kardiologa. U dva mandata, dakle, osam godina, bio sam član Predsjedništva Udruge kardiologa BiH.

Početkom novog stoljeća i tisućljeća počinje vaš novi početak. Sa suprugom dr. Katicom Šantić (djevojački Mustapić), kardiologinjom, otvorili ste internističku ordinaciju “Sunce”.

– Prije 20 godina moja supruga Katica, inače kardiologinja, i ja otvorili smo privatnu internističku ordinaciju “Sunce” u Širokom Brijegu, koja djeluje i danas. Zbrinjava prvenstveno srčane bolesnike iz šire regije. Uz to, pruža preglede i iz drugih oblasti medicine.

Ostali ste vjerni svom Širokom Brijegu u kojem živite kao obiteljski čovjek. I nakon 52 godine liječničkog staža i dalje ste vrlo aktivni kao uvaženi kardiolog. Čemu možete zahvaliti za takvu vitalnost i energiju?

– Obiteljskim životom jako sam zadovoljan. Oženio sam se “malo kasnije”, ove godine sa suprugom Katicom slavim 40 godina braka. Dvije kćeri žive u Zagrebu, ne bave se medicinom. Mlađa Maja se nakon četiri godine boravka u Singapuru s obitelji vratila u Zagreb. Ona je povremeno bila suradnica u Večernjem listu, napisala je i jedan roman, a sada radi u jednoj medijskoj kući u Zagrebu. Starija kći je uspješna menadžerica u privatnoj veletrgovini kozmetike. I nakon više od 50 godina rada u zdravstvu osjećam se dobro za svoje godine. Već se pomalo pojavljuje teže sjećanje pojedinih imena, ali brzo “nadođu”. Nakon napornog dana odmaram se u krugu obitelji, najčešće uz televizijski program. Jedanput mjesečno supruga i ja odemo u Zagreb na duženje s kćerima i njihovim obiteljima. Ta nam druženja jako mnogo znače.

Kako kao ugledni liječnik s više od pola stoljeća iskustva gledate na trenutačnu situaciju u području medicine ovdje i u svijetu te na stanje zdravstva općenito?

– Bavljenje medicinom jako je zahtjevno. Na neki način liječnik preuzima sudbinu bolesnika u svoje ruke, što nije uvijek zgodno, osobito u ambulantnom radu, u kojem za pola sata trebate ocijeniti je li riječ o nekoj ozbiljnoj bolesti i predložiti bolesniku adekvatan tretman. Danas je to ipak znatno lakše nego prije. Medicina je jako uznapredovala dijagnostički, terapijske mogućnosti su mnogo veće. Danas su i klinički medicinski centri jako pristupačni, što nije bio slučaj ranije. Polako ulazimo u razdoblje robotske dijagnostike i robotskih operacija. Umjetna inteligencija je pred vratima, samo se nadam da neće biti zloupotrebljena.

Vaša supruga Katica ogledala se i kao pjesnikinja. Što vi najradije čitate?

– Nekada sam volio dosta čitati, nažalost, sada slabo stignem. Večernji list čitam gotovo svakodnevno. Inače volim pogledati dobar film, osobito s podlogom istinitih događaja. Nedavno sam čitao roman Marka Babića, arhitekta i novinara, koji je obolio od karcinoma, na kraju i umro, s jako dobrim prikazom emocija bolesnika s malignom bolešću. Volim i poeziju, oduševljava me ljepota riječi i mogućnost prepoznavanja emocija pjesnika. Hvala vam na zanimanju za mene i moj dugogodišnji rad. Želim vam sve najbolje u novoj godini, kao i svim ljudima, najprije mnogo zdravlja i zadovoljstva.

Objava Širokobriježanin dr. Zlatko Šantić sa 22 godine bio je najmlađi liječnik u bivšoj državi pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.