Odjeveni u zimsko slavonsko tradicijsko ruho, pokladni jahači projahali su kroz Korođ zaustavivši se na tri tzv. postaje kod domaćina koji su ih pogostili rakijom, vinom i sokovima te kulenom, kobasicom, čvarcima i slanim kiflicama. Pa slatkim jelima: krafnama, salenjacima, masnicama i drugim slavonski kolačima. Zauzvrat, jahači su se domaćinima odužili pjesmom.

Po riječima Darka Čelika, predsjednika Konjičkog kluba “Slavonija i Baranja” iz obližnjeg Ernestinova u Osječko-baranjskoj županiji, bilo je to peto pokladno jahanje u Korođu, mjestu naseljenom pretežito pripadnicima mađarske nacionalne manjine.

“Kako ovdje ne postoji konjogojska udruga, a postojala je želja da se upriliči pokladno jahanje kojega pak nema u Ernestinovu, odlučili smo prije pet godina poduprijeti tu želju i evo nas i danas ovdje kako bi  uživali u narodnoj tradiciji”, kazao je Čelić.

Dodao je da Konjički klub “Slavonija i Baranja” iz Ernestinova ima 30 članova s dvadesetak konja. “Iako pokladno jahanje nije tradicija našega kraja, trudimo se da u organizaciji budemo uz bok konjogojcima koji taj običaj baštine”, napomenuo je. 

Običaj pokladnoga jahanja datira iz vremena Vojne krajine i Habsburške monarhije i vezan je uz mjesta uz rijeku Savu, a pojedina su ga slavonska sela održavala sve do iza Drugog svjetskog rata.

Običaj je ponovno oživljen nakon Domovinskog rata i proširio se diljem Slavonije, Srijema i Baranje i po mjestima u kojima povijesno nije zabilježen. Održava se u zimsko vrijeme, u razdoblju nakon blagdana Sveta tri kralja pa sve do početka korizme.

Dnevnik.ba