Ne
postoji
jednostavan
odgovor
na
pitanje
zašto
nam
se
dešavaju
i
ponavljaju
ubistva,
poput
posljednjih
u
Sarajevu
ili
Doboju,
niti
mjera
koja
bi
zaustavila
nasilje
u
društvu,
kaže
stručnjak
za
sigurnost
Safet
Mušić
komentirajući
novu
seriju
crnih
vijesti
iz
gradova
BiH.

Dodaje
da
nasilje
predstavlja
kompleksan
i
sveobuhvatan
problem
koji
je
povezan
sa
različitim
društvenim
pojavama.

–
Te
pojave
specifične
za
BiH
su
po
mom
mišljenju,
posljedica
gubitka
društvenih
normi
zbog
destrukcije
nematerijalnih
vrijednosti
u
posljednjem
ratu,
te
snažnog
uticaja
modernizacije
društva
prije
svega
interneta
i
globalizacije.Zabrinjavajuće
je
to
što
su
u
nekim
slučajevima
vrlo
mladi
ljudi
ubice,
pa
ih
ne
možemo
direktno
povezati
sa
PTSP-om
ili
posljedicom
ratne
traume.
Većina
njih
nije
imala
registrovana
psihička
oboljenja,
čak
nisu
bili
u
lošoj
materijalnoj
situaciji
niti
u
nekoj
vrsti
beznađa
–
kaže
Mušić
za
portal
“Avaza“.

Djelovati
profesionalno

Oglas

U
nedostatku
ovih
faktora,
koji
se
u
stručnoj
zajednici
u
BiH
smatraju
glavnim
uzrocima
ili
pokretačima
teških
nasilnih
djela
i
ubistava,
uzroke
treba
tražiti
prije
svega
u
odgovoru
na
pitanje
gdje
smo
kao
društvo
zakazali.

–
Ne
možemo
reći
da
se
neko
rodi
kao
ubica,
niti
je
to
naučno
utemeljeno.
Jer
u
samom
procesu
formiranja
ličnosti
gotovo
podjednako
su
prisutni
razvojno-psihološki,
društveni
i
faktori
genetike.

Tu
trebamo
tražiti
uzroke
i
pokušati
djelovati
profesionalno
i
sistemski
u
cilju
smanjenja
broja
ubistava
i
nasilja
uopšte
–
ističe
Mušić.

Konstantna
saradnja

Oglas

Ključnom
obavezom
smatra
prevenciju,
ali
uprkos
činjenici
da
se
na
nju
ukazuje
nakon
svakog
novog
ubistva
u
državi
adekvatne
mjere
izostaju.
U
definiranju
konkretnih
preventivnih
politika
cijelo
društvo
ima
svoje
mjesto
i
ulogu.

–
Prema
iskustvu
država
EU,
najznačajnija
je
prevencija
nasilja
na
lokalnom
nivou
u
koju
trebaju
biti
uključeni
prosvjetni
i
socijalni
radnici,
zdravstveni
radnici,
policija
i
same
lokalne
zajednice.Da
bi
se
to
postiglo
potrebna
je
konstantna
saradnja
i
razmjena
iskustava
i
praksi
između
sistema
obrazovanja,
zdravstva,
socijalne
zaštite,
policije,
pravosuđa,
pa
čak
sportskih,
kulturnih
i
drugih
nadležnih
i
pozvanih
institucija
i
organizacija.
Najefikasnije
bi
bile
zajedničke
aktivnosti
i
projekti,
pa
razmisliti
i
o
promjeni
nastavnih
kurikuluma,
gdje
bi
prevencija
nasilja
trebala
biti
uvrštena
u
iste.

Policija
shodno
propisima
prije
svega
reaguje
represivno
i
odvraćajuće,
tako
da
su
u
prevenciji
na
prvoj
liniji
obrazovno-odgojne
institucije,
centri
za
socijalni
rad
i
lokalne
upravne
institucije,
te
ne
možemo
neosnovano
optuživati
isključivo
policiju
za
pojavu
nasilja
I
ubistva
–
naglašava
stručnjak
za
sigurnost
Safet
Mušić.

Oglas