Čim se spomene Izborna jedinica u kojoj bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike, uznemire se bošnjački duhovi. Koliko li bi se tek uznemirili kad bi Hrvati zatražili vlastiti entitet diskontinuiteta? U tom entitetu bi svaki građanin mogao biti biran i birati, kao i u onom mogućem bošnjačkom ili u Republici Srpskoj. Proizlazi li taj strah iz uvjerenja da u tom slučaju ne bi mogli, dugoročno gledano, čitavu Federaciju pretvoriti u bošnjački entitet?

Možda? Možda i ne? Možda razlog leži ipak negdje drugdje, iako se ne može isključiti mogućnost da ima i onih među Bošnjacima koji sanjaju o tome da se Federacija s vremenom pretvori u bošnjački entitet: prvo Federacija, a s vremenom i čitava Bosna i Hercegovina.

Takva razmišljanja su u suprotnosti s funkcioniranjem multietničkih država u Europi. Ne ispuštajući niti tu mogućnost iz vida, ne može se zanemariti problem ideološke podijeljenosti među bošnjačkim političarima. Ta ideološka podijeljenost je dovela do toga da bošnjačka politika nije više sposobna ponuditi jedno zajedničko racionalno utemeljeno rješenje koje bi omogućilo Hrvatima da se osjećaju ravnopravnim građanima Federacije.

Odustajanje od unitarizma

Kad bi uspjela ponuditi to rješenje, vjerojatno bi se promijenio odnos hrvatske politike prema Republici Srpskoj. U zajedništvu s Bošnjacima došlo bi do pritiska na srpsku politiku u spomenutoj tvorevini Daytona da se u njoj stvore takvi uvjeti za život u kojima bi se Hrvati i Bošnjaci mogli osjećati ravnopravnim građanima. Vrijeme je da bošnjačka politika shvati da se budućnost BiH može osigurati samo u odustajanju od unitarizma, koji je isto toliko opasana koliko i secesionizam.

Oni koji preko protežiranja bosanske nacije i građanske države žele omogućiti dominaciju jednog naroda su isto toliko opasni po opstojnost BiH koliko i oni iz redova „srpskog sveta“. Narodna mudrost kaže da čovjek žanje ono što je posijao. Dugogodišnje uvjeravanje birača od strane bošnjačkih političara kako Hrvati imaju prikrivene namjere u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, dovelo je do određenog šizofrenog stanja u redovima te politike.

Kad jedni pokušavaju u razgovoru s hrvatskom politikom pronaći rješenje problema oko nepravednog Izbornog zakona, koji bi omogućio Hrvatima biranje vlastitih predstavnika u Dom naroda i Predsjedništvo države, dignu dreku oni drugi u opoziciji.

Otkazivanje koncerta Tonija Cetinskog

Kad se ti drugi domognu vlasti i krenu u rješavanje spomenutog pitanja, galamu dignu oni prvi, uvjeravajući birače kako je u pitanju opstojnost same države. Takav odnos unutar bošnjačkih političkih stranaka, onih koje žele malo više islama u BiH i onih koji se rado prizivaju na vremena lažnog socijalizma, opterećuje demokratizaciju BiH gotovo isto toliko koliko ideja unitarizma i srpskog separatizma.

Koliko je opasna takva politika, može se dobro iščitati u otkazivanju koncerta Tonija Cetinskog povodom 40. godišnjice Olimpijade u Sarajevu. Priča književnika Miljenka Jergovića kako je za otkazivanje koncerta kriva nacionalistički nastrojena gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, ne odgovara činjeničnom stanju.

Očito se Jergović, tko zna iz kojih razloga, boji govoriti o ideološkim podjelama. Gradonačelnica Sarajeva je isto onoliko bošnjački nacionalista koliko i Jergović hrvatski. A on to nije nikada bio niti će biti. Prije bi se moglo reći da je nekada bio ideološki blizak gospođi Karić. Sekularno orijentirana gradonačelnica je otkazala koncert Cetinskog vjerojatno iz straha da bi se birači mogli okrenuti ponovno u pravcu SDA, protiv njezine stranke.

Vrijeme je da Bošnjaci napokon definiraju što žele. Kad se to dogodi, vrlo brzo će doći do sporazuma s Hrvatima. Naravno, pod uvjetom da taj unutarnji bošnjački dogovor bude u duhu europske demokracije. Teško je povjerovati da netko može biti toliko glup – pokvaren može biti, jer toga u politici ima puno – da misli kako će Hrvati BiH u demokratskoj Europi prihvatiti normalnim da im Bošnjaci biraju političke predstavnike.

Nestale bi i županije

Kad bi to prihvatili, nestale bi ubrzo i županije, a time i hrvatski narod u BiH. Priča o pravu svih građana da biraju i budu birani zanima pojedine bošnjačke stranke onoliko koliko i lanjski snijeg. U pitanju je borba za vlast unutar bošnjačke politike, ali i borba za ideološku prevlast.

Da je u Predsjedništvu BiH umjesto Komšića netko koga su izabrali Hrvati, ne bi Bošnjaci izgubili ništa. Izgubio bi Komšić, jer bi si morao naći neki drugi posao. Naprotiv, Bošnjaci i BiH bi dobili puno više. Ako sadašnja koalicija na razini Federacije ne uspije konačno riješiti izborni problem i omogući Hrvatima da biraju svoje predstavnike, pogoršat će se političko stanje u BiH.

Uvjerenje naivnih kako će Amerikanci sve srediti, može biti tragična. Iz mnogih njihovih sređivanja u svijetu nastale su još veće neprilike. U pitanju nije zasigurno uvijek neka politički zla namjera Amerikanaca, nego površan i bahat pristup politike problemima o kojima malo znaju. Velika većina Amerikanaca nema pojma na kojem se kontinentu nalazi BiH, niti je BiH zanima. A što se američke politike tiče, ovisna je o onim političkim i ekonomskim lobijima koji vladaju državom.

A što ako na idućim izborima pobjedi neki drugi lobi? Zar nije zastrašujuća izjava, možda i budućeg predsjednika Amerike, Donalda Trumpa kako neće braniti od ruskoga napada države koje ne podržavaju NATO financijski onoliko koliko bi trebale?

Kako bi se osjećali Bošnjaci da im Hrvati u Federaciji biraju njihove predstavnike?

O američkom zauzimanju za BiH, neka razmisle oni političari, a to se odnosi prije svega na secesioniste kao i unitariste, koji sanjaju snove bez pokrića. Ameriku je lijepo imati za prijatelja. Pa ipak probleme u kući rješavaju domaćini.

Što treba činiti? Ugledati se u multietničke države u Europi i tražiti pravedno političko rješenje za sva tri naroda, te tako sačuvati državu i mir u njoj. Bosna i Hercegovina može opstati samo ako su zadovoljna sva tri konstitutivna naroda. Na tome treba ozbiljno raditi, a ne potpaljivati vatru da se još više razgori. Prije otprilike dvije godine postavio mi je novinar u emisiji Rezime na Federalnoj televiziji, među ostalim, pitanje u odnosu na izbore u BiH.

Moj se odgovor sastojao u protupitanju koje je glasilo: Kako bi se osjećali Bošnjaci da im Hrvati u Federaciji biraju njihove predstavnike? Zasigurno loše, isto kao što se osjećaju jadno Hrvati kad im Bošnjaci biraju predstavnike. Na kraju bi parafrazirao slavnog filozofa Kanta koji kaže u Kategoričkom imperativu: djeluj tako u odnosu na drugoga kao da se radi o tebi samome. Ili evanđeoski gledano, čega ima i u Kuranu: Ne čini drugome ono što ne bi poželio da on čini tebi.

Objava Vrijeme je da se dogovore što žele: Kako bi se osjećali Bošnjaci da im Hrvati u Federaciji biraju njihove predstavnike? pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.