Tužilaštvo se oglasilo o slučaju prostitucije u Banjaluci
Opseg
eskalacije
nasilja
u
obitelji
u
Bosni
i
Hercegovini
očituje
se
u
informacijama
koje
ukazuju
da
su
gotovo
sve
sigurne
kuće,
od
Mostara
do
Banja
Luke,
premašile
svoj
kapacitet
ili
su
ga
čak
udvostručile
u
usporedbi
s
prethodnom
godinom.
Prema
podacima
Agencije
za
ravnopravnost
spolova
BiH,
prošle
je
godine
skoro
500
osoba,
uključujući
žene
i
djecu,
smješteno
u
sigurnim
kućama.
U
odnosu
na
prethodnu
godinu,
povećao
se
broj
poziva
na
SOS
telefone
i
prijava
policiji
u
2023.,
što
ukazuje
na
opći
porast
broja
slučajeva
krivičnih
djela
nasilja
u
obitelji.
Prema
statističkim
pokazateljima
Federalne
uprave
policije
(FUP)
i
Ministarstva
unutarnjih
poslova
Republike
Srpske
(RS),
prošle
je
godine
u
BiH
zabilježeno
2.449
slučajeva
nasilja
u
obitelji.
U
manjem
bh.
entitetu
evidentirano
ih
je
1.193,
što
je
159
slučajeva
više
nego
u
2022.
godini.
U
Federaciji
BiH,
u
2023.
godini
evidentirano
je
1.256
slučajeva
nasilja
u
obitelji,
za
razliku
od
911
slučajeva
u
2022.,
što
predstavlja
povećanje
od
čak
345
slučajeva
ili
27,45
posto.
Za
ta
kaznena
djela
prijavljeno
je
1.268
osoba,
među
kojima
su
499
povratnici
i
15
maloljetnika.
Uhićene
su
753
osobe,
prema
podacima
FUP-a.
Najveći
broj
tih
kaznenih
djela
počinjen
je
u
Sarajevskoj
županiji
–
317,
zatim
slijedi
Zeničko-dobojska
s
295
slučajeva
i
Tuzlanska
s
207.
Svi
ovi
podaci
trebali
su
davno
uzbuniti,
jer
od
2014.
godine,
kada
je
broj
slučajeva
nasilja
u
obitelji
iznosio
1.032,
do
prošle
godine
taj
se
broj
kretao
između
800
i
950.
Kemal
Maksumić,
tužitelj
Tužiteljstva
Hercegovačko-neretvanske
županije,
potvrdio
je
nedavni
značajan
porast
broja
prijava
zbog
nasilja
u
obitelji,
navodeći
da
je
nedavno
imao
tri
prijave
u
četiri
dana.
Tjelesne
ozljede
Bez
sumnje,
najčešće
su
žene
žrtve
nasilja,
a
počinitelji
su
njihovi
bračni
ili
izvanbračni
partneri.
Može
se
reći
da
nasilje
postaje
sve
češće
i
izraženije,
uključujući
fizičko
nasilje
koje
uzrokuje
tjelesne
ozljede
partnerima,
osim
verbalnih
prijetnji
i
uvreda
karakterističnih
za
psihičko
zlostavljanje.
Žrtve
često
svjedoče
da
je
počinitelj
“dobar
dok
ne
konzumira
alkohol”,
nakon
čega
se
potpuno
promijeni
i
postane
nasilan.
Također,
izražavaju
želju
da
se
počinitelj
“samo
malo
zatvori
kako
bi
se
promijenio”,
kao
što
nam
kaže
Maksumić.
Djeca
također
postaju
žrtve
nasilja
na
posredan
način,
svjedočeći
činu
fizičkog
i
psihičkog
nasilja
jednog
roditelja
prema
drugom,
što
ostavlja
trajne
posljedice
na
njihovu
psihu.
Prema
globalnim
statistikama,
žrtve
trpe
nasilje
u
obitelji
prosječno
sedam
godina
prije
nego
što
se
konačno
odluče
prvi
put
prijaviti
počinitelja.
Žrtve
se
teško
odlučuju
prijaviti
nasilje
iz
različitih
razloga,
od
straha
i
predrasuda
do
ekonomske
ovisnosti.
Međutim,
može
se
reći
da
nasilje
u
obitelji
rađa
nasilje
općenito,
i
bojim
se
da
ćemo,
ako
već
nismo,
postati
društvo
nasilja.
Jer
samo
kaznena
reakcija
države,
kojom
se
kažnjava
počinitelj
za
počinjeno
nasilje,
nije
dovoljna.
Potrebna
je
šira
društvena
reakcija
i
mobilizacija
svih
snaga
u
društvu,
naglašava
naš
sugovornik.