Novi
Travnik,
nekada
Jugoslavija
u
malom,
i
grad
mladosti,
danas
je
dom
više
od
500
poslovnih
subjekata,
i
sredina
koja
naročito
posljednjih
godina
ulaže
napore
da
se
o
njoj
govori
kao
o
poželjnoj
investicijskoj
destinaciji.
Među
onima
koji
su,
sada
već
davne,
1991.
godine,
pokrenuli
privatni
biznis
bila
je
porodica
Frančić,
vlasnik
jednog
od
najdugovječnijih
trgovačkih
lanaca
u
Bosni
i
Hercegovini
UTD
Best,
piše

Forbes.ba.

Ovaj
bh.
polodavac
iz
lašvanskog
kraja,
koji
trenutno
upošljava
više
od
840
ljudi,
svoje
poslovanje
je
započeo
sa
veleprodajom
i
jednom
trgovinom,
dok
danas
širom
BiH
posjeduju
65
trgovina
i
dvije
benzinske
pumpe,
s
najvećom
koncentracijom
trgovina
u
Novom
Travniku,
Travniku
i
Zenici.

Strategija
svakog
maloprodajnog
lanca
treba
biti
dugoročna

„Naša
dugoročna
stabilnost
je
ono
što
nas
izdvaja“,
kaže
za
Forbes
BiH
Ivana
Frančić
Šarlija,
voditelj
finansija
u
ovoj
porodičnoj
firmi,
s
kojom
smo
razgovarali
prošle
sedmice
u
Sarajevu,
gdje
je
prisustvovala
konferenciji:
„Doniranje
hrane
kao
dio
ESG
strategija
kompanija.”U
izazovnim
ekonomskim
vremenima,
inflaciji
posebno,
koja
mijenja
kupovnu
moć
i
potrošačke
navike,
upravo
je
hrana
u
fokusu
mnogih
industrija
i
domaćinstava.
Kada
govori
o
ovoj
temi
i
mentalitetu
ovdašnjih
ljudi,
Ivana
posebno
ističe
umijeće
bh.
čovjeka
da
od
malo
napravi
mnogo,
čak
i
onda
kada
je
njegova
kupovna
moć,
što
pokazuju
relevantne
statistike,
ravna
trećini
kupovne
moći
stanovnika
u
Evropi.

Ivanina
porodična
firma
bila
je
među
prvima
koja
se
priključila
projektu
„Zaključavamo
cijene“,
koji
je
prošle
godine
predstavilo
Federalno
ministarstvo
trgovine
i
Udruženje
poslodavaca
FBiH.
Bila
je
ovo
mjera,
priča
nam,
koja
je
ulila
povjerenje
među
stanovnike,
naročito
one
sa
nižim
primanjima,
da
se
osjećaju
sigurno
da
će
im
biti
dostupni
artikli
koje
oni
kupuju
svaki
dan.

Oglas

„Mlijeko
naprimjer
koje
smo
imali
prije
i
poslije
zaključavanja
cijena,
njegova
prodaja
se
povećala
dva
do
tri
puta,
što
govori
o
tome
da
ljudi
prate,
kupuju
te
artikle
i
da
im
je
to
važno“,
kaže
Ivana
i
odgovara
na
pitanje
u
kojem
pravcu
će
se
cijene
prehrambenih
artikala
kretati
u
budućnosti. 

„Mi
nažalost
nismo
proizvođač,
(kada
nabavljamo,op.a)
mi
isto
gledamo
cijenu.
Kako
će
se
one
kretati
u
budućnosti
je
jako
teško
predvidjeti,
jer
više
se
ne
radi
samo
o
tržištu.
Maloprodajne
cijene
osim
o
njemu
ovise
i
od
naše
konkurencije“,
kaže
Frančić
Šarlija.Na
pitanje
kako
konkurencija
na
maloprodajnom
tržištu
u
BiH
izgleda
u
praksi,
naša
sagovornica
kaže:

„Opasno,
ja
bih
rekla
kratkotrajno,
spuštaju
cijene
da
privuku
bez
neke
računice,
bez
ozbiljnih
izračuna.
Mislim
da
strategija
svakog
maloprodajnog
lanca
treba
biti
dugoročna.
Istaknut
se
od
konkurencije,
jer
ne
možemo
svi
mi
imati
najjeftinije
artikle,
ali
treba
znati
što
mi
možemo
nuditi
kupcima
da
bi
on
dolazio
kod
nas,
vjerovatno
ima
nešto,
inače
ne
bi
dolazili
30
godina“,
pojašnjava.

Povratak
u
rodni
grad

Ivana
je
ekonomistica
po
struci,
i
dobar
poznavalac
finansijskih
kretanja.
Iako
je
nakon
završenog
Ekonomskog
fakulteta
u
Zagrebu,
deset
godina
radila
uglavnom
u
bankarskom
sektoru,
i
mogla
i
u
Hrvatskoj
dalje
graditi
karijeru,
odlučila
je
vratiti
se
u
rodni
grad,
i
nastaviti
raditi
u
porodičnoj
firmi.
Ivana,
kao
druga
generacija
Frančića,
preuzet
će
kormilo
od
svog
oca,
nakon
što
se
on
povuče
iz
aktivnog
rukovođenja
firmom,
i
nastaviti
poduzetničku
tradiciju
svoje
porodice
građenu
decenijama.

„Uvijek
sam
čekala
kada
će
doći
vrijeme
da
se
vratim.
Moji
roditelji
su
živjeli
ovdje
i
ja
sam
uvijek
imala
osjećaj
kao
da
nikada
nisam
ni
otišla,
da
sam
u
drugoj
sredini
privremeno,
samo
da
završim
obrazovanje
i
steknem
radno
iskustvo.
Vezano
za
povratak,
prvo
sam
razgovarala
sa
svojim
suprugom,
to
je
bila
naša
zajednička
odluka,
jer
ja
sam
uvijek
bila
neko
ko
je
odrađivao
neki
posao
i
koja
sam
imala
satisfakciju
od
završenog
posla,
shodno
tome,
počela
sam
razmišljati
zašto
ja
ne
bih
probala
završiti
posao
u
svojoj
firmi,
naravno
uz
podršku
supruga,
oca,
i
moje
obitelji
došlo
je
do
toga“,
sjeća
se
Ivana
i
dodaje:

Oglas

„Naša
firma
stvarana
u
predratno
vrijeme,
rasla
je
u
vrijeme
kada
je
bila
jedina
trgovina,
opstala
je
u
ratno
vrijeme,
u
vrijeme
korone,
u
vrijeme
smrti
moje
majke,
svaka
obiteljska
tragedija
je
ostavila
traga,
mi
smo
svi
prolazili
kroz
to,
a
vjerujte
i
naši
zaposlenici.
Mi
danas
razumijemo
kada
naš
radnik
ima
sličnu
situaciju
kao
mi,
u
kakvoj
situaciji
se
on
nalazi,
to
su
svakodnevne
realne
životne
situacije“,
govori
ona.

Proces
pripreme
druge
generacije

Globalno,
dvije
trećine
kompanija
koje
se
klasifikuju
kao
porodične,
„preživi“
smjenu
prve
generacije.
Sukcesija,
odnosno,
tranzicija
u
rukovođenju
firmom
sa
njenog
osnivača
na
nasljednika,
nije
lagan
posao
ni
u
jednom
dijelu
svijetu,
i
to
iskusne
kompanije,
koje
su
dugo
prisutne
na
tržištu,
znaju,
zbog
čega
cijelom
procesu
pripreme
druge
generacije
pristupaju
strateški
i
temeljito.

„Lakog
puta
nema“,
kaže
Ivana
i
napominje
da
jednako
tako
nije
lako
preuzimati
ni
posao
uhodan
nakon
30
godina.

U
pripremi
druge
generacije,
jako
je
važno,
ističe
ona,
razgovarati
često
i
mnogo
sa
osnivačem,
odnosno
ocem,
odrediti
konkretan
datum,
vrijeme,
koje
korake
je
neophodno
poduzeti,
uključiti
vanjske
konsultantne,
koji
će
objektivno
odrediti
smjernice
procesa,
i
što
je
izuzetno
važno,
imati
podršku
pravog
tima
ljudi
u
kompaniji,
koji
će
zajedno
s
vama
prolaziti
proces.

Oglas

„Stara
izreka
kaže
da
je
lako
ne
bi
mene
zapalo.
I
ja
sam
se
pitala
je
li
meni
ovo
trebalo,
razlika
je
samo
što
sam
ja
prije
mislila
da
to
što
je
moja
obaveza
da
je
to
nešto
što
ja
moram,
što
dugujem
svojoj
obitelji,
roditeljima,
međutim,
ja
danas
znam
da
je
to
nešto
što
ja
hoću,
što
želim.
Mislim,
da
je
važno
da
to
druge
generacije
shvate,
da
je
to
njihov
put,
a
ne
nešto
što
je
njima
nametnuto.”Pred
Ivanom
su
brojni
izazovi,
ali
i
velike
prilike.
Oslanjajući
se
na
kombinaciju
porodičnih
vrijednosti
i
modernih
poslovnih
praksi,
ona
je
spremna
da
UTD
Best
otvori
ka
novim
uspjesima.

„Naši
planovi
su
popraviti
i
unaprijediti
ovo
što
imamo
i
biti
bolji
s
ovim
što
imamo,
više
raditi
sa
radnicima
na
njihovo,
a
na
kraju
i
na
naše
zajedničko
zadovoljstvo“,
kaže
Ivana.

Moja
poslovna
filozofija

“Da
ste
me
pitali
prije
nekoliko
godina
o
mojoj
poslovnoj
filozofiji,
ona
bi
vjerovatno
bila
drugačija,
jer
se
ona
mijenja
s
godinama.
Ono
što
bi
bila
moja
poruka
danas
je:
‘Usudi
se
probati,
uključi
se
u
zajednicu’.
Biti
dio
zajednice,
imati
osjećaj
da
nešto
daješ
zajednici,
mislim
da
treba
biti
suština
svakog
čovjeka.”

Lekcije
koje
sam
naučila
od
oca

“Jako
puno
poslovnih
lekcija
sam
naučila
od
svog
oca.
Jedna
od
najvažnijih
je
svakako
da
čovjek
mora
uvijek
biti
isti,
bez
obzira
šta
mu
sutra
donese,
da
nema
uvijek
dobrih
vremena
i
da
je
na
nama
kako
ćemo
se
mi
u
dobrim
vremenima
pripremiti
za
loša
vremena,
i
kako
ćemo
ih
prevazići.”

Oglas

Osamdeset
posto
zaposlenica
žene

“Osamdeset
posto
naših
zaposlenica
su
žene,
prosječna
dob
je
35
godina.
Kao
žena
i
majka
znam
šta
su
problemi,
koliko
je
obaveza
oko
djece,
usklađivanja
poslovnog
i
privatnog
života,
i
da
samo
jednu
stvar
unaprijedimo
za
žene,
u
njihovim
uvjetima
rada,
mi
ćemo
puno
napraviti.”