Svjedoci
Državnog
tužiteljstva
su
na
suđenju
za
zločine
počinjene
u
Bugojnu
kazali
da
se
neki
od
zatočenika,
nakon
što
su
pozvani
na
razgovor,
nikada
nisu
vratili.

Miroslav
Zelić
je
kazao
da
je
bio
specijalac
u
Hrvatskom
vijeću
obrane
(HVO)
i
da
je
do
sukoba
s
Armijom
BiH
u
Bugojnu
došlo
16.
srpnja
1993.
ubojstvom
dva
pripadnika
HVO-a
u
Vrbanji.

“Opći
napad
Armije
Bosne
i
Hercegovine
je
počeo
18.,
a
ja
sam
bio
u
Gaju.
Sukob
je
trajao
nekih
10-ak
dana”
rekao
je
svjedok
i
dodao
da
su
se
poslije
toga,
na
poziv
Armije
BiH,
predali.

Prema
njegovim
riječima,
nakon
predaje
su
bili
smješteni
u
maloj
prostoriji
salona
namještaja,
koja
je
bila
mračna
i
s
vodom
na
podu.
U
kasnijim
razgovorima
s
drugim
zarobljenicima
saznao
je
da
su
neki
brutalno
pretučeni
i
iz
Prusca
odvedeni
u
nepoznato.

Oglas

Ispričao
je
da
je
sredinom
listopada
odveden
na
stadion
ispod
tribina,
gdje
su
dovedeni
i
zatvorenici
iz
gimnazije.
Prisjetio
se
i
da
su
vođeni
na
kopanje
rovova
na
prvim
linijama
u
Rajića
Polju,
gdje
su,
ispričao
je,
svakodnevno
bili
žestoki
okršaji.

“Ja
sam
ranjen
23.listopada
1993.
Taj
dan
je
bio
najžešći,
mislio
sam
da
nitko
neće
preživjeti”
kazao
je
Zelić,
pojašnjavajući
da
je
tada
ranjen
u
nogu,
ruku
i
vrat,
kao
i
da
je
bio
povrijeđen
jedan
pripadnik
Armije
BiH.

Zelić
je
rekao
da
je
iz
bolnice
vraćen
u
zatvor,
bio
je
među
prozivanim
da
ide
na
razgovor,
ali
mu
je,
nakon
što
su
ostali
zatočenici
kazali
da
je
ranjen
i
ne
može
hodati,
rečeno
da
ostane.

Kazao
je
da
su
drugi
prozvani
zatvorenici
odvedeni
i
nisu
se
nikada
vratili,
ali
je
kasnije
među
posmrtnim
ostacima
pronađeno
tijelo
Ante
Mrkulja
na
Rostovu.

Oglas

Zelić
je
svjedočio
na
suđenju
Dževadu
Mlaći,
optuženom
u
svojstvu
predsjednika
Ratnog
predsjedništva
Bugojno,
i
Selmi
Cikotiću,
bivšem
zapovjednika
Operativne
grupe
Zapad
Armije
BiH.
Mlaćo
se
tereti
da
je
naredio
ubojstva
zarobljenika
hrvatske
nacionalnosti,
a
Cikotić
da
nije
spriječio
podređene
pripadnike
Armije
BiH
da
počine
krivična
djela,
kao
i
da
je
propustio
poduzeti
mjere
zbog
mučenja
i
ubojstava
ratnih
zarobljenika.

Na
pitanje
Mlaćine
Obrane
da
li
je
ranije
kao
predsjednik
Udruge
HVIDRA
imao
priliku
da
čuje
svjedočenja
drugih
ranjenika
HVO-a,
Zelić
je
potvrdno
odgovorio,
ali
je
kazao
da
se
tu
radilo
o
neformalnim
razgovorima.

Svjedok
Marko
Gunjača
je
kazao
je
da
je
bio
vojno
angažiran
u
jedinici
“Eugen
Kvaternik”
HVO-a
i
da
su
se
25.
srpnja
1993.
predali
pripadnicima
Armije
BiH,
koji
su
im,
kako
je
naveo,
garantirali
da
im
neće
“dlaka
s
glave
faliti”
ako
se
predaju.

“Odmah
su
nas
povaljali
po
cesti
i
počeli
uzimati
zlato
i
satove”,
rekao
je
svjedok,
te
dodao
da
su
ih
poslije
odveli
prema
Osnovnoj
školi
“Stipe
Đerek”
gdje
je,
prema
njegovom
sjećanju,
“bilo
jaukanja”,
nakon
čega
su
prebačeni
u
gimnaziju.

Oglas

Gunjača
je
naveo
da
su
prozivani
i
odvođeni
na
rad,
te
su
iz
gimnazije
prebačeni
u
salon
namještaja.

“Tu
je
bila
katastrofa,
mrak,
puno
vode”,
kazao
je
Gunjača
i
dodao
da
su
ih
odatle
izvodili
na
kopanje
tranšea
u
rajonu
Sabljara.

Ispričao
je
da
su
od
rujna
1993.
zaprežnim
kolima
odvoženi
na
prve
linije
između
HVO-a
i
Armije
RBiH.

Svjedok
je
na
pitanje
Tužiteljstva
nabrojao
Miroslava
Dilbera,
Dragana
Erkapića
i
Dragana
Miličevića
među
zatočenicima
koji
su
pozvani
na
razgovor
i
više
se
nisu
vratili.

Oglas

Dodao
je
da
se
među
zatvorenicima
počelo
pričati
da
su
prebačeni
u
Kazneno-popravni
zavod
u
Zenici,
ali
nije
vidio,
iako
je
čuo
da
su
odvedeni
na
Rostovo.

Mlaćina
odvjetnicaSabina
Mehić
upitala
je
svjedoka
da
li
je
imao
saznanja
da
su
pripadnici
HVO-a
na
početku
sukoba
prvi
ubili
trojicu
policajaca,
na
što
je
negativno
odgovorio.
Kazao
je
i
da
ne
zna
da
li
su
pripadnici
HVO-a
prvi
postavili
punktove.

Nastavak
suđenja
je
11.
lipnja.

Oglas