Na
tužnu
sudbinu
šesnaestogodišnjeg
Josipa
Škulja
zvanog
Čale,
koji
je
ubijen
prije
31
godinu
u
napadu
bošnjačke
Armije
BiH
na
Hrvate
na
području
Travnika.
O
Josipu
Škulju
tek
je
pjesmu
napisao
Velimir
Velo
Raspudić,
dragovoljac
Domovinskog
rata
i
književnik.

Josip
Škulj
rođen
je
11.
svibnja
1977.
godine
u
Travniku,
a
poginuo
je
7.
lipnja
1993.
godine
u
mjestu
Ciglana,
općina
Travnik,
za
vrijeme
bošnjačkog
napada.
Taj
se
napad
dogodio
u
sklopu
šireg
i
sustavnog
napada
na
Hrvate,
koji
je
rezultirao
stotinama
mrtvih
civila
i
branitelja
te
s
20.000
prognanih
osoba.

Snimljeni
video

Josip
se
postrojbama
HVO-a
priključio
još
1992.
godine
kao
dječak
od
15
godina
te
je
bio
na
bojišnici
prema
srpskim
snagama.
Postoji
i
videozapis
nastao
u
ljeto
1992.
godine
u
mjestu
Turbe
u
općini
Travnik
za
vrijeme
srpske
agresije
na
Travnik,
a
u
kojemu
je
govorio
Josip.

Advertisement

On
otvoreno
poručuje
kako
će,
unatoč
snažnim
napadima,
obraniti
crte
HVO-a
na
Galici
na
planini
Vlašić,
gdje
su
postrojbe
srpske
vojske
također
počinile
zločin
strijeljavši
zarobljene
vojnike,
piše
Večernjak.

Ovaj
dječak
ratnik
snimljen
je
u
obrani
svoga
sela
koje,
kaže,
za
razliku
od
svojih
vršnjaka
koji
su
otišli
na
sigurno
–
nije
mogao
napustiti.
Poginuo
je
s
puškom
u
ruci
sljedeće
godine,
1993.,
gotovo
u
isto
vrijeme
kada
je
nastao
ovaj
video,
u
obrani
Travnika
od
drugog
agresora.
Istog
onoga
kojeg
je
Josip
s
15
godina
branio
od
srpske
vojske.
S
njim
je
tih
dana
ubijeno
17
Hrvata,
od
čega
8
civila.

U
predjelu
Ciglana
HVO
je
formirao
obranu
kako
bi
pokušao
osigurati
dovoljno
vremena
za
evakuaciju
žena
i
djece.
No
ubrzo
su
se
našli
u
okruženju
bošnjačkih
snaga.
Tu
su
poginuli
također
mladi
vojnici.
Hrvati
Travnika
su
nakon
pada
obrambenih
crta
proživjeli
pravu
kalvariju.
Tijekom
1992.
godine
u
središnju
Bosnu
i
Zenicu
došli
su
mudžahedini
–
islamski
dobrovoljci,
elitna
postrojba
u
protjerivanju
Hrvata
koja
se
“proslavila”
brutalnim
zločinima,
ritualnim
ubojstvima,
kampovima,
a
nakon
rata
i
terorističkim
aktivnostima
u
BiH.
U
svega
nekoliko
mjeseci,
do
sveopćeg
pakla
u
središnjoj
Bosni,
mudžahedini
su
organizirali
kampove,
zatvore
i
logore
za
Hrvate,
a
bili
su
i
glavna
postrojba
u
protjerivanju
Hrvata
iz
tog
dijela
BiH.
O
tomu
najbolje
svjedoče
sudbine
strijeljanih
Hrvata
na
Bikošima
nadomak
Travnika,
za
čijim
tijelima
institucije
BiH
i
danas
navodno
tragaju.

Advertisement

Inače,
četiri
velike
ofenzive
Armije
BiH
tijekom
siječnja,
travnja,
lipnja,
prosinca
rezultirale
su
progonom
oko
110
tisuća
Hrvata,
a
njih
više
od
tri
tisuće
“logoraški
staž”
steklo
je
u
269
logora
pod
kontrolom
Armije
BiH.
Hrvati
su
u
Bugojnu,
uz
Škuljev
Travnik,
najviše
stradali,
među
njima
je
bio
veliki
broj
maloljetnih
branitelja
koji
nisu
imali
izbora.
Još
mlađi
je
stradao
maloljetni
branitelj
iz
Busovače,
kojega
su
s
drugim
pripadnicima
HVO-a
uhitili
vojnici
Armije
BiH
te
su
ga
strijeljali
u
ljeto
1993.
Potvrdio
je
to
predsjednik
Udruge
maloljetnih
dragovoljaca
Domovinskog
rata
Hrvatske
zajednice
Herceg
Bosne
Branko
Matošin,
piše
portal
Večernjeg
lista
BiH.
On
navodi
kako
je,
po
njihovoj
evidenciji,
bilo
oko
850
maloljetnih
branitelja,
no
procjenjuje
kako
je
taj
broj
bio
dvostruko
veći.
Jednako
je
i
s
podacima
o
broju
stradalih
u
posljednjem
ratu.
Pa
ipak,
iako
su
se
nalazili
u
jednakom
položaju
kao
i
drugi
suborci,
oni
koji
su
preživjeli
rat,
ni
danas
još
uvijek
izjednačeni
u
svim
pravima.
Čak
iako
je
od
rata
prošlo
gotovo
31
godina,
piše
Večernji
list
BiH.