Vještačka inteligencija (AI) izaziva niz reakcija u javnosti, među kojima dominira strah. Ključno pitanje je: Da li je ovaj strah opravdan?

O toj temi razgovarali smo sa Seadom Delalićem na marginama XXIII Međunarodnog simpozija “Bri(d)ge” koji se u organizaciji konsultantske kuće Revicon održava u Neumu 12-14. juni 2024. Delalić je docent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.

“Jedna od glavnih preokupacija javnosti je mogućnost gubitka kontrole nad AI sistemima. Scenariji gdje AI postaje samosvjestan i autonomno donosi odluke često su tema rasprava i spekulacija. Međutim, realnost je da su AI sistemi i dalje ograničeni i dizajnirani prvenstveno kao alati. Njihova svrha je da pomognu, a ne da zamijene ljude,” istaknuo je.

Delalić je objasnio kako je jedan od realnih problema u ovom trenutku strah od nepoznatog, koji inicira niz pitanja o automatizaciji velikog broja poslova. Posljedica toga je ekonomska nesigurnost i socijalne promjene.

“Pitanje je koliko je ovaj strah opravdan. AI je alat koji, poput drugih alata, može biti korišten za dobre i loše svrhe. Iako AI već ima značajan utjecaj na različite industrije, mnogi strahovi su temeljeni na percepcijama i predviđanjima, a ne na činjenicama”, ističe Delalić.

AI će nesumnjivo nastaviti da mijenja način na koji radimo. Procenat automatizacije poslova, zavisi od više faktora – od količine i kvaliteta prikupljenih podataka, cijene automatizacije, učestalnosti i specifičnosti poslova, kao i šireg interesa za automatizaciju. Istraživanja pokazuje da 46% zadataka u administraciji može biti automatizovano, ali da je taj procenat svega 6% u oblasti građevine.

“Najpogodniji za automatizaciju su fabrički rad ili rutinski administrativni poslovi. Realna mogućnost primjene postoji i u administraciji u HR ili knjigovodstvu, medicini i inženjerstvu. Najmanju mogućnost primjene AI ima u kreativnim poslovima, poslovnom savjetovanju i istraživačkom radu,” objašnjava Delalić.

Tvrdnju da je strah od AI neopravdan, Delalić objašnjava potrebom za ljudskim kontaktom i pitanjem odgovornosti.

“U mnogim zanimanjima, lični kontakt je nezamjenjiv, kao što su doktori, profesori ili savjetnici. Drugo, pitanje odgovornosti se provlači kroz brojna zanimanja i predstavlja jednu od glavnih prepreka za punu upotrebu AI. Ko je odgovoran ako AI sistem napravi grešku? Zbog toga, AI sistemi uglavnom pomažu, ali konačne odluke donose ljudi,” zaključio je Delalić.

Naš sugovornik naglašava da će radnici, bez sumnje, morati razvijati nove vještine i prilagoditi se novim tehnologijama kako bi ostali konkurentni na tržištu.

“AI donosi promjene, ali njen pravi potencijal leži u sposobnosti da nadopuni, a ne zamijeni ljudske sposobnosti. Stoga čvrsto vjerujem da je budućnost u saradnji odnosno sponi AI i ljudi,” zaključuje Delalić.

The post Da li je strah od vještačke inteligencije opravdan? first appeared on Novine.ba.