Danas
katolici
slave
blagdan
sv.
Petra
i
Pavla,
utemeljitelja
katoličke
crkve.
U
našem
kraju
blagdan
se
na
poseban
način
slavi
u
travničkoj
župi
Brajkovići
koji
ove
svece
slave
kao
zaštitnike
župe,
također
se
tradicionalno
misa
održava
i
na
groblju
Bojna
u
Travniku. 

Svake
godine
29.
lipnja,
sveta
Crkva
slavi
blagdan
svetog
Petra
i
Pavla,
dvojice
apostolskih
Prvaka,
mučenika
naše
Crkve,
dvojice
apostola
kršćanstva,
učitelja
grada
Rima,
učitelja
života.
Petar
i
Pavao
se
zajednički
slave
i
često
zajednički
zazivaju
kao
apostolski
prvaci.
Oni
su
se
u
životu
rijetko
susretali,
ali
ih
je
zajednička
smrt
zauvijek
sjedinila.

Oni
su
za
Isusa
živjeli,
radili
i
trpjeli,
te
su
njegovo
presveto
Ime
i
slavu
širili
diljem
svijeta.
Dakle
i
Petar
i
Pavao
bili
su
živa
slika
svoga
božanskog
Učitelja
Isusa
Krista,
jer
im
je
sav
život
bio
život
poniznosti,
molitve
i
pokore,
i
trpljenja.

Advertisement

Župa
Brajkovići,
simbol
stradanja
Hrvata
Travnika

Pored
jutarnje
mise
u
osam
sati,
središnje
misno
slavlje
povodom
patrona
župe
Brajkovići
slaviti
će
se
u
11
sati.

Župa
Brajkovići
osnovana
je
1879.
godine
odvajanjem
od
župe
Guča
Gora.
Od
te
se
godine
vode
župne
matice.
Brajkovići
su
prije
osamostaljenja
bili
znatno
udaljeni
od
središta
župe
u
Gučoj
Gori,
a
pogotovu
nakon
njegova
prijenosa
u
Dolac
1827.
godine.
Sredinom
19.
stoljeća
u
cijelom
području
sadašnje
župe
Brajkovići
postojala
je
samo
jedna
kapela
i
to
u
Čuklama,
posvećena
Sv.
Mihovilu
Arkanđelu.
Do
gradnje
crkve
proći
će
puno
vremena
i
nakon
osnutka
župe.
Župniku
novo
uspostavljene
župe
bilo
je
tada
najvažnije
podići
kakav-takav
župni
stan.
U
tu
je
svrhu
prilagodio
jednu
staru
seosku
kuću.

Gradnja
crkve
započela
je
1895.
godine,
a
kao
arhitektonski
uzor
poslužila
je
Vancašova
crkva
na
Stupu
kod
Sarajeva.
God.
1897.
crkva
je
dovedena
do
pod
krov.
Sljedeće
dvije
godine
radilo
se
na
unutrašnjem
uređenju
i
pripremama
za
podizanje
zvonika.
Predviđeni
radovi
dovršeni
su
1899.
god.
U
crkvi
je
kasnije
podignut
glavni
oltar.
Temeljita
obnova
uslijedila
je,
međutim,
od
1977.
i
nastavljena
u
osamdesetim
godinama.

Advertisement

Osamdesetih
godina
–
izgrađen
je
župni
dom,
koji
ima
dvije
moderne
dvorane
i
druge
popratne
prostorije.
Župna
kuća,
podignuta
1962-65,
gotovo
je
posve
porušena
i
na
njezinim
temeljima
izgrađena
nova
1988-90.
godine.
U
zadnjem
ratu
u
kući
su
bili
smješteni
vojnici
Armije
BiH
koji
su
prilikom
napuštanja
kuću
potpuno
opljačkali.
U
tako
devastiranu
i
opljačkanu
kuću
vratio
se
župnik
u
lipnju
1998.
godine.
Odmah
je
započeo
s
njezinom
obnovom.

Župa
Brajkovići
je
god.
1895.
imala
1.312
vjernika,
1931.
god
1.776.,
a
1991.
oko
5.000
vjernika
(1974:
4.250).
U
posljednjem
ratu
župljani
su
protjerani
a
nakon
rata
mali
broj
ih
se
vratio
u
svoje
prijeratne
domove.

Najtragičniji
dan
svoje
cjelokupne
povijesti
doživjela
je
župa
Brajkovići
8.
lipnja
1993.
To
je
bilo
za
vrijeme
međunacionalnog
sukoba
Hrvata
i
Muslimana
u
Bosni.
Toga
su
dana,
rano
ujutro,
muslimanske
snage
Armije
BiH,
zajedno
sa
mudžahedinima
iz
arapskih
zemalja,
s
više
strana
žestoko
napale
područje
župe
da
bi
sebi
osigurale
siguran
strateški
put
prema
zapadu.
U
tom
su
sukobu
izgubili
život
132
župljanina,
a
svi
su
ostali
izbjegli
ili
su
bili
protjerani.

Advertisement

Petrovo
na
travničkom
groblju
Bojna

Sutra na
groblju
Sv.
Rok
Bojna
u
župi
Travnik
u
11
sati slavit
će
se svetkovina
apostolskih
prvaka
sv.
Petra
i
Pavla.
U
Travniku
se
na
Petrovo
okupi
mnoštvo
vjernika
štovatelja
Sluge
Božjega
Petra
Barbarića.
Po
već
dugogodišnjoj
tradiciji
slavi
se Misa
na
čast
njegova
imendana,
a
na
groblju
Bojna
gdje
se
i
danas
nalazi
obnovljen
grob
u
koji
je
Petar
najprije
i
bio
pokopan
prema
Matici
umrlih
travničke
župe
u
SV.:
III.,
na
str.:
8.,
br.:
26
gdje
stoji
zapisano:
„15.
4.
1897.
godine
je
umro
Petar
Barbarić,
seminarac;
učenik
IIII.
raz.
vel.
gimnazije”…
Pokop
obavio:
„U
groblju
sv.
Roka
17.
4.
1897.,
Petar
Pančić,
rektor
nadb.
Sjemeništa
i
gimnazije
s
asistencijom”.

Ovaj
je
Sluga
Božji
možda
jedan
od
rijetkih
koji
je
doživio
kako
naš
narod
kaže
čak
četiri
(4)
sprovoda.
Prvi
put
kada
je
umro
1897.
te
je
pokopan
na
groblju
Bojna
gdje
je
počivao
u
miru
punih
38
godina,
točnije
sve
do
1935.
godine
kada
je
njegov
lijes
sa
posmrtnim
ostatcima
sa
groblja
Bojna
prenesen
i
pokopan
u
kripti
crkve
sv.
Alojzija
Gonzage,
a
koja
se
nalazi
u
kompleksu
ondašnje
poznate
Travničke
gimnazije,
a
danas
KŠC-a
„Petar
Barbarić”
u
Travniku.
Naime,
budući
da
je
njegov
grob
od
kako
je
bio
pokopan,
a
umro
je
na
glasu
svetosti,
narod
je
od
prvih
početaka
to
prepoznao
te
dolazio,
molio
se,
obilazio,
častio
Petrov
grob
to
je
sigurno
bio
i
jedan
od
razloga
zašto
su
ga
oci
Isusovci
prenijeli
u
kriptu
crkve.
Tu
je
Petrov
lijes
ostao
sve
do
drugog
svjetskog
rata
i
ulaska
partizanske
vojske
u
Travnik.
Kada
se
nažalost
sa
mnogim
živima
postupilo
neljudski
i
okrutno.

Advertisement

Ni
dan
danas
se
ne
zna
točan
broj
ubijenih
hrvatskih
vojnika
i
civila
u
tom
ludilu
koje
se
događalo
od
1944
pa
na
ovamo.
Neki
nepoznati
ljudi
u
tom
mračnom
vremenu
povijesti
iz
Travničke
gimnazije
1949.
godine
protjerali
su
sve
oce
isusovce,
odgojitelje,
profesore
i
sjemeništarce,
čak
ni
pokojni
nisu
bili
pošteđeni
tako
da
su
i
lijes
s
tijelom
Petra
Barbarića
odnijeli
iz
kripte
na
nepoznatu
lokaciju
gdje
je
ostao
sve
dok
ponovno
nije
pronađen
te
je
uz
komisijsku
prisutnost
utvrđeno
da
je
to
lijes
s
posmrtnim
ostatcima
sluge
Božjeg
Petra
Barbarića
te
konačno
po
četvrti
put
pokopan
gdje
i
danas
počiva
evo
već
25
godina
u
kripti
crkve
sv.
Alojzija
Gonzage.