NOA
JE
SLIJEPI
dječak
koji
je
peti
u
svijetu
obolio
dva
puta
od
iste
bolesti,
a
Anamarija
živi
s
petero
mlađe
braće
i
sestara
o
kojima
sama
brine.
Njihovi
su
problemi
potpuno
različiti,
a
ipak
povezani
zajedničkom
akcijom
koju
je
za
ukupno
sedam
obitelji
pokrenuo
humanitarac
Bruno
Lerotić.

U
sklopu
akcije
tri
obitelji
ispričale
su
svoje
teške
životne
priče
i
na
taj
način
približile
svoje
ciljeve
koje
nastoje
postići
akcijom.

Noa
ima
11
dijagnoza

Noa
je
dječak
s
11
teških
dijagnoza,
a
sve
je
počelo
kobnim
meningitisom
od
kojeg
je
obolio
samo
tjedan
dana
od
rođenja.
U
sljedećih
tjedan
dana
postao
je
peto
dijete
na
cijelom
svijetu
koje
je
od
te
bolesti
oboljelo
dva
puta,
što
je
njegovoj
majci,
37-godišnjoj
Mariji
Kokanović,
potpuno
promijenilo
život.

“Noa
je
rođen
kao
zdravo
dijete,
a
šesti
dan
od
poroda
je
dobio
meningitis.
Jedini
je
u
Hrvatskoj,
a
peti
u
svijetu,
da
je
prebolio
dva
meningitisa
s
istim
uzročnikom.
Posljedice
su
hidrocefalus,
atrofija
očnih
živaca,
što
znači
da
je
potpuno
slijep.
Radi
hidrocefalusa
smo
imali
već
pet
operacija
mozga.
Ima
poremećaj
sna,
poremećaj
senzorike,
motorike,
oštećenje
lijevog
slušnog
kanala,
epilepsiju…”,
priča
nam
Marija.

Advertisement

“Dan
nam
izgleda
tako
da
Noa
pod
utjecajem
sedativa
i
lijekova
zaspi
oko
8
navečer,
probudi
se
oko
ponoći
ili
oko
1
i
onda
smo
budni
do
8-9
ujutro.
Onda
ide
doručak,
dobije
čaj
i
lijekove
i
onda
zaspi
na
sat
ili
dva.
Nakon
toga
dolazi
terapeutica,
zatim
ručak,
onda
druga
terapeutica,
pa
tura
suplemenata.
Zatim
ga
kupamo,
uzima
opet
turu
lijekova
i
spavanje”,
kaže.

S
obzirom
na
to
da
je
slijep,
Noa
teško
doživljava
zvukove
i
ostale
vanjske
podražaje.
Marija
nam
priča
da
ne
podnosi
sve
glasnije
zvukove,
djecu
koja
plaču,
pišteće
aparate,
susjede
koji
kose
dvorište…
“Uz
pomoć
terapije
senzorike
mi
smo
došli
do
toga
da
on
može
van,
da
mu
ne
smeta
kad
se
djeca
igraju
ili
zvukovi
u
dvorištu.
Jedino
što
ga
jako
izbaci
iz
takta
su
migovi,
trube
iz
auta
i
gradska
vožnja”,
kaže.

Noa
se
ne
može
voziti
u
autu,
Marija
nema
pravo
na
terapije
kod
kuće

Marija
nam
priča
da
su
dobili
pravo
na
terapije
u
dječjoj
bolnici
na
Goljaku,
no
da
Noa
tamo
nije
podnosio
terapeute,
ljude
u
bolnici
i
zvukove
druge
djece.
“Počeo
je
povraćati,
gušiti
se,
izgubio
je
kilu
i
pol,
vodio
se
kao
pothranjen
i
trebali
smo
prestati
odlaziti
tamo”,
kaže
Marija.

Advertisement

“Duga
je
opcija
bila
da
dobijemo
terapije
u
kući
i
dobili
smo
fizikalne
terapije.
To
je
za
djecu
poput
njega
samo
istezanje
i
nije
dovoljno.
Sve
ostalo
što
njemu
treba
mi
plaćamo
privatno,
jer
mi
besplatno
ne
možemo
dobiti
niti
Bobath,
niti
Vojtu,
niti
senzoriku
niti
terapiju
hranjenja
u
kući,
zato
radimo
akcije
da
se
podmire
terapeutice,
jer
njemu
najviše
trebaju
ruke
terapeuta.

Noa
prije
terapeuta
nije
mogao
ništa,
bio
je
gotovo
kao
biljka.
Nije
mogao
micati
rukama,
mogao
je
samo
treptati.
S
terapijama
je
Marija
primijetila
velik
napredak
i
sada
je
stanje
mnogo
bolje
nego
što
su
mu
liječnici
prognozirali.

“Prije
Noe
sam
imala
svoj
posao
i
auto,
nisam
ovisila
ni
o
kome”

Do
danas
nitko
ne
zna
kako
je
Noa
dobio
dva
meningitisa.
Marija
trenutno
za
njegove
lijekove
i
terapije
mjesečno
plaća
oko
2300
eura.
S
obzirom
na
to
da
ima
status
majke
njegovateljice
i
sama
ne
može
to
pokrivati,
trenutno
Noine
terapije
pokrivaju
dobri
ljudi
koji
sudjeluju
u
humanitarnim
akcijama.

Mariju
smo
pitali
kako
joj
je
život
izgledao
prije
Noe.
“Imala
sam
jedno
zdravo
dijete,
Elu,
imala
sam
posao
i
svoj
auto,
nisam
ovisila
ni
o
kome.
Išlo
se
na
more,
imali
smo
novaca
i
za
izlete,
živjela
sam
jedan
super
život.
Imala
sam
vremena
i
za
sebe
i
za
mnoge
druge
aktivnosti.

Advertisement

Život
nam
se
sada
svodi
na
sobu,
fotelju,
bolnice,
terapije
od
jutra
do
mraka.
Blagoslovljena
sam
samo
time
da
moja
majka
zna
brinuti
za
Nou
isto
kao
i
ja,
pa
kad
mi
se
skupi
puno
stresa,
majka
ga
pripazi
i
ja
mogu
otići
k
prijateljima,
prošetati
i
napuniti
baterije.

Nije
lako
živjeti
ovakav
život,
tražiti
pomoć,
šetati
gradom
i
slušati
svakakve
osude,
upiranja
prstom.
Ali
sam
na
sve
navikla,
znam
za
što
se
borim
kao
i
svaka
majka
i
poručila
bih
svima
–
ako
ne
možete
pomoći,
nemojte
ni
odmagati”,
poručuje
Marija.

Šestero
braće
i
sestara
u
50
kvadrata,
bez
roditelja

U
Remetinečkom
gaju
u
Zagrebu
nalazi
se
druga
obitelj
uključena
u
akciju,
a
čini
ju
šestero
braće
i
sestara
te
jedan
mali
sinčić,
odnosno
nećak.
Braća
i
sestre
ostali
su
bez
roditelja,
a
trenutno
žive
u
stanu
od
50-ak
kvadrata
koji
bi
uskoro
mogli
izgubiti.
O
svima
trenutno
brine
najstarija
sestra,
24-godišnja
Anamarija,
koja
ima
dvogodišnjeg
sina.

“Živimo
u
stanu
u
kojem
smo
živjeli
s
pokojnim
ocem,
a
njemu
ga
je
oporukom
ostavio
čovjek
koji
je
također
preminuo.
Htjeli
smo
se
boriti
na
sudu
da
dobijemo
stan,
ali
on
nije
znao
da
su
u
igri
još
dva
čovjeka
koja
imaju
sredstva
da
pobijede
na
sudu
i
preuzmu
taj
stan.
Bojimo
se
da
ćemo
na
kraju
više
platiti
da
se
borimo
i
izgubimo
na
sudu”,
priča
nam
Anamarija.

Advertisement

O
svojoj
braći
i
sestrama
počela
je
brinuti
u
prosincu
prošle
godine,
kada
im
je
otac
završio
u
bolnici.
“Ja
sam
tada
došla
iz
Njemačke
u
Zagreb.
Rekla
sam
tati
da
mora
u
bolnicu
i
nazvala
mu
hitnu
jer
je
loše
izgledao.
Rekla
sam
mu
da
ću
ja
brinuti
o
svima.
Njegovo
se
stanje
zakompliciralo,
ja
sam
u
to
vrijeme
svaki
dan
išla
u
bolnicu
k
njemu,
pa
rješavati
papire,
zdravstvenu,
hrvatsku
osobnu,
a
istovremeno
sam
išla
u
školu
zbog
braće
i
sestara”,
kaže.

“Ja
sam
sretna
jer
znam
da
je
moj
tata
ponosan
na
mene”

Nju
i
brata
majka
je
napustila
kad
su
joj
bile
dvije
godine.
Njezin
je
otac
tada
dobio
ostalu
djecu
s
njenom
maćehom,
koja
je
također
otišla
kada
je
najmlađi
brat
imao
nešto
više
od
godinu
dana.
“Od
tada
ništa
o
njoj
ne
znamo,
niti
je
tražimo.
Otac
nas
je
sve
othranio,
a
uz
nas
je
brinuo
i
o
svom
nećaku”,
rekla
je
Anamarija.

Ona
je
trenutno
nezaposlena
jer
joj
sin
još
ne
ide
u
vrtić,
no
nada
se
da
će
ove
godine
biti
upisan. 
“Voljela
bih
raditi
jer
ne
želim
biti
nekome
teret.
Znam
kakva
sam
i
znam
da
bih
mogla
nešto
postići”,
kaže
Anamarija.

Akcijom
se
nastoji
prikupiti
dovoljno
sredstava
kako
bi
se
Anamariji
i
njenoj
obitelji
kupila
kuća
u
kojoj
bi
svi
mogli
živjeti.
“Mi
smo
sretni
i
u
50
kvadrata,
samo
da
imamo
krov
nad
glavom
i
svoj
mir.
Voljeli
bi
samo
ostati
u
blizini
škole
u
koju
idu
braća
i
sestre.
Tu
oni
imaju
prijatelje,
svi
znaju
kakva
je
situacija
i
nitko
ih
ne
ismijava
zbog
toga”,
dodaje.

Advertisement

“Ja
sam
sretna
jer
znam
da
je
moj
tata
ponosan
na
mene.
Nije
lako,
ali
ne
dam
se.
U
školi
u
koju
idu
djeca
su
me
pohvalila
da
se
stvarno
ne
vidi
na
njima
da
su
izgubili
oca
i
da
vide
promjene
na
ocjenama.
Koliko
god
ima
padova,
toliko
ima
i
sreće
kada
vidim
da
su
oni
sretni”,
poručila
je.

Žrtvi
obiteljskog
nasilja
bivši
ostavio
dugove

Naša
zadnja
sugovornica
žrtva
je
obiteljskog
nasilja,
koja
godinama
nakon
što
je
otišla
od
supruga
i
dalje
osjeća
fizičke
posljedice
zlostavljanja.
Osim
što
ima
ozljedu
kralježnice
zbog
koje
teže
hoda
i
često
pada,
ovoj
majci
tinejdžera
nedavno
je
dijagnosticiran
metastaziran
karcinom
štitnjače.

“Ne
znam
koliko
dugo
imam
karcinom,
jer
me
doktorica
godinama
odbijala
i
davala
mi
pastile
za
grlo.
Jednom
sam
pukla
i
otišla
k
njoj
te
sam
zahtijevala
da
idem
na
ultrazvuk.
Tako
su
mi
otkrili
rak
štitnjače
i
operirana
sam
u
svibnju.

Doktorica
mi
je
rekla
da
nikada
nije
vidjela
da
netko
ima
tri
vrste
karcinoma
na
štitnjači,
to
se
zove
papilarni
karcinom,
izvađena
je
kompletna
štitnjača
i
svi
čvorovi
iz
nje,
iza
vrata
i
iza
uha.
Od
toga
su
dva
čvora
bila
maligna.
Dva
su
bila
metastazirana
i
svaki
tjedan
idem
na
kontrole,
a
uskoro
idem
na
zračenja”,
priča
nam
žena.

Advertisement

Ona
je
prije
petnaestak
godina
izašla
iz
veze
s
ocem
svog
sina.
“Imala
sam
tristo
kuna
u
džepu
i
posudila
sam
1000
kuna
od
kume
kako
bih
istu
noć
mogla
iznajmiti
garsonijeru.
S
bivšim
sam
živjela
u
stanu
za
koji
je
digao
kredit,
a
ja
sam
bila
sudužnik.
On
se
nakon
šest
mjeseci
sjetio
da
bi
htio
vidjeti
sina,
par
puta
sam
ga
odvela
tamo,
no
jednom
je
bio
jako
pijan
i
tada
sam
pokrenula
postupak
za
skrbništvom
i
alimentacijom”,
priča
nam.

“Ja
sam
čula
od
nekih
ljudi
da
je
on
stan
u
kojem
smo
zajedno
živjeli
prodao.
No
ove
godine
mi
je
sjela
ovrha
od
92.000
kuna
zbog
tog
kredita.
Ispalo
je
da
uopće
nije
prodao
stan,
a
što
je
radio
s
njime,
ne
znam”,
kaže.

Ostale
joj
ovrhe
i
od
roditelja

Nekoliko
godina
nakon
toga
udala
se
za
drugog
čovjeka
i
s
njim
uselila
u
stan.
“Sve
je
bilo
super,
on
je
imao
jednu
kćer,
ja
sina,
i
živjeli
smo
lijepo.
Ja
sam
tada
i
radila,
bavila
se
masažom,
a
imala
sam
i
solarij.
Ne
znam
što
se
tom
čovjeku
dogodilo,
ali
on
me
odjednom,
na
sam
Božić,
isprebijao
kao
budalu.

Ja
sam
ga
se
od
tada
jako
bojala,
mislim
da
sam
ostala
s
njim
iz
straha.
Drugi
me
put
toliko
jako
udario
da
sam
odletjela
na
umivaonik
i
udarila
vratnom
kralježnicom,
a
tada
sam
zvala
policiju
i
zatražila
rastavu
braka.
Na
potpisivanju
papira
za
rastavu
mi
je
prijetio.
Dandanas
imam
ozljedu
kralježnice
zbog
koje
padam,
prošle
sam
godine
zbog
toga
slomila
nogu”,
priča
nam.

Advertisement

“Moji
roditelji
su
ostali
u
kontaktu
s
njim,
ja
sam
ispala
negativac,
pitali
su
me
što
ja
to
radim
djetetu.
Da
ne
pričam
o
tome
da
mi
je
otac
ostavio
veliku
ovrhu,
od
70.000
eura.
Trenutno
živim
od
alimentacije
i
dječjeg
doplatka
te
od
donacija.

Nitko
me
nikada
nije
pitao
kako
sam.
Imam
iza
sebe
brdo
operacija.
No
Bog
ti
valjda
na
kraju
pošalje
nekog,
meni
je
to
bio
Bruno
i
još
uvijek
sam
u
šoku
da
mi
netko
pomaže
i
daje
snagu
da
idem
dalje”,
poručila
je
naša
sugovornica.

Sve
ide
preko
udruge
Chef
kuha
doma

Sve
donacije
prikupljat
će
se
preko udruge
Chef
kuha
doma
te
će
se
nakon
završene
akcije
raspodijeliti
svim
navedenim
obiteljima,
ovisno
o
potrebama. Barkod
na
plakatu
automatski
je
generiran
na
iznos
od
10€,
ali
svatko
taj
iznos
može
promijeniti
i
uplatiti
koliko
može
i
želi,
prema
svojim
mogućnostima.

Advertisement